Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2611/18 (R. K. i drugi)
Odluka donesena 12. 03. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2611/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 03. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2019. godine, u predmetu broj AP-2611/18, rješavajući apelacije Radovana Kršića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Radovan Kršić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 015127 15 Uvp od 8. februara 2018. godine;
Vela Jolović, Miroslava Marković i Milovan Jolović protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 014885 18 Gvlž od 16. oktobra 2018. godine;
"INTERCLIMA" d.o.o. Sarajevo kao pravni sljednik pripojenog društva "TEHNOPOLIS" d.o.o. Sarajevo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 073488 18 Pvlž od 17. oktobra 2018. godine i Redžo Poljić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 034727 18 Rsvlž od 16. novembra 2018. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-2611/18
1. Radovan Kršić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 4. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 015127 15 Uvp od 8. februara 2018. godine.
2. Rješenjem Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 06-568-2095/03 od 6. juna 2014. godine odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem broj 06-568-2095/03 od 31. jula 2003. godine donesenog u predmetu utvrđivanja svojstva borca i razvrstavanja u odgovarajuću kategoriju. U obrazloženju rješenja je navedeno da nisu ispunjeni uslovi ponavljanje postupka propisani odredbama člana 234. stav 1. tačka (1) Zakona o opštem upravnom postupku, jer okolnosti odnosno dokazi koje je apelant iznio kao razlog za ponavljanje postupka nisu takvi da bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja.
3. Rješenjem Ministarstva rada i boračko –invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-03/4-1-4-568-109/14 od 25. augusta 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv rješenja Odjeljenja od 6. juna 2014. godine.
4. Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 015127 14 U od 10. jula 2015. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno Rješenje tuženog Ministarstva od 25. augusta 2014. godine.
5. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 015127 15 Uvp od 8. februara 2018. godine uvažen je zahtjev tuženog za vanredno preispitivanje i navedena presuda je preinačena tako što je apelantova tužba odbijena kao neosnovana.
AP-264/19
6. Vela Jolović, Miroslava Marković i Milovan Jolović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Neđo Šutanović advokat iz Sokoca, podnijeli su 18. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 P 014885 18 Gvlž od 16. oktobra 2018. godine.
7. Rješenjem Okružnog suda broj 89 0 P 014885 18 Gvl 2 od 14. augusta 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 89 0 P 014885 18 Gvlž od 16. oktobra 2018. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanata za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom Okružnog suda broj 89 0 P 014885 14 Gž od 24. juna 2015. godine. U obrazloženjima navedenih rješenje je navedeno da se priloženi dokaz uz prijedlog za ponavljanje postupka ne može smatrati novim dokazom, te da apelanti nisu dokazali da za činjenice i dokaze koje su istakli u prijedlogu nisu znali u toku vođenja postupka u smislu odredbi člana 255. stav 1. tačka (9) Zakona o parničnom postupku.
AP-269/19
8. "INTERCLIMA" d.o.o. Sarajevo, kao pravni sljednik pripojenog društva "TEHNOPOLIS" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Goran Trivun advokat iz Sarajeva, podnio je 21. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 073488 18 Pvlž od 17. oktobra 2018. godine.
9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 073488 18 Pvl od 6. juna 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 073488 18 Pvlž od 17. oktobra 2018. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog "TEHNOPOLIS" d.o.o. Ilidža za ponavljanje postupka okončanog Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 073488 09 Ps od 24. marta 2010. godine. U obrazloženjima navedenih rješenje je navedeno da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka propisani odredbama člana 255. tač. 2) i 3) Zakona o parničnom postupku. AP-512/19
10. Redžo Poljić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Idriz Zukić advokat iz Tuzle, podnio je 4. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Rs 034727 18 Rsvlž od 16. novembra 2018. godine.
11. Rješenjem Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 034727 17 Rsvl od 26. marta 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 034727 18 Rsvlž od 16. novembra 2018. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje pravosnažno završenog postupka Presudom Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 034727 11 Rs od 26. aprila 2012. godine. U obrazloženjima navedenih rješenje je navedeno da, s obzirom da se ne radi o novim dokazima na osnovu kojih bi za apelanta mogla biti donesena povoljnija odluka da je taj dokaz bio upotrebljen u ovom postupku, to u smislu člana 255. tačka 9) Zakona o parničnom postupku nije osnovan prijedlog za ponavljanje postupka.
Spajanje predmeta
12. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2611/18. Apelacioni navodi
13. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), a u nekim od predmeta i na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
16. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević