Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7471/18 ("Komerc Mali" d.o.o. Prnjavor)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7471/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-7471/18, rješavajući apelaciju "Komerc Mali" d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a) i h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Komerc Mali" d.o.o.
podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 098904 18 Rev od 4. oktobra 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Komerc Mali“ d.o.o.
podnesena zbog navodne povrede člana 49. Ustava Republike Srpske, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. "Komerc Mali" d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Vujadin Ljubojević advokat iz Prnjavora, podnio je 17. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 098904 18 Rev od 4. oktobra 2018. godine.
2. Rješenjem Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 098904 17 Pž od 12. decembra 2017. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je Rješenje Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 098904 12 Ps od 14. juna 2017. godine kojim se taj sud oglasio nenadležnim za postupanje u tom predmetu, ukinuo sve provedene radnje i tužbu odbacio.
3. U obrazloženju rješenja Viši privredni sud je naveo da je u konkretnom slučaju riječ o tužbenom zahtjevu kojim se traži povrat novčanog iznosa po osnovu rješenja tužene Poreske uprave Republike Srpske od 18. juna 2007. godine (kojim je utvrđena poreska obaveza) i rješenja tužene od 19. septembra 2011. godine (na osnovu kojeg je izvršena prinudna naplata novčanog iznosa). S obzirom na navedeno, Viši privredni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada se oglasio nenadležnim, budući da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za povrat poreza, koji se ostvaruje prema Zakonu o poreskom postupku u upravnom postupku, a da do sudske nadležnosti može doći samo u slučaju vođenja upravnog spora protiv konačnog akta organa uprave.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 098904 18 Rev od 4. oktobara 2018. godine odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 098904 17 Pž od 12. decembra 2017. godine.
Apelacioni navodi
5. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i povredu član 49. Ustava Republike Srpske. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja njegovih prava.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a) i h). Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tač. a) i h). Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
a)Dopustivost ratione materiae
7. U vezi s apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretni slučaj.
8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem je sud odbacio tužbu apelanata zbog nenadležnosti tj. odlučivao samo o procesnim pitanjima. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
b) Nenadležnost za odlučivanje
10. Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji naveo da je osporenom odlukom povrijeđen član
49. Ustava Republike Srpske. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije nadležan za odlučivanje o podnesenoj apelaciji u dijelu koji se odnosi na povredu odredaba Ustava Republike Srpske jer ista, u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ne pokreće pitanja «koja su sadržana u ovom Ustavu» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3918/09 od 10. oktobra 2012. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
11. Imajući u vidu odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojim Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu u odluci kojom usvaja apelaciju, te imajući u vidu odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za naknadu nematerijalne štete.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević