Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-375/17 (M. M.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Miješanje u imovinu
- Propisano zakonom
- Izvršni postupak
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-375/17
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. travnja 2019. godine, u predmetu broj AP 375/17, rješavajući apelaciju Marka Mijića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (1) i članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Marko Mijić.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ukida se Zaključak Općinskog suda u Sarajevu broj I-157/03 od 8. studenog 2016. godine.
Predmet se vraća Općinskom sudu u Sarajevu, koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku, sukladno članku II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, sukladno članku 72.
stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Marko Mijić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Oštre Luke, kojeg zastupa Odvjetničko društvo „Hidanović i partneri“ d.o.o. Orašje, podnio je 27. siječnja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Općinskog suda u Sarajevu broj I-157/03 od 8. studenog 2016. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Federalnog pravobraniteljstva zatraženo je 10. prosinca 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud i Federalno pravobraniteljstvo su odgovore na apelaciju dostavili 21. prosinca 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Presudom Općinskog suda u Orašju broj P-333/02 od 3. ožujka 2003. godine obvezan je tuženi (FBiH-FMO) da apelantu isplati određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka. Postupajući po prijedlogu apelanta za izvršenje od 18. prosinca 2003. godine, Općinski sud je donio Rješenje broj I-157/03 od 16. siječnja 2004. godine kojim je odredio predloženo izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja apelanta.
6. Rješenjem Općinskog suda broj I-157/03 od 13. travnja 2005. godine, između ostalog, odbijen je kao neutemeljen prigovor izvršenika (FBiH-FMO) izjavljen 9. veljače 2004. godine, te su određeni troškovi izvršnog postupka u iznosu od 201,30 KM (na ime sastava odgovora na prigovor) koje je izvršenik dužan naknaditi apelantu. Iz stanja spisa proizlazi da su navedena rješenja (od 16. siječnja 2004. godine i 13. travnja 2005. godine) dostavljena na provođenje poslovnoj banci izvršenika 18. travnja 2005. godine.
7. U nastavku postupka apelant je dopisom od 18. rujna 2006. godine obavijestio Općinski sud da je poslovna banka izvršenika postupila po nalogu suda i isplatila novčana potraživanja određena izvršnom ispravom (glavnica, kamata i troškovi postupka), ali da nije isplatila troškove izvršnog postupka koji su dosuđeni rješenjem od 13. travnja 2005. godine u iznosu od 201,30 KM. Općinski sud je, na temelju dopisa poslovne banke izvršenika od 22. studenog 2007. godine u kojem je navedeno da je u cijelosti provedeno rješenje o izvršenju, zaključkom od 27. studenog 2007. godine okončao predmetni izvršni postupak i arhivirao predmet.
8. Apelant je podneskom od 11. ožujka 2010. godine predložio da Općinski sud donese rješenje o izvršenju radi naplate iznosa od 201,30 KM sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima izvršnog postupka.
9. Općinski sud je Zaključkom broj I-157/03 od 27. svibnja 2010. godine obavijestio apelanta da je rješenje od 13. travnja 2005. godine, kojim su apelantu dosuđeni troškovi predmetnog izvršnog postupka, postalo pravomoćno 20. svibnja 2005. godine, te je istodobno dostavio apelantu otpravak navedenog rješenja sa klauzulom pravomoćnosti i uputom da podnese novi prijedlog za izvršenje. U zaključku je navedeno da se navedeno rješenje ne može provesti u predmetnom postupku iz razloga što je izvršenje provedeno u cijelosti, dok rješenje koje je dostavljeno apelantu predstavlja izvršnu ispravu na temelju koje može podnijeti novi prijedlog za izvršenje.
10. Postupajući po zaključku Općinskog suda od 27. svibnja 2010. godine apelant je 14. srpnja 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja na ime troškova izvršnog postupka, a na temelju rješenja Općinskog suda od 13. travnja 2005. godine. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 155098 10 I od 14. siječnja 2011. godine odbacio apelantov prijedlog za izvršenje. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, utvrdio da su rješenjem o izvršenju od 16. siječnja 2004. godine određeni troškovi tražitelja izvršenja-apelanta za sastav prijedloga u iznosu od 188,00 KM, dok su rješenjem od 13. travnja 2005. godine određeni troškovi apelanta za sastav odgovora na prigovor u iznosu od 201,30 KM, kao i da su oba rješenja dostavljena poslovnoj banci izvršenika na provođenje. Na temelju uvida u uplatnicu poslovne banke izvršenika Općinski sud je utvrdio da su točni apelantovi navodi da mu nisu u cijelosti isplaćeni troškovi izvršnog postupka, odnosno da mu nije isplaćen iznos od 201,30 KM. Dalje, sud je istakao da rješenje od 13. travnja 2005. godine doneseno u predmetu broj I-157/03 nije izvršna isprava na temelju koje se može odrediti izvršenje u posebnom postupku, već je to rješenje kojim je u predmetnom izvršnom postupku odlučeno o apelantovim troškovima (tražitelja izvršenja) za sastav odgovora na prigovor na rješenje kojim je određeno izvršenje radi namirenja potraživanja apelanta, te da se troškovi dosuđeni tim rješenjem namiruju u istom postupku sukladno odredbi članka 16. stavak 7. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Općinski sud je naveo da je usljed administrativne greške apelantu upućen zaključak od 27. svibnja 2010. godine, koji je u suprotnosti sa prethodno poduzetim radnjama u spisu, kao i sa odredbama članka 16. stavak 7. ZIP-a. Sud je istakao da navedeno potraživanje apelant može namiriti samo u predmetu u kojem je već određeno izvršenje obzirom na to da je uvidom u uplatnicu koju je dostavila poslovna banka izvršenika utvrđeno da apelantu nisu u cijelosti isplaćeni troškovi izvršnog postupka u iznosu od 201,30 KM.
11. Apelant je podneskom od 3. veljače 2011. godine tražio od Općinskog suda da nastavi postupak izvršenja u predmetu broj I-157/03 u odnosu na troškove postupka određene navedenim rješenjem od 13. travnja 2005. godine. Nakon toga Općinski sud je Zaključkom broj I-157/2003 – XV od 21. studenog 2012. godine pozvao apelanta da, sukladno podnesku poslovne banke izvršenika od 22. studenog 2007. godine kojim je obavijestila sud da je u cijelosti izvršeno predmetno rješenje, obavijesti sud da li su mu u cijelosti isplaćena potraživanja. Apelant je podneskom od 10. prosinca 2012. godine postupio po navedenom zaključku na način što je obavijestio sud da ostaje kod navoda iz podneska od 3. veljače 2011. godine u kojem se izjasnio da nije u cijelosti namirio svoja potraživanja.
12. Dopisom broj I-157/03 od 21. listopada 2015. godine Općinski sud je ponovno zatražio od apelanta da se izjasni da li je namiren u cijelosti obzirom na dopis poslovne banke izvršenika od 22. studenog 2007. godine u kojem se navodi da je potraživanje apelanta isplaćeno u cijelosti. Apelant je postupio po navedenom dopisu suda tako što je podneskom od 12. studenog 2015. godine ukratko naveo kronologiju postupka i dostavio svoje podneske od 3. veljače 2011. godine i 10. prosinca 2012. godine u kojima je naveo da nisu u cijelosti isplaćena njegova potraživanja.
13. Općinski sud je Zaključkom broj I-157/03 od 19. svibnja 2016. godine pozvao apelanta da u roku od 15 dana dostavi sudu novi račun izvršenika. Apelant je podneskom od 8. juna 2016. godine postupio po navedenom zaključku i dostavio račun izvršenika.
14. Zaključkom Općinskog suda broj I-157/03 od 8. studenog 2016. godine stavljen je izvan snage zaključak od 19. svibnja 2016. godine uz obrazloženje da je izvršni postupak u konkretnom predmetu okončan zaključkom od 27. studenog 2007. godine nakon čega je spis arhiviran. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je postupanjem Općinskog suda u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant prvenstveno ukazuje da je, zbog nemogućnosti da u predmetnom izvršnom postupku namiri svoja potraživanja na ime troškova izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na imovinu. Apelant je iscrpno opisao kronologiju predmetnog izvršnog postupka navodeći da je Općinski sud, usprkos ukazivanju da mu nisu namireni troškovi postupka po rješenju od 13. travnja 2005. godine, svojim posljednjim zaključkom konstatirao da je predmet arhiviran bez obrazloženja za svoju odluku. S tim u svezi, apelant je naveo i da protiv zaključaka koje je Općinski sud donio u predmetnom postupku nije dozvoljena žalba, te je na taj način povrijeđeno njegovo pravo na učinkovit pravni lijek. Osim toga, apelant smatra da je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku, te je zatražio naknadu nematerijalne štete. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava, ukine osporenu odluku i naloži Općinskom sudu da provede izvršni postupak do konačnog namirenja njegovog potraživanja.
b) Odgovori na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo kronologiju predmetnog postupka do donošenja zaključka suda od 27. studenog 2007. godine kojim je okončao izvršni postupak i arhivirao predmet, dok se nije referirao na postupak po apelantovom zahtjevu za isplatu troškova izvršnog postupka koji je vođen nakon toga. Sud je samo naveo da su neutemeljeni apelantovi navodi da je okončan predmetni izvršni postupak iako apelant nije namiren u cijelosti, te da je sukladno članku 64. ZIP-a zaključkom konstatirao da je predmetni postupak okončan obzirom na to da je izvršenje provedeno na novčanim sredstvima kod izvršenika.
17. Federalno pravobraniteljstvo je u svom odgovoru navelo da nisu povrijeđena apelantova prava navedena u apelaciji, kao i da u bazi podataka nije evidentiran predmet pod brojem I-157/03 i 65 0 I 155098 10 I, kao ni apelantovo ime.
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:
Članak 5.
(1)U postupku izvršenja sud je dužan postupati žurno.
(2)Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Članak 11.
Sastav suda i odluke (3)Odluke u izvršnom postupku sud donosi u vidu rješenja ili zaključka.
Članak 12.
Pravni lijekovi (1)Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.
(6)Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za izvršenje odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Članak 16.
Troškovi postupka (7)O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, izvršenje radi njihova ostvarenja.
Članak 63.
Obustava izvršenja (3)Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
Članak 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Zaključak Općinskog suda broj I- 157/03 od 8. studenog 2016. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporenu odluku opunomoćenik apelanta je primio 28. studenog 2016. godine, a apelacija je podnesena 27. siječnja 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant navodi da mu je, zbog nemogućnosti potpunog namirenja dosuđenih troškova izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
24. Ustavni sud, polazeći od apelantovih navoda, smatra da je prvenstveno neophodno razmotriti pitanje povede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka
1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na imovinu
25. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2., što uključuje:
(k) Pravo na imovinu. [...]
26. Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi:
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine.
Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine sukladno općem interesu ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
27. Ustavni sud je u svojoj jurisprudenciji zauzeo stav da pojam „imovina“ u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ne uključuje samo pokretnu i nepokretnu imovinu već da podrazumijeva i širok spektar imovinskih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. travnja 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 33/01). U tom smislu u konkretnom slučaju je nesporno da se radi o „imovini“ koja uživa zaštitu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, budući da se apelant žali na nemogućnost naplate novčanog potraživanja na ime troškova izvršnog postupka, koji su mu dosuđeni pravomoćnim i izvršnim Rješenjem Općinskog suda broj I-157/03 od 13. travnja 2005. godine.
28. Dalje, Ustavni sud ukazuje da članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju obuhvaća tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stavka i koje je opće prirode, izražava načelo mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stavka, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u drugom stavku ovog članka, dopušta državama potpisnicama pravo da, između ostalog, kontroliraju korištenje imovine sukladno općem interesu. Ova tri pravila nisu različita u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg načela izraženog u prvom pravilu (vidi, Europski sud, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presuda od 23. rujna 1982. godine, Serija A, broj 52. stavak 61). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je nesporno da osporena odluka Općinskog suda predstavlja miješanje u apelantovo pravo na imovinu u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Obzirom na okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da miješanje u apelantovu imovinu treba razmotriti kao pitanje općeg načela mirnog uživanja imovine, te da u tom smislu treba analizirati da li je to miješanje bilo opravdano u svjetlu primjenjivih načela, odnosno: a) načela zakonitosti, b) načela legitimnog cilja u javnom interesu i c) načela pravične ravnoteže.
29. Ustavni sud podsjeća na to da je, prema praksi Europskog suda, prvi i najvažniji zahtjev iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju onaj koji traži da miješanje javnih vlasti u pravo na imovinu bude „zakonito“. Naime, druga rečenica prvog stavka članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju dopušta lišavanje prava na imovinu samo „pod uvjetima predviđenim zakonom“, a drugi stavak članka 1. priznaje državama pravo da kontroliraju korištenje imovine „donošenjem zakona“. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je apelant na temelju pravomoćnog rješenja tražio naplatu troškova predmetnog izvršnog postupka za koja je i sam Općinski sud u svom Rješenju broj 65 0 I 155098 10 I od 14. siječnja 2011. godine, na temelju uvida u uplatnicu poslovne banke izvršenika, utvrdio da nisu isplaćeni. Međutim, Općinski sud je u konkretnom predmetu donio niz procesnih odluka, uključujući i pogrešnu uputu apelantu da pokrene novi izvršni postupak, koju je apelant ispoštovao, što je rezultiralo odbačajem novog prijedloga za izvršenje, što je u konačnici rezultiralo donošenjem zaključka kojim je konstatirano da je predmetni izvršni postupak okončan 27. studenog 2007. godine. U svezi s navedenim, Ustavni sud najprije zapaža da je rješenjem Općinskog suda od 13. travnja 2005. godine eksplicitno navedeno da se apelantu dosuđuju troškovi postupka u iznosu od 201,30 KM. Dalje, prije donošenja zaključka Općinskog suda od 27. studenog 2007. godine apelant je obavijestio sud da mu nisu isplaćena potraživanja na ime troškova izvršnog postupka u navedenom iznosu, koju činjenicu je apelant ponavljao u svojim dopisima po nalogu suda da se izjasni da li je u cijelosti naplatio svoja potraživanja. U prilog navedenom ide i činjenica da je i sam Općinski sud (u rješenju od 14. siječnja 2011. godine) utvrdio da apelantu nisu isplaćeni troškovi postupka, kada je taj sud odbacio novi prijedlog za izvršenje i ukazao na primjenu odredbe članka 16. stavak 7. ZIP-a, odnosno odredbu po kojoj se troškovi izvršnog postupka određuju i ostvaruju u predmetnom izvršnom postupku. Međutim, unatoč navedenom, Općinski sud je nedovršeni postupak obustavio osporenim zaključkom uz konstataciju da je predmetni izvršni postupak okončan 27. studenog 2007. godine, te na taj način onemogućio da apelant naplati svoja potraživanja utvrđena pravomoćnim rješenjem. Ispitujući da li ovakvo miješanje u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine, odnosno postupanje po prijedlogu apelanta za izvršenje rješenja suda kojim su mu dosuđeni troškovi izvršnog postupka, zadovoljava standard zakonitosti, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud svojim procesnim odlukama pogrešno uputio apelanta da pokrene novi izvršni postupak kako bi naplatio svoja potraživanja, što je bilo u suprotnosti sa odredbama članka 16. stavak 7. ZIP-a na koje se pozvao Općinski sud u obrazloženju rješenja kojim je odbacio novi apelantov prijedlog za izvršenje. Također, Općinski sud je u nekoliko navrata tražio od apelanta da se izjasni da li su mu u cijelosti isplaćena potraživanja usprkos brojnim dopisima kojima je apelant ukazivao da mu nisu isplaćeni traženi troškovi postupka i činjenici da je sud u svom rješenju utvrdio da nisu isplaćena potraživanja apelanta, nakon čega je sud osporenim zaključkom obustavio predmetno izvršenje, ne nudeći bilo kakvo obrazloženje vezano za (ne)izvršenje rješenja kojim su apelantu dosuđeni troškovi izvršnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je proizvoljnim postupanjem Općinskog suda došlo do nezakonitog miješanja u apelantovo pravo na imovinu.
30. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud proizvoljno primijenio, odnosno zanemario, odredbu članka 16. stavak 7. ZIP-a, zbog čega se ne može smatrati da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo „zakonito“ u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Zbog ovakvog zaključka Ustavnog suda, ostali aspekti članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju nisu relevantni, pa ih Ustavni sud neće razmatrati.
31. Na temelju izloženog, Ustavni sud zaključuje da je, u konkretnom slučaju, osporenom odlukom Općinskog suda prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
33. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da je odluka kojom se utvrđuje kršenje apelantovih ustavnih prava i ukida osporena odluka Općinskog suda uz nalog Općinskom sudu da po žurnom postupku donese novu odluku odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
34. Obzirom na zaključak u pogledu povrede članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te članka 13. Europske konvencije.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada miješanje u to pravo ne zadovoljava načelo „zakonitosti“, zato što je Općinski sud u svojoj odluci proizvoljno primijenio odredbu članka 16. stavak 7. ZIP-a, čime je onemogućio apelanta da, sukladno toj odredbi, naplati u izvršnom postupku troškove postupka dosuđene pravomoćnim Rješenjem Općinskog suda broj I- 157/03 od 13. travnja 2005. godine.
36. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević