Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-591/19 (S. J.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-591/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-591/19, rješavajući apelaciju Sakiba Jahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sakiba Jahića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 051874 18 Rev od 23. oktobra 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 051874 17 Gž od 11. aprila 2018. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 051874 14 P 3 od 8.

septembra 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sakib Jahić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 7. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 051874 18 Rev od 23. oktobra 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 051874 17 Gž od 11. aprila 2018. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 051874 14 P 3 od 8. septembra 2017. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 051874 14 P 3 od 8. septembra 2017. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta radi utvrđenja da je dosjelošću postao vlasnik nekretnina pobliže označenih u izreci presude što bi tuženi Š.J., A.J., K.J., R.Š. i N.H. bili dužni priznati i trpjeti da se apelant upiše kao vlasnik sa dijelom 1/1. Apelant je obavezan da tuženima solidarno namiri troškove postupka. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 051874 17 Gž od 11. aprila 2018. godine žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena. Odredbom člana 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku je izmijenjen član 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacijhe Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), tako što je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U konkretnom slučaju, vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude iznosi 11.000,00 KM, što ukazuje da imovinski cenzus kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a nije ostvaren.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 051874 17 Gž od 11. aprila 2018. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 051874 18 Rev od 23. oktobra 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 051874 17 Gž od 11. aprila 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 051874 18 Rev od 23. oktobra 2018. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 051874 17 Gž od 11. aprila 2018. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. februara 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 051874 17 Gž od 11. aprila 2018. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-591/19 (S. J.) | Sudska praksa | Aktio