Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-648/19 (R. S. i H. S.)

Odluka donesena 27. 02. 2019.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-648/19

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

27. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-648/19, rješavajući zahtjev Ramze Starčević i Hajrudina Starčevića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Ramze Starčević i Hajrudina Starčevića za donošenje privremene mjere.

Nalaže se odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda u Sarajevu prema Rješenju broj 65 0 I 165240 10 I od 31. januara 2011. godine.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji.

OBRAZLOŽENJE

1. Ramza Starčević i Hajrudin Starčević (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Jadranka Jerlagić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 12. februara 2019. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 240838 14 Gž 2 od 11. decembra 2018. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 240838 13 Gž od 15. augusta 2013. godine, Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 240838 12 P od 19. aprila 2013. godine i Zaključka Općinskog suda broj 65 0 I 165240 10 I od 29. februara 2012. godine.

2. Apelanti su zatražili donošenje privremene mjere kojom bi bilo obustavljeno izvršenje Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 165240 10 I od 31. januara 2011. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda po njihovoj apelaciji.

3. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 165240 10 I od 31. januara 2011. godine po prijedlogu Raiffeisen bank d.d. BiH Sarajevo (tražilac izvršenja) a protiv Melihe Lunović (u daljnjem tekstu: izvršenik) dozvolio izvršenje na nekretnini pobliže označenoj u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: sporna kuća), kao vlasništvu izvršenika.

4. Apelanti su kao treća lica u predmetnom postupku izjavili prigovor.

5. Općinski sud je 29. februara 2012. godine donio zaključak da se apelanti kao treća lica upućuju da u parničnom postupku dokažu da se izvršenje određeno rješenjem od 31. januara 2011. godine na spornoj kući proglasi nedopuštenim.

6. Općinski sud je donio rješenje od 19. aprila 2013. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 15. augusta 2013. godine, kojim je odredio mjeru osiguranja kojom je odloženo izvršenje na spornoj kući i zabranjeno raspolaganje tražiocu izvršenja i izvršeniku kao protivnicima predlagatelja sa spornom kućom do okončanja predmetnog parničnog postupka.

7. Nakon toga, Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 240838 12 P 2 od 25. septembra 2014. godine usvojio tužbeni zahtjev apelanata protiv tražioca izvršenja i izvršenika, te utvrdio da je nedopušteno izvršenje Općinskog suda određeno rješenjem od 31. januara 2011. godine na spornoj kući, vlasništvo apelanata sa dijelom od po 1/2, pa je rješenje o izvršenju ukinuto i obustavljen predmetni izvršni postupak. Istom presudom naloženo je Zemljišnoknjižnom uredu da na osnovu predmetne presude izvrši brisanje u C teretnom listu zabilježbu rješenja o izvršenju od 31. januara 2011. godine.

8. Općinski sud je nakon provedenog postupka utvrdio da su apelanti kao kupci sa izvršenikom kao prodavcem 17. augusta 2007. godine zaključili Ugovor o kupoprodaji sporne kuće (u daljnjem tekstu: Ugovor) koji su potpisale obje ugovorene strane i koji ovjeren u notarskom uredu uz isplatu kupoprodajne cijene. Općinski sud je iz zemljišnoknjižnog uloška pobliže navedenog u obrazloženju presude utvrdio da je kao vlasnik sporne kuće upisan izvršenik sa 1/1 dijela. Nadalje, Općinski sud je utvrdio da je postupak izvršenja pokrenut na osnovu pravomoćne presude Općinskog suda kojom je obavezan izvršenik da isplati dospjelo nenaplaćeno potraživanje u novcu u određenom novčanom iznosu (po osnovu kredita), kao i da je predmet tog izvršenja određena sporna kuća. Općinski sud je također utvrdio da se sporna kuća nalazi u posjedu apelanata na koju su platili porez na promet nekretnina, ali se nisu mogli u zemljišnim knjigama upisati kao vlasnici jer je u međuvremenu došlo do zabilježbe spora od strane tražioca izvršenja, a radi duga izvršenika. Općinski sud je utvrdio da su apelanti na osnovu rješenja Općinskog suda od 28. juna 2013. godine upisani kao vlasnici sporne kuće i da su pravni osnov za taj upis stekli prije nastanka obligaciono pravnog odnosa između tražioca izvršenja i izvršenika. Općinski sud je ocijenio da tražilac izvršenja nije dokazao da je u momentu zaključenja Ugovora, imao založno pravo na spornoj kući i da izvršenik nema druge imovine na kojoj bi se moglo provesti izvršenje. Općinski sud je naveo da se u konkretnom slučaju apelanti, u smislu odredbe člana 51. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), pojavljuju kao treća lica koja tvrde da u pogledu predmeta izvršenja imaju takvo pravo, koje sprečava izvršenje, pa su podnijeli prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su njihova prava kao trećih lica zahvaćena izvršenjem. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da su apelanti dokazali da su vlasnici sporne kuće koja ne pripada izvršeniku od 2007. godine, zbog čega bi bilo neosnovano provođenje izvršenja tražioca izvršenja na imovini koja se nalazi u vlasništvu apelanata.

9. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 240838 14 Gž 2 od 11. decembra 2018. godine uvažio žalbu tražioca izvršenja i prvostepenu presudu preinačio tako da je tužbeni zahtjev apelanata odbio kao neosnovan.

10. Kantonalni sud je ponovio činjenično utvrđenje i pravni stav prvostepenog suda, istaknuvši da su, saglasno žalbenim navodima, apelanti pravo vlasništva na spornoj kući stekli momentom upisa u zemljišne knjige, 27. juna 2013. godine, a ne momentom zaključenja Ugovora od 17. augusta 2007. godine i izvršenje na nepokretnosti provodi se zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom. Pozivajući se na član 70. (st. 1. i 2.) i član 72. ZIP-a (st. 1., 2. i 3.) Kantonalni sud je, posebno imajući u vidu da je u vrijeme donošenja rješenja o izvršenju od 31. januara 2011. godine kao vlasnik sporne kuće u zemljišnim knjigama bio upisan izvršenik, a da su apelanti pravo vlasništva na spornoj kući stekli nakon donošenja rješenja o izvršenju, odnosno u toku izvršnog postupka, zaključio da je izvršenje dopušteno, a tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Apelanti tvrde da su im osporenim odlukama prekršena prava iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. U vezi s tim apelanti su istaknuli da su temeljem valjanog pravnog posla (Ugovora) stekli pravo svojine na spornoj kući, da su isplatili kupoprodajnu cijenu, te da se nalaze u nesmetanom posjedu sporne kuće od 2007. godine, a koje okolnosti su nastupile prije pokretanja postupka izvršenja između tražioca izvršenja i izvršenika. Istaknuli su da nisu odmah uknjižili svoje pravo vlasništva, jer nisu imali sredstava za plaćanje poreza. Smatraju da uknjižba nekretnine ima samo deklaratorni a ne konstitutivni karakter, jer je sticanje prava vlasništva nastupilo prije pokretanja izvršnog postupka. Nadalje, apelanti ističu i da sporna kuća ne može biti predmet izvršenja radi namirenja novčanih potraživanja tražioca izvršenja jer nije vlasništvo izvršenika. Po njihovom mišljenju na ovaj način se na njih prebacuje teret loše procjene izvršenika kao klijenta tražioca izvršenja, koji ničim nije dokazao da nema druge imovine iz koje bi naplatio potraživanje po osnovu kredita.

13. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelanti su istakli da su u izvršnom postupku, koji se vodi pred Općinskim sudom, podnijeli prigovor kao treća lica koja polažu pravo na spornu kuću koja je predmet izvršenja, te da su zaključkom Općinskog suda upućeni da u parnici dokazuju nedopuštenost rješenja o izvršenju, a koji postupak je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda od 11. decembra 2018. godine. Nadalje, ističu da bi bez donošenja privremene mjere od strane Ustavnog suda, nastavkom izvršnog postupka, mogli izgubiti jedini dom. Smatraju da bi donošenje privremene mjere bilo opravdano, jer bi se tako moglo spriječiti otuđenje njihove imovine.

14. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

„Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.“

15. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačenu apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

16. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

17. U konkretnom slučaju predmetnom apelacijom pokrenuta su pitanja ostvarivanja i zaštite prava apelanata na spornoj kući u izvršnom postupku koji se vodi između tražioca izvršenja i izvršenika i u kom je sporna kuća predmet izvršenja - sredstvo da tražilac izvršenja namiri svoja novčana potraživanja prema izvršeniku, a u kom su apelanti imali tek svojstvo trećih lica, te su ostvarivanje i zaštitu svojih prava, u skladu sa zakonom, mogli ostvarivati tek u zasebnom - parničnom postupku.

18. Slijedom navedenoga Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja interes apelanata, kao i daljnje vođenje postupka po apelaciji kojom su pokrenuta pitanja ostvarivanja i zaštite ustavnih prava, opravdavaju usvajanje zahtjeva apelanata za donošenje privremene mjere. Ovo posebno imajući u vidu da je sporna kuća jedini dom apelanata zbog čega nije isključeno i nastupanje štetnih posljedica po apelante koje se usvajanjem njihovog zahtjeva za privremenu mjeru u ovom trenutku mogu spriječiti, a iz dokumenta predočenih Ustavnom sudu nije moguće zaključiti da se na ovaj način licima koja imaju pravni interes za sprovođene izvršenja u konkretnom slučaju nanosi veća šteta.

19. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

20. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

21. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

22. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-648/19 (R. S. i H. S.) | Sudska praksa | Aktio