Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4235/18 (P. H.)
Odluka donesena 12. 03. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršaj
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4235/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 03. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2019. godine, u predmetu broj AP-4235/18, rješavajući apelaciju Predraga Herbeza, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Predrag Herbez protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 267398 18 Pžp od 15. maja 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Predrag Herbez (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 25. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Pr 267398 18 Pžp od 15. maja 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, apelant je oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 27. stav 1. Odluke o bezbijednosti saobraćaja na putevima Grada Banjaluka i kažnjen novčanom kaznom, te obavezan da plati troškove prekršajnog postupka.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi koji se tiču činjenice da je prvostepeni sud oglasio odgovornim apelanta (fizičko lice) a da je vlasnik vozila apelant (pravno lice). S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je članom 21. stav 1. Zakona o prekršajima RS propisano da za prekršaj mogu da odgovaraju, između ostalog, fizičko lice, preduzetnik, pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu. Takođe, Okružni sud je naveo da je članom 40. Odluke o bezbijednosti saobraćaja na putevima Grada Banjaluka propisano da će se za navedeni prekršaj kazniti vlasnik vozila ili vozač za kojeg se utvrdi da je nepropisno parkirao vozilo na mjestima navedenim iz člana 27. stav 1. Odluke o bezbijednosti saobraćaja na putevima Grada Banjaluka. Naime, Okružni sud je naveo da je prilikom podnošenja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka pravilno postupljeno kada je navedeno ime vlasnika vozila (apelant, zajedno sa JIB), te da je na taj način ispoštovana procedura i prekršajni nalog, jer je izdat na ime vlasnika vozila. Nadalje, Okružni sud je naveo da se ne može prihvatiti apelantov žalbeni navod da se radi o dva različita lica, s obzirom da se nesporno radi o istom licu sa dva pravna subjektiviteta (kao fizičko i pravno lice). Okružni sud je ukazao da apelant, u svakom slučaju, snosi odgovornost, s obzirom da nije dokazao da on nije vlasnik vozila (ili da nije bio vozač u navedenoj situaciji), odnosno da nije odgovorno lice u pravnom licu, ili lice koje je zavedeno kao vlasnik, odnosno da je neko drugi odgovorno lice koje treba da snosi odgovornost za navedeni prekršaj (čije činjenje apelant žalbom ne negira), niti je dokazivao da je nepropisna radnja izvršena nevezano za profesionalnu djelatnost. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da prvostepeni sud nije donio pogrešnu odluku kada je odlučio da apelantova odgovornost postoji, iako je u prvostepenoj odluci kao okrivljeno lice naveden apelant, kao fizičko lice, dok zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka glasi na pravno lice, s obzirom da navedeno ne mijenja činjenicu niti isključuje odgovornost apelanta i njegovu obavezu kao vlasnika vozila.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da se Okružni sud u osporenom rješenju uopće nije „upuštao u žalbene razloge, čime je donio proizvoljnu i nezakonitu odluku“. Apelant navodi da se odluke sudova odnose na Herbez Predraga (fizičko lice), dok je prekršajni nalog izdan na ime vlasnika vozila (advokat Herbez Predrag, JIB 450505910008), odnosno da je krivim oglašeno lice protiv kojeg nije ni pokrenut postupak.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud u obrazloženju svoje odluke, odlučujući o apelantovim žalbenim navodima da se prekršajni nalog i prvostepeno rješenje odnose na dva različita lica, dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević