Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-6530/18 (V. H. i drugi)

Odluka donesena 12. 03. 2019.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Proporcionalnost
  • Miješanje u imovinu
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
  • Mirno uživanje imovine
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6530/18

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 03. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2019. godine, u predmetu broj AP 6530/18, rješavajući apelacije V. H. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje su podnijeli: V. H., E. K., M. V., R.

Š., Zvonimir Baner, Bernardica Cvrtak, Velinka Zeko, Ivana Žulj, Ivana Miloš, Kristina Lovrić, Anđelka Čuljak, Marija Juričić, Mirjana Kvesić, Pavka Bandić, Jelena Juričić, Spomenka Franjić, mldb. B. Š., Ana Ćurić, Jelena Žulj, Ana Ivić, Jelena Tirić, Maja Brnas, Jelena Vukadin, Josip Bandić, Marijan Vukadin, Anica Šekerija, Kata Vukadin, Ljubica Gavranović, Anđa Alvir, Ruža Barnjak, Vjekoslava Vilić, Mirjana Matijanić, Sava Blažević, Marica Prskalo, Luca Bandić, Tonka Radić, Ivo Subašić, Željko Mitrović, Vinko Blažević, Blaško Kustura, Emina Bambur, Izet Bambur, Ale Čusto, Paša Čusto, Meliha Ćulić, Ehlimana Haznadarević, Senija Hozić, Supka Kukić, Emina Muratspahić, Omer Omanović, Ajla Pašanbegović, Jasmina Sulejmanpašić, Fazila Velić, Mihra Velić, Katica Prskalo, B. Z., Marina Mikulić, E.Č., Z.Ć., Dž.Č., Š.Č., M.Đ., Z.D., N.H., L.K., M.K., B.Lj., D.M., A.M., F.O., J.Š., S.V., Š.Z., Josip Marić, Nafiz Pamić i Azra Memija.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku br. 51 0 P 023380 10 I, 51 0 Rs 048944 13 I, 51 0 Rs 081799 17 I 3 od 26. maja 2017. godine, 51 0 Rs 102375 17 I od 19.

septembra 2017. godine, 51 0 Rs 086100 15 I, 51 0 Rs 081799 17 I 5 od 26. maja 2017. godine, 51 0 Rs 102375 17 I 3 od 19. septembra 2017. godine, 51 0 Rs 081799 17 I 2 od 26. maja 2017. godine, 51 0 Rs 102375 17 I 6 od 25. oktobra 2017. godine, 51 0 Rs 081799 17 I 4 od 26. maja 2017. godine, 51 0 Rs 102375 17 I 5 od 26. oktobra 2017.

godine, 51 0 Rs 042302 11 I od 16. novembra 2011. godine, 51 0 Rs 030408 10 I od 21. decembra 2010. godine, 51 0 P 024987 11 I od 7.

aprila 2011. godine, 51 0 Rs 042109 12 I 2 od 18. januara 2013.

godine, 51 0 Rs 074286 14 I od 15. januara 2015. godine, 51 0 Mal 092023 16 I od 10. novembra 2016. godine, 51 0 Rs 109711 17 I od 18. avgusta 2017. godine, Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine, 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine, 46 0 P 003584 09 I od 7.

oktobra 2009. godine, 46 0 Rs 053908 15 I od 16. decembra 2015.

godine, 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine, 46 0 I 007327 08 I od 12. januara 2009. godine, 46 0 Rs 024317 17 I 2 od 20. jula 2018.

godine, 46 0 I 017187 11 I od 10. juna 2011. godine, Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu - Odjeljenje u Jajcu broj 046 1 I 10 001022 od 31. marta 2011. godine, Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Kiseljaku broj 49 0 I 035468 16 I od 24. maja 2016. godine.

Ova odluka dostavlja se Vladi Srednjobosanskog kantona kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti adekvatne mjere s ciljem da apelanti/povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Srednjobosanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

Obavezuje se Vlada Srednjobosanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 6530/18

1. V. H. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bugojna, koju zastupa Ivica Dragun, advokat iz Bugojna, podnijela je 13. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku br. 51 0 P 023380 10 I, 51 0 Rs 048944 13 I, 51 0 Rs 081799 17 I 3 od 26. maja 2017. godine i 51 0 Rs 102375 17 I od 19. septembra 2017. godine.

AP 6532/18

2. E. K. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ivica Dragun, advokat iz Bugojna, podnio je 13. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku br. 51 0 P 023380 10 I, 51 0 Rs 048994 13 I, 51 0 Rs 086100 15 I, 51 0 Rs 081799 17 I 5 od 26. maja 2017. godine i 51 0 Rs 102375 17 I 3 od 19. septembra 2017. godine. AP 6533/18

3. M. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Ivica Dragun, advokat iz Bugojna, podnio je 13. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku br. 51 0 P 023380 10 I, 51 0 Rs 048994 13 I, 51 0 Rs 086100 15 I, 51 0 Rs 081799 17 I 2 od 26. maja 2017. godine i 51 0 Rs 102375 17 I 6 od 25. oktobra 2017. godine.

AP 6535/18

4. R. Š. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bugojna, koju zastupa Ivica Dragun, advokat iz Bugojna, podnijela je 13. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku br. 51 0 P 023380 10 I, 51 0 Rs 048994 13 I, 51 0 Rs 086100 15 I, 51 0 Rs 081799 17 I 4 od 26. maja 2017. godine i 51 0 Rs 102375 17 I 5 od 26. oktobra 2017. godine.

AP 6560/18

5. Zvonimir Baner (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Ahmed Kulenović, advokat iz Travnika, podnio je 14. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Rs 042302 11 I od 16. novembra 2011. godine.

AP 6571/18

6. Bernardica Cvrtak (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6572/18

7. Velinka Zeko (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6573/18

8. Ivana Žulj (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6574/18

9. Ivana Miloš (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Travnika, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine, AP 6575/18

10. Kristina Lovrić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6622/18

11. Anđelka Čuljak (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6623/18

12. Marija Juričić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6624/18

13. Mirjana Kvesić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6625/18

14. Pavka Bandić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6626/18

15. Jelena Juričić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6627/18

16. Spomenka Franjić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenje o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine.

AP 6631/18

17. Mldb. B. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa otac Z. Š., a koje zastupa Adis Ribić, advokat iz Travnika, podnio je 16. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Mal 092023 16 I od 10. novembra 2016. godine.

AP 6660/18

18. Ana Ćurić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003584 09 I od 7. oktobra 2009. godine, 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine.

AP 6661/18

19. Jelena Žulj (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine.

AP 6662/18

20. Ana Ivić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bugojna, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 Rs 053908 15 I od 16. decembra 2015. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine.

AP 6720/18

21. Jelena Tirić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6721/18

22. Maja Brnas (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 Rs 053908 15 I od 16. decembra 2015. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6722/18

23. Jelena Vukadin (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 Rs 053908 15 I od 16. decembra 2015. godine.

AP 6723/18

24. Josip Bandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Vakufa, kojeg zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnio je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine.

AP 6724/18

25. Marijan Vukadin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Vakufa, kojeg zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnio je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine.

AP 6725/18

26. Anica Šekerija (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine, AP 6726/18

27. Kata Vukadin (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6727/18

28. Ljubica Gavranović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 Rs 053908 15 I od 16. decembra 2015. godine.

AP 6766/18

29. Anđa Alvir (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6767/18

30. Ruža Barnjak (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine.

AP 6768/18

31. Vjekoslava Vilić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine.

AP 6769/18

32. Mirjana Matijanić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 22. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6770/18

33. Sava Blažević (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 22. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6828/18

34. Marica Prskalo (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 22. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6829/18

35. Luca Bandić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 22. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine. AP 6830/18

36. Tonka Radić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 14. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenje o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine, AP 6831/18

37. Ivo Subašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Vakufa, kojeg zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnio je 14. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine.

AP 6832/18

38. Željko Mitrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Vakufa, kojeg zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnio je 14. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine.

AP 6833/18

39. Vinko Blažević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Vakufa, kojeg zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnio je 14. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine.

AP 6834/18

40. Blaško Kustura (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Vakufa, kojeg zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnio je 14. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine.

AP 7045/18

41. Emina Bambur, Izet Bambur, Ale Čusto, Paša Čusto, Meliha Ćulić, Ehlimana Haznadarević, Senija Hozić, Supka Kukić, Emina Muratspahić, Omer Omanović, Ajla Pašanbegović, Jasmina Sulejmanpašić, Fazila Velić i Mihra Velić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gornjeg Vakufa, koje zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijeli su 14. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 I 007327 08 I od 12. januara 2009. godine.

AP 7098/18

42. Katica Prskalo (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 14. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu - Odjeljenje u Jajcu broj 046 1 I 10 001022 od 31. marta 2011. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine.

AP 7366/18

43. B. Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnio je 14. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Rs 109711 17 I od 18. avgusta 2017. godine.

AP 7441/18

44. Marina Mikulić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjeg Vakufa, koju zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnijela je 14. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu br. 46 0 P 003383 09 I od 16. jula 2009. godine i 46 0 Rs 053873 16 I od 25. avgusta 2016. godine, AP 7444/18

45. E.Č., Z.Ć., Dž.Č., Š.Č., M.Đ., Z.D., N.H., L.K., M.K., B.Lj., D.M., A.M., F.O., J.Š., S.V. i Š.Z. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedžad Beća, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 17. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 Rs 024317 17 I 2 od 20. jula 2018. godine.

AP 7445/18

46. E.Č., Z.Ć., Dž.Č., Š.Č., M.Đ., Z.D., L.K., M.K., B.Lj., D.M., A.M., F.O., J.Š., Š.Z. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedžad Beća, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 17. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 I 017187 11 I od 10. juna 2011. godine. Općinski sud je u predmetnom postupku donio rješenje 19. februara 2018. godine kojim je odredio da se u odnosu na apelante nastavlja izvršenje prema rješenju o izvršenju do konačnog namirenja potraživanja, dok se u odnosu na ostale tražioce izvršenja (detaljno navedene u rješenju o izvršenju) prijedlog za izvršenje smatra povučenim.

AP 62/19

47. Josip Marić ( u daljnjem tekstu: apelant) iz Busovače, kojeg zastupa Jasna Dunđer, advokat iz Novog Travnika, podnio je 4. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku br. 51 0 Rs 030408 10 I od 21. decembra 2010. godine, 51 0 P 024987 11 I od 7. aprila 2011. godine, 51 0 Rs 042109 12 I 2 od 18. januara 2013. godine i 51 0 Rs 074286 14 I od 15. januara 2015. godine.

AP 125/19

48. Nafiz Pamić i Azra Memija (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Irsan Kukić, advokat iz Travnika, podnijeli su 8. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Kiseljaku broj 49 0 I 035468 16 I od 24. maja 2016. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

49. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vlade Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Vlada SBK) zatraženo je 21. januara 2019. godine da dostavi odgovor na apelacije.

50. Vlada SBK nije dostavila odgovor na apelacije u ostavljenom roku.

51. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 6530/18.

III.Činjenično stanje

52. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

53. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, odnosno rješenja, Općinski sud u Travniku, odnosno Općinski sud u Bugojnu je donio rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke SBK kao izvršenika.

54. Općinski sud u Travniku, Općinski sud u Bugojnu i Općinski sud u Kiseljaku su navedena rješenja o izvršenju dostavili poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.

55. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

56. Apelanti smatraju da im je, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli hronologiju predmetnih postupaka, te, između ostalog, istakli da Vlada SBK i dalje ne ispunjava svoje pozitivne obaveze da omogući djelotvorno izvršenje sudskih odluka time što u budžetu ne osigurava novčana sredstva za izvršenje pravosnažnih sudskih presuda. Apelanti traže i naknadu štete zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka.

b) Odgovor na apelacije

57. Vlada SBK na traženje Ustavnog suda nije dostavila odgovor na apelacije.

V.Relevantni propisi

58. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02, ispravka, 18/03, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05, 32/07 i 88/08, za potrebe ove odluke korištena je neslužbena prečišćena verzija objavljena na www.ustavnisudfbih.ba), relevantne odredbe glase:

V. Kantonalne vlasti

Član 9.

Vlada kantona nadležna je za:

a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;

[…]

59. U Ustavu Srednjobosanskog kantona („Službeni glasnik Srednjobosanskog kantona“ br. 1/97, 5/97, 6/97, 2/98, 7/98 - ispravka teksta, 8/98, 10/00, 8/03, 2/04 i 14/04) relevantne odredbe glase:

IV. NADLEŽNOST KANTONALNE VLASTI

Član 19.

U skladu sa Ustavom Federacije, Federacija i Kanton nadležni su za:

(a) jamčenje i provođenje ljudskih prava;

[…]

V - STRUKTURA KANTONALNE VLASTI

B. IZVRŠNA VLAST KANTONA

2. Vlada Kantona Član 53.

Vlada Kantona nadležna je za:

[…]

b) izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene Kantonu od federalne vlasti;

[…]

60. Proračun Kantona Srednja Bosna za 2017. godinu (za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst preuzet sa službene web-stranice Vlade SBK) u relevantnom dijelu glasi:

9.1. Izdatci za otplate dugova 5.552.000,00 KM.

61. Proračun Kantona Srednja Bosna za 2018. godinu (za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst preuzet sa službene web-stranice Vlade SBK) u relevantnom dijelu glasi:

9.1. Izdatci za otplate dugova 6.608.000 KM.

62. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16, u daljnjem tekstu: ZIP) relevantne odredbe glase: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138. st. 3. i 6.

3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.

Član 167. st. 1, 2. i 3.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno

VI. Dopustivost

63. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonā – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istaknuo: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

VII.Meritum

64. Apelanti su naveli kako ne mogu da realizuju svoja novčana potraživanja utvrđena pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama i pored toga što su redovni sudovi donijeli i rješenja o prinudnom izvršenju iz budžetskih sredstava, jer javna vlast nije osigurala dovoljan iznos sredstava za ovu namjenu u budžetu. Smatraju da su im zbog toga povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

k) Pravo na imovinu.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Pravo na imovinu Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...] Relevantni principi i praksa Evropskog suda i Ustavnog suda

65. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu

1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava SBK, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti.

66. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da su opći principi koji se odnose na neizvršenje presuda domaćih sudova na teret budžeta utvrđeni u predmetu Jeličić protiv Bosne i Hercegovine (broj 41183/02, §§ 38-39, ESLJP, 2006 XII). Naime, Evropski sud je u obrazloženju navedene presude naveo kako ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje svojih obaveza proisteklih iz presude (vidi, ibid., § 39, vidi i R. Kačapor i ostali protiv Srbije, broj 2269/06 et al., § 114, 15. januar 2008, i Arbačiauskienė protiv Litvanije, broj 2971/08, § 87, 1. mart 2016. god.). Doduše, ukazano je da se odgoda u izvršenju presude može opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6. stav 1. (vidi, Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, § 35, ESLJP 2002-III, i Teteriny protiv Rusije, br. 11931/03, § 41, 30. juni 2005. god.).

67. Osim toga, prema praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, nemogućnost izvršenja pravosnažne presude u korist aplikanta predstavlja miješanje u njegovo pravo na neometano uživanje imovine, kao što glasi prva rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, između ostalih, Burdov, citirano u gornjem tekstu, § 40, Jasiūnienė protiv Litvanije, br. 41510/98, § 45, 6. mart 2003, i Voytenko protiv Ukrajine, br. 18966/02, § 53, 29. juni 2004. god.).

68. Pored navedenog, Ustavni sud ukazuje i na vlastitu praksu u kojoj je u brojnim odlukama razmatrao pitanje neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti i u kojim je odgovarajućim nivoima vlasti nalagao da preduzmu adekvatne i dovoljne mjere koje će osigurati da imaoci pravosnažnih sudskih odluka namire svoja potraživanja u razumnom roku, čime bi se otklonilo kršenje njihovog prava na pravično suđenje i imovinu (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013 godine, AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, AP 2110/08 od 12. oktobra 2011. godine, AP 3713/10 od 16. maja 2013. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ).

69. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud 14. novembra 2017. godine usvojio dvije presude u odnosu na Bosnu i Hercegovinu (presude su konačne od 14. februara 2018. godine), koje se odnose na neizvršavanje pravomoćnih sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15 i dr.) i na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (vidi, Evropski sud, Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr.). Evropski sud je u obje presude utvrdio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja konačnih i izvršnih domaćih presuda u korist aplikanata.

70. Naime, u predmetu Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine Evropski sud je, odlučujući o zahtjevima, između ostalog, istakao da se čini da opće mjere koje je naložio Ustavni sud nisu implementirane, te da nije uspostavljena centralizirana baza potraživanja. Nadalje, Evropski sud je, također, istakao da su nepreduzimanjem potrebnih mjera u značajnom periodu u skladu s konačnim presudama u ovim predmetima vlasti lišile odredbe člana 6. stav 1. svih korisnih učinaka i spriječile aplikante da prime novac na koji su oni imali pravo. Ovaj propust je nadalje prouzrokovao nerazmjerno miješanje u njihovo pravo na mirno uživanje imovine (vidi, između ostalog, Khachatryan protiv Armenije, broj 31761/04, § 69, 1. decembar 2009, i Voronkov protiv Rusije broj 39678/03, § 57, 30. juli 2015).

71. Ustavni sud primjećuje da u obrazloženju presude Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine Evropski sud, između ostalog, ističe da je Ustavni sud 16. januara 2013. godine donio rješenje kojim je utvrdio da njegova odluka od 12. oktobra 2011. godine i osam drugih odluka u vezi s istom stvari nisu provedene. Evropski sud, također, ističe da je kantonalna vlada u međuvremenu izvršila neke od općih mjera koje je odredio Ustavni sud. Međutim, vremenski okvir izvršenja još nije predviđen. Štaviše, iz podataka koje je dostavila Vlada čini se da kantonalna vlada potiče nagodbe kojima se predviđa da povjerioci odustanu od dijela svojih zahtjeva. Stoga je Evropski sud zaključio da je situacija podnosilaca zahtjeva ostala nepromijenjena. Aplikanti imaju presude donesene u njihovu korist, koje još nisu provedene i koji su još uvijek u neizvjesnoj situaciji kada će se te odluke provesti i kada će se izvršiti. Evropski sud primjećuje da su domaće presude razmatrane u ovom predmetu postale konačne između više od sedam i gotovo jedanaest godina. Takva kašnjenja u provedbi smatraju se prekomjernim (vidi navedeno Jeličić, st. 40, Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine broj 1218/07 i dr., 10. novembar 2009, § 15, te Runić i drugi protiv Bosne i Hercegovine broj 28735/06 i dr., 15. novembar 2011, stav 21). Evropski sud ne vidi nikakav razlog za odstupanje od te prakse u ovom predmetu. Pored navedenog, Evropski sud je u presudi Zahirović i drugi protiv Bosne i Hercegovine od 16. oktobra 2018. godine (aplikacije br. 4954/15 i šest drugih), dosljedno svojoj praksi, usvojio aplikacije koje su se odnosile na isto pitanje, prekomjernu dužinu trajanja izvršnog postupka, odnosno nemogućnost ostvarenja potraživanja iz pravosnažnih sudskih odluka [na teret budžeta Vlade Federacije BiH] iako su te presude u međuvremenu izvršene. Vlada je kašnjenje u izvršenju pravdala navodeći da je određeno kašnjenje u izvršenju domaćih presuda o kojima je riječ bilo neophodno, jer je bila je suočena sa velikim brojem pravosnažnih presuda i nije ih mogla odjednom sve izvršiti, a da ne ugrozi svoju makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost. Međutim, Evropski sud se pozvao na svoju već navedenu praksu s tim u vezi koja se tiče neizvršavanja domaćih presuda i iz istih razloga utvrdio povredu prava aplikanata na pravično suđenje i imovinu iz člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Dakle, Evropski sud je zaključio da je situacija aplikanata i dalje nepromijenjena, odnosno da preduzete mjere nisu adekvatne i dovoljne, budući da je dužina trajanja izvršnog postupka bila prekomjerna, te je utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava.

72. S druge strane, u Odluci Knežević i drugi protiv Bosne i Hercegovine broj 15663/12 od 14. marta 2017. godine Evropski sud je, razmatrajući aplikaciju koja se tiče neizvršenja presuda kojim je aplikantima dosuđena naknada ratne štete na teret budžeta Republike Srpske, nakon analize mjera koje je javna vlast preduzimala radi ispunjenja svoje pozitivne obaveze da usvoji i implementira odgovarajuće mjere kojim bi omogućila izvršenje navedenih presuda u razumnom roku u skladu s ranijim odlukama Evropskog suda i Ustavnog suda u kojim je utvrđivano kršenje prava na pravično suđenje i imovinu aplikanata, te razmatrajući mjere koje je s tim ciljem preduzimala Republika Srpska, utvrdio da je javna vlast, odnosno organi Republike Srpske, u dovoljnoj mjeri i na adekvatan način izmijenila i prilagodila Plan izvršenja navedenih sudskih odluka standardima i zahtjevima prava na pravično suđenje i imovinu, pa je utvrđeno da je izmjenom i dopunom propisa koji regulišu ovu materiju konačno uspostavljen Plan izvršenja koji zadovoljava standarde prava na pravično suđenje i prava na imovinu u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. To je, također, bilo i mišljenje Odbora ministara koji je smatrao da „revidirani plan izmirenja pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu“. Konačna presuda u korist aplikanata izvršit će se prema novom planu izmirenja, što Evropski sud smatra da je u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema tome, aplikacija je brisana s liste predmeta.

73. U presudi Evropskog suda Burmych protiv Ukrajine broj 46852/13 i dr. presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. razmatrane su aplikacije koje je podnijelo pet ukrajinskih državljana koje čine dio grupe od ukupno 12.143 slične aplikacije pred Evropskim sudom. One se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakasnjelog izvršavanja pravomoćnih sudskih odluka domaćih sudova u kombinaciji s nepostojanjem učinkovitog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva poduzimanje opsežnih i složenih mjera, zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnoj razini. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i načelom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje treba poduzeti država za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Imajući u vidu vlastite napore u ispitivanju predmeta kao što je Ivanov tokom posljednjih 16 godina, Evropski sud je zaključio da njegova opetovana utvrđenja povreda u grupama sličnih predmeta nisu nikakav dobitak, niti je to najbolji način izvršavanja pravde, dok, s druge strane, takvi predmeti značajno opterećuju rad Evropskog suda i povećavanju njegove zaostatke. Stoga je razmotrio je li opravdano, u smislu čl. 19. i 46. Evropske konvencije, nastaviti s ispitivanjem aplikacija podnesenih nakon presude Ivanov. Naime, pitanje dugotrajnih izvršnih postupaka i neizvršavanja sudskih presuda u Ukrajini Evropski sud je već razriješio upravo u predmetu Ivanov. Identificirao je sistemske nedostatke, utvrdio da je zbog njih došlo do povrede Evropske konvencije, te dao smjernice u pogledu općih mjera koje treba poduzeti kako bi se na zadovoljavajući način izvršila presuda i osiguralo obeštećenje bivših i budućih žrtava istovrsne povrede Evropske konvencije. Time je Evropski sud ispunio svoju dužnost iz člana 19. Evropske konvencije. U skladu s načelom supsidijarnosti, koje se odnosi na cijelu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov, uključujući tu i pitanje obeštećenja žrtava sada su predmet izvršenja te presude u skladu s članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov trebaju ostvariti kroz postupak izvršenja te presude, a ne kroz postupke pred Evropskim sudom.

Trenutna situacija u vezi sa istovrsnim slučajevima

74. Ustavni sud ističe da je, i nakon donošenja ranije navedenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o navedenom pitanju i mjera koje su preduzele javne vlasti, Ustavni sud i dalje suočen sa izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. To jasno ukazuje da poduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud ističe da je svaka osoba unutar određene skupine u načelu ovlaštena podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba poduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih osoba, a ne samo podnositelja apelacija.

75. U tom smislu potrebno je naglasiti da Bosna i Hercegovina ima opću obavezu da riješi probleme koji su u osnovi povreda utvrđenih u odlukama Ustavnog suda. Ponovna masovna pojava sličnih predmeta pred Ustavnim sudom, nakon što su odlukama tog suda date indikacije u pogledu općih mjera koje je potrebno poduzeti kako bi se izbjegle buduće povrede, općenito ukazuje na propust da se na domaćem nivou uspostavi djelotvoran pravni lijek kojim bi ubuduće bilo otklonjeno utvrđeno kršenje ljudskih prava apelanata i drugih lica u istoj pravnoj situaciji. Od ključne važnosti je da Bosna i Hercegovina izvršava odluke Ustavnog suda u cijelosti i u utvrđenom roku. U suprotnom, kada nije osiguran djelotvoran pravni lijek, građani su sistematski primorani da se obraćaju Ustavnom sudu zbog pitanja koje bi se moralo, prije svega, rješavati pred drugim organima u okviru njihove nadležnosti. Dakle, na ovaj način se slabi sistem zaštite ljudskih prava uspostavljen apelacionom nadležnosti Ustavnog suda, jer se ovaj sud opterećuje prekomjernim brojem apelacija, podnesenim zbog pitanja koje bi se moralo efikasno rješavati drugim odgovarajućim pravnim lijekom.

Analiza konkretnih apelacija

76. Ustavni sud zapaža da iz informacija koje su predočene u konkretnom slučaju izvršenje pravomoćnih odluka nije provedeno, a rješenja o izvršenju koja su donesena u periodu od 2009. do 2018. godine dostavljena su banci na provođenje u periodu od 2009. do 2018. godine.

77. Ustavni sud zapaža da je do ograničenja u izvršenju navedenih presuda došlo zbog primjene odredbe člana 138. ZIP-a, koja u slučaju izvršenja na teret budžeta ograničava obim izvršenja do iznosa sredstava predviđenih za tu namjenu na odgovarajućoj stavci budžeta, a da je kao zakonski minimum predviđena obaveza javne vlasti da za tu namjenu planira najmanje 0,3% sredstava od ukupno planiranih prihoda budžeta. Ustavni sud će u svjetlu navedene prakse ispitati da li su mjere koje preduzima javna vlast adekvatne i dovoljne da se uspostavi pravična ravnoteža između opšteg interesa da se očuva funkcionisanje javne vlasti ograničavanjem mogućnosti izvršenja na teret njenog budžeta, s jedne strane, i pojedinačnih prava apelanata i drugih povjerilaca koji imaju izvršne sudske presude na teret budžeta javne vlasti, da se njihove presude izvrše u razumnom roku, s druge strane.

78. Naime, Vlada SBK na traženje Ustavnog suda da se očituje o mjerama koje preduzima radi provođenja izvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku Ustavnom sudu nije dostavila odgovor na podnesene apelacije, odnosno nije odgovorila na pitanje da li ima ukupan zbir svojih dugovanja, te da li ima plan isplate i u kom periodu imaoci sudskih odluka mogu očekivati naplatu svojih potraživanja na teret budžeta SBK. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da Vlada SBK u proračunu za 2017. i 2018. godinu nije predvidjela posebnu stavku „sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret budžeta“, već je generalno predvidjela stavku „izdaci za otplate dugova“.

79. U datoj situaciji nije izvjesno kada će pravosnažne presude koje su donesene u korist apelanata i drugih povjerilaca na teret budžeta biti izvršene. Naime, Ustavni sud primjećuje da su pojedine presude domaćih sudova koje se razmatraju u ovom predmetu postale pravosnažne prije devet godina i da je još uvijek neizvjesno kad će biti izvršene. Takva odlaganja izvršenja su već ranije opisana kao preduga (vidi, Jeličić, citirano u gornjem tekstu, stav 40, Čolić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, br. 1218/07 et al., 10. novembar 2009, stav 15, i Runić i ostali protiv Bosne i Hercegovine br. 28735/06 et al., 15. novembar 2011, stav 21). Evidentno je da je Evropski sud u ranije citiranoj odluci Spahić protiv Bosne i Hercegovine i nizu svojih novijih odluka, citiranih u prethodnim tačkama ove odluke, koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na račun budžeta SBK, istakao da se čini da opšte mjere koje je naložio Ustavni sud nisu implementirane, te da nije uspostavljena centralizirana baza potraživanja i da je zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta SBK u dugom periodu prekršeno pravo imalaca tih odluka na pravično suđenje i imovinu.

80. Ustavni sud zapaža da su i u konkretnim slučajevima nepreduzimanjem neophodnih mjera tokom dužeg vremenskog perioda radi izvršenja pravosnažnih presuda u ovom predmetu nadležne vlasti lišile odredbe člana 6. stav 1. Evropske konvencije svakog korisnog efekta i onemogućile apelante da dobiju novac na koji imaju pravo. Spomenuto nepreduzimanje mjera je dovelo i do neproporcionalnog uplitanja u njihovo mirno uživanje imovine (vidi, između ostalog, Khachatryan protiv Armenije, br. 31761/04, stav 69, 1. decembar 2009, i Voronkov protiv Rusije, br. 39678/03, stav 57, 30. juli 2015). Dakle, došlo je do kršenja člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršenja pravosnažnih i izvršnih presuda domaćih sudova u korist apelanata. Neophodne mjere

81. Ustavni sud podsjeća da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami iznađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštivanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između opšteg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcioniše, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dostatne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.

82. Pri tome Ustavni sud naglašava da cilj ove odluke nije da se apelanti dovode u privilegovan položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata, tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvijesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizovali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utiče na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da bi bilo nesvrsishodno da nastavi odlučivati u novim pojedinim predmetima ove vrste i nalagati nadležnim organima žurno postupanje u tim predmetima, jer bi to stvaralo njihovu obavezu da postupaju mimo navedenih planova rješavanja predmeta, generisalo nove postupke pred Ustavnim sudom, te općenito ne bi vodilo efektivnoj zaštiti ljudskih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

83. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

84. Ustavni sud primjećuje da su predmetna rješenja o izvršenju donesena po prijedlogu apelanata kao tražilaca izvršenja u okviru kojih je određena i isplata zakonskih zateznih kamata od tačno preciziranih datuma do isplate. Proizlazi da je iznos zakonskih zateznih kamata direktno proporcionalan periodu tokom kojeg obavezujuća i izvršna odluka suda nije izvršena. Dakle, SBK kao dužnik, tj. izvršenik, obavezan je, pored glavnice, izmiriti i zatezne kamate koje teku do isplate tako da sve što duže traje period neizvršenja pravosnažnih odluka, uvećavaju se obaveze Vlade SBK, a s druge strane, omogućava se određena zaštita apelantima, odnosno povjeriocima. Osim toga, Ustavni sud je u ovoj odluci konstatovao da se odluka dostavlja Vladi SBK kako bi, u skladu s ranijim nalozima, preduzela adekvatnije mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci u razumnom roku naplate svoja potraživanja. Dakle, Ustavni sud je naložio preduzimanje opštih i/ili pojedinačnih mjera kojim bi se uklonilo utvrđeno kršenje ustavnih prava i ubuduće uspostavio modalitet izvršenja sudskih odluka na teret budžeta koji bi zadovoljavao te standarde kako za apelante, tako i za sve imaoce sudskih odluka na teret budžeta. Stoga se postavlja pitanje svrsishodnosti i adekvatnosti dodjeljivanja pojedinačnih novčanih naknada na ime kompenzacije za utvrđena kršenja ljudskih prava apelantima u situaciji kada Ustavni sud nalaže javnoj vlasti preduzimanje generalnih mjera kojim bi se otklonilo utvrđeno kršenje ljudskih prava kako za apelante, tako i za sve druge imaoce sudskih odluka na teret budžeta koji se nalaze u istom pravnom položaju, a nisu se obraćali Ustavnom sudu za zaštitu svojih ustavnih prava. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda, koji je, takođe, razmatrao svrsishodnost određivanja naknade nematerijalne štete zbog utvrđenog kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda aplikanata u situaciji kada je taj sud nalagao javnoj vlasti da poduzme opšte i/ili pojedinačne mjere kojim bi ubuduće takva kršenja ljudskih prava bila otklonjena za sve u istom pravnom položaju. Tako je u predmetu S. i Marper protiv Ujedinjenog Kraljevstva (aplikacije br. 30562/04 i 30566/04, presuda od 4. decembra 2008. godine) u kojem je utvrđeno kršenje prava aplikanata iz člana 8. Evropske konvencije jer su otisci prstiju i DNA podaci aplikanata neosnovano zadržani, vezano za zahtjev aplikanata za naknadu nematerijalne štete, Evropski sud zauzeo stav da utvrđivanje povrede prava iz člana 8. Evropske konvencije predstavlja odgovarajuću satisfakciju, budući da je javnoj vlasti naloženo da uz nadzor Komiteta ministara implementira odgovarajuće opšte i posebne mjere kojim će ubuduće ukloniti kršenje ovog prava aplikanata i ostalih lica u istoj poziciji ( u navedenoj odluci Evropski sud se pozvao na svoju praksu u sličnim slučajevima, vidi Scozzari i Giunta protiv Italije, br. 39221/98 i 41963/98, stav 249, ECHR 2000 VIII, i Christine Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 28957/95, stav 120, ECHR 2002 VI). U ovim okolnostima Evropski sud je smatrao da se utvrđivanje kršenja prava na privatni i porodični život s nalogom da se preduzmu mjere koje će obezbijediti poštivanje tog prava ubuduće može smatrati pravičnom naknadom u tom smislu. Tako je u skladu s tim Evropski sud odbio zahtjeve aplikanata za naknadu nematerijalne štete. Takođe, u svojoj odluci „Inicijativa mladih za ljudska prava“ protiv Srbije, presuda broj 48135/06 od 25. juna 2013. godine, utvrđena je povreda člana 10. Evropske konvencije zbog uskraćivanja traženih podataka podnosiocima aplikacije o broju osoba koje su podvrgnute elektronskom nadzoru u 2005. godini, Evropski sud je ukazao da su posljedice odluke kojom se utvrđuje kršenje ljudskih prava, prema članu 46. Evropske konvencije, obaveza da se to kršenje otkloni budući da su se visoke strane ugovornice obavezale da će poštovati pravosnažne presude Evropskog suda u svakom predmetu u kome su stranke, a čije izvršenje nadzire Komitet ministara Vijeća Evrope. Proizlazi, između ostalog, da presuda kojom Evropski sud nađe povredu nameće tuženoj državi obavezu da izabere, uz nadzor Komiteta ministara, opšte i /ili, prema slučaju, pojedinačne mjere koje će usvojiti u domaćem pravnom sistemu kako bi se povrede utvrđene od Evropskog suda okončale i da ispravi štetu uzrokovanu kršenjem prava što je više moguće (vidi, Scozzari i Giunta protiv Italije, br. 39221/98 i 41963/98, stav 249, ECHR 2000-VIII ). Cilj je da se podnosilac dovede, što je više moguće, u položaj u kome bi bio da zahtjevi Evropske konvencije nisu zanemareni (restitutio in integrum). Tako je Evropski sud ukazao da je utvrđivanje kršenja prava iz člana 10. Evropske konvencije i nalaganje javnoj vlasti da preduzme odgovarajuće mjere da se to kršenje ukloni dovoljna satisfakcija, te je odbio zahtjev za naknadu nematerijalne štete.

85. Imajući u vidu navedeno, a kako je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje ustavnih prava apelanata, jer su apelanti u neizvjesnoj situaciji kada će se pravomoćne sudske odluke provesti i izvršiti, Ustavni sud smatra da se kroz isplatu zateznih kamata omogućava određena zaštita apelantima, odnosno povjeriocima, odnosno da je iznos zakonskih zateznih kamata direktno proporcionalan periodu tokom kojeg obavezujuća i izvršna odluka suda nije izvršena, te imajući u vidu dati nalog za preduzimanje adekvatnijih generalnih mjera s ciljem da apelanti i svi ostali povjerioci naplate svoja potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, Ustavni sud smatra da je isplata zakonskih zateznih kamata koje su direktno proporcionalne vremenu čekanja na naplatu svog potraživanja, kao i nalog da se uspostavi efektivan mehanizam isplate sudskih odluka za apelante i ostale imaoce sudskih odluka na teret budžeta odgovarajuća satisfakcija za apelante.

VIII.Zaključak

86. Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

87. Ustavni sud zaključuje da su i u konkretnim slučajevima nepreduzimanjem neophodnih mjera tokom dužeg vremenskog perioda radi izvršenja pravosnažnih presuda nadležne vlasti lišile ustavno pravo na pravično suđenje svakog korisnog efekta i onemogućile apelante da dobiju novac na koji imaju pravo prema pravosnažnim sudskim presudama. Spomenuto nepreduzimanje mjera je dovelo i do neproporcionalnog uplitanja u njihovo mirno uživanje ustavnog prava na imovinu.

88. Ustavni sud naglašava da cilj ove odluke nije da se apelanti dovode u privilegovan položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama, kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom.

89. Ustavni sud zaključuje da je neophodno da nadležne vlasti SBK u cijelosti preuzmu svoju ulogu i uspostave adekvatan mehanizam koji omogućava svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta SBK da naplate dosuđena potraživanja jer bi bilo nesvrsishodno da Ustavni sud nastavi odlučivati u novim pojedinim predmetima ove vrste i da nastavi nalagati nadležnim organima SBK žurno postupanje u tim predmetima, jer bi to stvaralo njihovu obavezu da postupaju mimo planova rješavanja predmeta, generisalo nove postupke pred Ustavnim sudom, te općenito ne bi vodilo ka efektivnoj zaštiti ljudskih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja.

90. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

91. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-6530/18 (V. H. i drugi) | Sudska praksa | Aktio