Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5594/18 (B. M. i S. M.)

Odluka donesena 12. 03. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5594/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 03. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2019. godine, u predmetu broj AP-5594/18, rješavajući apelaciju Borke Mrda i Srđana Mrde, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Borka Mrda i Srđan Mrda protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 I 059050 18 Gži od 11. jula 2018.

godine, Rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 I 059050 18 I od 5. aprila 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 I 059050 18 I od 1. februara 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Borka Mrda i Srđan Mrda (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Pala, koje zastupa Sanela Gorčić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 5. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 I 059050 18 Gži od 11. jula 2018. godine, Rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 0 I 059050 18 I od 5. aprila 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 89 0 I 059050 18 I od 1. februara 2018. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda od 11. jula 2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanata i potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 5. aprila 2018. godine kojim je odbijen kao neosnovan prigovor apelanata protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda od 1. februara 2018. godine.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je u postupku utvrđeno da je tražilac izvršenja („Bobar banka“ a.d. Bijeljina u stečaju) protiv apelanata podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne notarske isprave (ugovor o zasnivanju hipoteke) radi naplate novčanog potraživanja. Nadalje je naveo da su odredbom člana 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisani razlozi iz kojih se može izjaviti prigovor protiv rješenja o izvršenju, te istakao da razlozi nisu takstativno navedeni, te da se prigovor može podnijeti i iz drugih razloga čije bi postojanje sprječavalo provođenje izvršenja, odnosno dovodilo u pitanje zakonitost rješenja o izvršenju. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je, imajući u vidu razloge koji su navedeni u prigovoru izvršenika protiv rješenja o izvršenju (inter alia da tražilac izvršenja po istom ugovoru o kreditu već vodi postupak protiv glavnog dužnika, te da ne može voditi postupke naplate istog duga protiv založnih dužnika dok ne iscrpi sva sredstva protiv glavnog dužnika), prvostepeni sud donio pravilnu odluku kada je odbio prigovor apelanata kao neosnovan, s obzirom da isti ne ukazuje na postojanje razloga koji sprječavaju izvršenje u smislu navedene odredbe ZIP. Okružni sud je naglasio da, u skladu sa načelom formalnog legalilteta, izvršni sud prilikom donošenja rješenja o izvršenju nije ovlašten da se upušta u razmatranje materijalne zakonitosti i pravilnosti izvršne isprave. U konačnici je naveo da navodi apelanata da je predmetni dug plaćen, predstavlja razlog, ukoliko su navodi tačni, koji samo može uticati na visinu potraživanja tražioca izvršenja, o čemu će prvostepeni sud voditi računa u daljem toku izvršnog postupka.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, proizvoljno primijenili pravo, jer smatraju da tražilac izvršenja ne može istovremeno voditi postupak naplate istog duga protiv glavnog dužnika i protiv jemaca.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu na način na koji su u predmetnom postupku primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ovo naročito imajući u vidu da apelanti u apelaciji ponavljaju navode koje su isticali u prigovoru protiv rješenja o izvršenju i u žalbi protiv prvostepenog rješenja, a koje navode su redovni sudovi razmotrili prilikom donošenja odluke o prigovoru i žalbi, te jasno i detaljno objasnili zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5594/18 (B. M. i S. M.) | Sudska praksa | Aktio