Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1002/17 (A. K.)
Odluka donesena 12. 03. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Pravično suđenje - nepristrasan sud
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Radni odnos
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 57
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1002/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 03. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2019. godine, u predmetu broj AP-1002/17, rješavajući apelaciju Azre Kumalić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Azre Kumalić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 I 020150 16 Gž 2 od 11. januara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Azra Kumalić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, podnijela je 17. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 22 0 I 020150 16 Gž 2 od 11. januara 2017. godine.
Uvodne napomene
2. Iz stanja spisa proizilazi da je JU „Gimnazija“ Sanski Most (u daljnjem tekstu: Gimnazija) 31. decembra 2008. godine u sedmičnom listu „Krajina“ raspisala javni konkurs (u daljnjem tekstu: predmetni konkurs) za popunu upražnjenog radnog mjesta profesora bosanskog jezika i književnosti na neodređeno vrijeme i da su se na konkurs prijavile apelantica i Elvira Pivalić (u daljnjem tekstu: drugotužena). Nakon toga, Gimnazija je imenovala Komisiju za izbor nastavnika, koja je 20. januara 2009. godine pozvala apelanticu i drugotuženu na intervju, ali je intervju obavljen samo sa drugotuženom jer je apelantica došla ali nije pristupila na intervju tj. napustila je intervju prije nego što je počeo.
3. Iz stanja spisa dalje proizilazi da je predsjednik školskog odbora Gimnazije 26. januara 2009. godine donio rješenje o izboru drugotužene na predmetno radno mjesto i istog dana obavijestio apelanticu da je razmotrio njenu prijavu, ali kako se nije odazvala na intervju, školski odbor je donio rješenje da se na predmetno radno mjesto izabere drugotužena.
4. Rješenjem školskog odbora Gimnazije od 6. februara 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba podnesena protiv rješenja Gimnazije od 26. januara 2009. godine.
5. Apelantica je 20. oktobra 2009. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv Gimnazije i drugotužene.
6. Općinski sud u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio Presudu broj 22 0 P 005430 09 P od 20. septembra 2010. godine kojom je usvojio apelantičin tužbeni zahtjev, slijedom čega je poništio kao nezakonite odluke - rješenje Gimnazije od 26. januara 2009. godine, obavijest Gimnazije o prijemu drugotužene na predmetno radno mjesto od 26. januara 2009. godine i rješenje Gimnazije od 6. februara 2009. godine kojim je odbijen apelantičin prigovor protiv odluke o izboru drugotužene na predmetno radno mjesto, te je naloženo Gimnaziji da po predmetnom konkursu izvrši ponovni izbor između prijavljenih kandidata u skladu sa uslovima konkursa.
7. Presudom Kantonalnog suda broj 22 0 Rs 005430 10 Rsž od 18. aprila 2012. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba i potvrđena prvostepena presuda.
Izvršni postupak
8. Apelantica je 17. maja 2012. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude tog suda od 20. septembra 2010. godine. Apelantica je u prijedlogu za izvršenje tražila da sud dozvoli izvršenje, te naloži Gimnaziji kao izvršeniku da, bez provođenja intervjua sa kandidatima, donese odluku o izboru kandidata na predmetno radno mjesto i to na neodređeno radno vrijeme prema predmetnom konkursu.
9. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 22 0 I 020150 12 I od 7. juna 2012. godine odredio predloženo izvršenje i naložio Gimnaziji kao izvršeniku da po predmetnom konkursu izvrši ponovni izbor između prijavljenih kandidata u skladu sa uslovima konkursa. Istim rješenjem, stavom II izreke, Gimanziji kao izvršeniku i odgovornom licu – direktoru Gimnazije su izrečene novčane kazne u iznosima pobliže navedenim u izreci. Stavom III izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog za izvršenje u dijelu kojim je traženo da sud Gimanziji naloži provođenje dužne činidbe pod dodatnim uslovima i sa dodatnim elementima koje je apelantica sama dodala u prijedlogu za izvršenje, a koji nisu naloženi izrekom izvršne isprave. Stavom IV izreke rješenja su određeni apelantičini troškovi izvršenja, a stavom V je apelantici kao tražiteljici izvršenja naloženo da plati sudsku taksu. Općinski sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da izrekom izvršne isprave nije uopće uslovljeno da li će to biti sa ili bez provođenja intervjua sa kandidatima, da li će se raditi o izboru na određeno ili neodređeno vrijeme i slično, već je samo naloženo Gimanziji da po već objavljenom konkursu izvrši ponovni izbor između prijavljenih kandidata u skladu sa uslovima predmetnog konkursa. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je odbio kao neosnovan prijedlog za izvršenje u dijelu u kojem je traženo da sud obavljanje predmetne činidbe naloži pod dodatnim uslovima i sa dodatnim elementima koje je apelantica sama dodala u prijedlogu za izvršenje, a koji nisu naloženi izvršnom ispravom.
10. Rješenjem Općinskog suda od 12. septembra 2012. godine odbijen je kao neosnovan prigovor Gimnazije kao izvršenika.
11. Općinski sud je podneskom od 15. februara 2013. godine od apelantice tražio da se izjasni u pogledu daljnjeg toka predmetnog izvršnog postupka. Apelantica je dostavila izjašnjenje 25. februara 2013. godine.
12. Općinski sud je podneskom od 10. aprila 2013. godine od Gimnazije kao izvršenika i odgovornog lica – direktora Gimnazije tražio da se izjasne u smislu člana 17. stav 4. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Gimnazija je pismenim podneskom od 23. aprila 2013. godine obavijestila Općinski sud da je 20. septembra 2012. godine donijela odluku o izvršenju rješenja, odnosno da se apelantica primi u radni odnos na neodređeno vrijeme, u skladu sa predmetnim konkursom, pa je, u skladu sa tim, sa apelanticom zaključen ugovor o radu.
13. Općinski sud je 4. septembra 2013. godine održao ročište, na kojem su stranke pojasnile i obrazložile stavove iznesene u svojim podnescima.
14. Rješenjem Općinskog suda od 7. novembra 2013. godine Gimanziji kao izvršeniku i odgovornom licu – direktoru Gimnazije su izrečene novčane kazne u iznosima pobliže navedenim u izreci rješenja.
15. Općinski sud je rješenjem od 26. februara 2014. godine odbio kao neosnovan prigovor Gimnazije kao izvršenika izjavljen protiv rješenja tog suda od 7. novembra 2013. godine.
16. Općinski sud je 4. marta 2014. godine donio rješenje o provođenju rješenja o izrečenoj novačnoj kazni.
17. Rješenjem Kantonalnog suda od 14. aprila 2015. godine uvažena je žalba Gimnazije, tako da je prvostepeno rješenje od 26. februara 2014. godine ukinuto i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je prvostepeno rješenje nezakonito jer je doneseno uz povredu odredbe člana 17. ZIP-a, odnosno jer prvostepeni sud prije izricanja novčane kazne nije omogućio Gimnaziji da se izjasni u vezi sa prijedlogom za novčano kažnjavanje.
18. Nakon toga, apelantica je Općinskom sudu podnijela prijedlog od 28. septembra 2015. godine u kom je predložila da sud nastavi sa izvršnim radnjama u predmetnom izvršnom postupku i to tako što će pozvati Gimnaziju kao izvršenika da postupi po izvršnoj ispravi, na način što će sa apelanticom zaključiti ugovor o radu po predmetnom konkursu i raskinuti radni odnos sa drugotuženom.
19. Nakon toga, Općinski sud je Rješenjem broj 22 0 I 020150 12 I od 11. novembra 2015. godine obustavio predmetni izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Istim rješenjem je odbio apelantičin prijedlog od 28. septembra 2015. godine kao neosnovan.
20. U obrazloženju je navedeno da je Gimnazija 24. jula 2015. godine dostavila pismeni podnesak u kojem je navela da je u cijelosti provela obavezu koju je sadržavala izreka pravosnažne presude, istaknuvši da je provela novi postupak izbora kandidata između prijavljenih, na način da je između prijavljenih kandidata odlučila da radni odnos zasnuje sa drugotuženom. Osim toga je istaknula da je (i) apelantica zaposlena kao profesor u Gimnaziji na neodređeno vrijeme počev od 20. septembra 2012. godine na osnovu odluke školskog odbora, što znači da nema pravni interes da istrajava na izvršenju. Dakle, iz navedenog podneska proizilazi da je Gimnazija zasnovala radni odnos (i) sa drugotuženom (i) sa apelanticom.
21. Apelantica je s druge strane navela kako su jedina dva prijavljena kandidata na predmetni konkurs bili upravo apelantica i drugotužena, u odnosu na koju su odluke o prijemu poništene zbog neispunjavanja uslova traženih konkursom, zbog čega je Gimnazija bila u obavezi da izabere apelanticu i samo s njom zaključi Ugovor o radu.
22. Imajući u vidu sve navedeno, Općinski sud je ocijenio da Gimnazija nije postupila u skladu sa izvršnom ispravom, odnosno u skladu sa uslovima predmetnog konkursa. Naime, Općinski sud je naveo da je Gimnazija prvo primila drugotuženu, za koju je izvršnom ispravom utvrđeno da ne ispunjava uslove predmetnog konkursa, a zatim je primila i apelanticu, iako je predmetnim konkursom tražen samo jedan izvršilac, a ne dva. Nadalje, Općinski sud je naveo da je jedan od uslova za prijem u radni odnos po predmetnom konkursu bilo i prethodno obavljanje intervjua sa kandidatom koji ispunjava sve prethodne formalne uslove koje dokazuje traženom dokumentacijom. Predmetni konkurs, a ni propisi koji regulišu konkursnu proceduru, ne sadrže takvu odredbu prema kojoj se intervju neće ili ne mora obaviti ukoliko na konkursu bude samo jedan kandidat koji ispunjava sve formalne uslove.
23. Općinski sud je naveo da sama okolnost što sa apelanticom nije obavljen intervju, nije mogao biti razlog za prijem drugotužene, jer je za nju izvršnom ispravom svakako utvrđeno da ne ispunjava uslove iz predmetnog konkursa pa ne bi mogla biti primljena ni da je ostala jedini kandidat po predmetnom konkursu. Isto tako, sama okolnost da Gimnazija po izvršnoj ispravi ne može primiti po predmetnom konkursu drugotuženu, ne može biti razlog da Gimnazija samo zbog toga mora po predmetnom konkursu primiti apelanticu kao jedinog preostalog kandidata, ako ni ona ne ispunjava uslove za prijem (budući da sa apelanticom nije obavljen intervju kao sastavni dio konkursne procedure). U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je obaveza Gimnazije da izvrši ponovni izbor između prijavljenih kandidata, u skladu sa uslovima konkursa, što znači da će takav izbor moći napraviti jedino ako među preostalim kandidatima zaista i postoji takav kandidat koji je ispunio sve uslove predmetnog konkursa, što naravno uključuje da je prethodno sa tim kandidatom obavljen i intervju kao obavezni dio konkursne procedure. Ukoliko, s druge strane, ne postoji niti jedan takav prijavljeni kandidat, onda Gimnazija objektivno i ne može donijeti odluku o prijemu u radni odnos koja će biti u skladu sa uslovima konkursa i izvršnom ispravom.
24. U vezi sa apelantičinim podneskom od 28. septembra 2015. godine, Općinski sud je istaknuo da je Gimnazija, prilikom ponovnog izbora, bila dužna poštovati izvršnu ispravu i prvo uzeti u obzir da ne može ponovo primiti drugotuženu po predmetnom konkursu, a zatim cijeniti da li je apelantica kao drugi (jedini preostali) kandidat ispunila uslove iz predmetnog konkursa. Prilikom takvog načina provođenja izvršne procedure, Gimnazija je imala mogućnost donijeti dvije odluke, a to je ukoliko ocijeni da je apelantica ispunila sve uslove tražene predmetnim konkursom - donijeti odluku o prijemu (jedino) apelantice u radni odnos, a ako ocijeni da apelantica nije ispunila uslove iz predmetnog konkursa, jer sa njom nije obavljen intervju, donijeti odluku da oba prijavljena kandidata nisu ispunila uslove za prijem u radni odnos po predmetnom konkursu. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da Gimnazija nije donijela niti jednu od navedene dvije moguće odluke. Međutim, s druge strane, Općinski sud je ocijenio da apelantica nema pravni interes za vođenje predmetnog izvršnog postupka i da Gimnazija ne može izvršiti ponovni izbor po postojećem konkursu ni jednog od prijavljenih kandidata, a da takav prijem bude u skladu sa uslovima predmetnog konkursa.
25. Nadalje, Općinski sud je istaknuo da intervju kao sastavni dio predmetnog konkursu i konkursne procedure nije uopće obavljen sa apelanticom, ni prije ni poslije donošenja izvršne isprave, prvi put iz razloga što je apelantica napustila intervju prije početka intervjua, te drugi put iz razloga što se uopće nije odazvala ni pristupila na intervju. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je ocijenio da nisu osnovani apelantičini navodi izneseni u podnesku od 28. septembra 2015. godine da ponovo zakazani intervju nije sastavni dio predmetnog konkursa. Odustankom od intervjua kao sastavnog dijela i obaveznog uslova za prijem po predmetnom konkursu, apelantica je izgubila pravni interes za vođenje izvršnog postupka po izvršnoj ispravi, jer se bez obavljenog intervjua ne može izvršiti prijem koji bi bio u skladu sa uslovima predmetnog konkursa. Slijedom navedenog, Općinski sud je ocijenio da Gimnazija ne može izvršiti ponovni prijem po predmetnom konkursu između prijavljenih kandidata koji bi bio u skladu sa uslovima konkursa, jer ima samo dva prijavljena kandidata, od kojih niti jedan ne ispunjava uslove predmetnog konkursa. S tim u vezi, Općinski sud je odlučio da obustavi predmetni izvršni postupak, u skladu sa odredbama člana 63. st. 3. i 7. ZIP-a, a s obzirom da se predmetnim rješenjem ukidaju provedene izvršne radnje.
26. Rješenjem Kantonalnog suda broj 22 0 I 020150 16 Gž 2 od 11. januara 2017. godine apelantičina žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno.
27. Kantonalni sud je prihvatio činjenično utvrđenje i pravni stav prvostepenog suda, te je naročito ukazao da je apelantica zasnovala radni odnos u Gimnaziji na neodređeno vrijeme upravo po predmetnom konkursu. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je ocijenio da je pravilan zaključak Općinskog suda da apelantica nema pravni interes za dalje vođenje predmetnog izvršnog postupka. Kantonalni sud je također istaknuo da je cijenio i druge žalbene navode, ali da nisu od odlučnog značaja u predmetnoj pravnoj stvari jer ne mogu utjecati na donošenje drugačije odluke suda.
Apelacioni navodi
28. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
29. Navodi o povredi prava svode se, u suštini, na tvrdnje da Općinski sud nije imao pravnog osnova za obustavljanje izvršnog postupka u skladu sa ZIP-om. Nadalje, apelantica je navela da osporeno rješenje ne sadrži odgovarajuće obrazloženje koje zadovoljava standarde pravičnog suđenja. Osim toga, apelantica je navela da joj je prekršeno pravo na pravično suđenje zbog neuspjeha izvršnog suda da sprovede naredbu iz izreke izvršne isprave, a zbog očigledne pristrasnosti izvršnog suda prema Gimnaziji i drugotuženoj.
30. U vezi sa apelacionim navodima koji se odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka, apelantica je istaknula da izvršni postupak neosnovano dugo trajao, a na dužinu trajanja izvršnog postupka apelantica nije utjecala nego sud, da bi donio nezakonito rješenje o obustavljanju izvršnog postupka i ukidanju provedenih izvršnih radnji.
31. Povredu prava na djelotvoran pravni lijek apelantica vidi u tome što je izvršni sud odbio njen prijedlog od 28. septembra 2015. godine kao neosnovan, na koji način joj je uskratio pravo prigovora na rješenje o odbijanju prijedloga i pravo žalbe Kantonalnom sudu na eventualno rješenje o odbijanju prigovora.
Relevantni propisi
32. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06,39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) u relevantnom dijelu (za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst) glasi:
Član 63. st. 3. i 7.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
33. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
34. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
35. Apelantica povredu navedenih prava nalazi u tome što Općinski sud nije imao pravnog osnova za obustavljanje izvršnog postupka u skladu sa ZIP-om tvrdeći da je isto nezakonito, što osporeno rješenje ne sadrži odgovarajuće obrazloženje koje zadovoljava standarde pravičnog suđenja, te zbog očigledne pristrasnosti izvršnog suda prema Gimnaziji i drugotuženoj. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
36. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, uz pozivanje na relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Po mišljenju Ustavnog suda, suština ovog predmeta je da se apelacijom osporava zakonitost rješenja Općinskog suda kojim je obustavljen predmetni izvršni postupak, a koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda. Postupak je obustavljen iz razloga što je provođenje izvršenja postalo nemoguće u smislu člana 63. stav 3. ZIP-a. Redovni sudovi su saglasno obrazložili da apelantica nema pravnog interesa da nastavi sa predmetnim izvršnim postupkom, u situaciji kada se ne može izvršiti ponovni prijem po predmetnom konkursu između prijavljenih kandidata, koji bi bio u skladu sa uslovima konkursa, jer niti jedan od kandidata ne ispunjava uslove konkursa, te kada je apelantica i pored toga u Gimnaziji zasnovala radni odnos (20. septembra 2012. godine), na neodređeno vrijeme, koje je bilo predmet konkursa. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud ocjenjuje ove apelantičine navode očigledno (prima facie) neosnovanim.
37. U vezi s apelantičinim navodima da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog očigledne pristrasnosti izvršnog suda prema Gimnaziji i drugotuženoj i to zbog neuspjeha izvršnog suda da sprovede naredbu iz izreke izvršne isprave, Ustavni sud ističe da se prema utvrđenoj praksi Evropskog i Ustavnog suda postojanje nepristrasnosti u svrhu člana 6. stav 1. Evropske konvencije mora ocjenjivati prema subjektivnom i objektivnom testu. Subjektivna ili lična nepristrasnost se pretpostavlja, odnosno smatra se da je u ličnom smislu sud uvijek nepristrasan u odnosu na stranke, osim ukoliko se to ne ospori uvjerljivim dokazima. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica ne nudi nikakve dokaze koji bi ukazivali na subjektivnu nepristrasnost izvršnog suda. S druge strane, Ustavni sud ukazuje na to da se objektivna nepristranost ne pretpostavlja, već se utvrđuje na osnovu objektivnih činjenica koje se nalaze u samom predmetu, tj. utvrđuje se da li u spisu postoje objektivni dokazi na osnovu kojih se može razumno sumnjati da sud nije bio nepristrasan. Stoga, Ustavni sud, suprotno apelacionim navodima, smatra da u spisu apelacije nema objektivnih dokaza koji bi ukazivali na razumnu sumnju da je izvršni sud prilikom odlučivanja o apelantičinim građanskim pravima bio pristrasan. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da su očigledno (prima facie) neosnovani apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje i u ovom kontekstu.
38. Nadalje, u odnosu na apelantičine navode vezane za suđenje u razumnom roku, Ustavni sud uočava da je predmetni postupak trajao četiri godine i sedam mjeseci. Međutim, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud u okolnostima konkretnog slučaja bio iznimno aktivan i da je provodio procesne radnje u redovnim i razumnim rokovima, dok je Kantonalni sud bio nešto pasivniji. Međutim, analizom svih provedenih radnji redovnih sudova, posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da se period od četiri godine i sedam mjeseci, koliko se predmet ukupno nalazio na dvije sudske instance, ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka. Pri tome, Ustavni sud je imao u vidu značaj predmeta za apelanticu, njeno ponašanje i ponašanje suda, (pristupio kažnjavanju Gimnazije u cilju ubrzanja postupka), naročito u situaciji kada je predmetni postupak okončan (rješenjem o obustavljanju postupka) i kada je apelantica, u toku tog postupka, primljena u radni odnos u Gimnaziji. Stoga, Ustavni sud smatra da su i ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
39. U vezi sa navodima o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da, iako to apelantica nije eksplicitno navela, proizlazi da se na povredu ovog prava žali u odnosu na pravo na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da je apelantica koristila pravo žalbe protiv prvostepenog rješenja kojim je odlučeno i o njenom prigovoru od 28. septembra 2015. godine. Činjenica da korištenje navedenog pravnog lijeka nije rezultiralo odlukom kojom je apelantica zadovoljna ne dovodi ni na koji način u pitanje njegovu dostupnost ili efikasnost, niti na bilo koji način pokreće pitanja prema članu 13. Evropske konvencije u vezi s članom 6. stav 1. Evropske konvencije. S toga su ovi apelacioni navodi neosnovani.
40. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra nema ništa što ukazuje da apelantičini navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani
41. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević