Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-578/18 (M.I.)

Odluka donesena 12. 03. 2019.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-578/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 03. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2019. godine, u predmetu broj AP-578/18, rješavajući apelaciju M.I, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14) donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.I. podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 026120 17 Uvp od 22.

novembra 2017. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. M.I. (u daljnjem tekstu: apelant) državljanin Ruske Federacije (u daljnjem tekstu: Rusija), kojeg zastupa Udruženje „Vaša prava BiH“, podnio je 26. januara 2018. godine. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 026120 17 Uvp od 22. novembra 2017. godine.

Uvodne napomene

2. Apelant je 14. aprila 2017. godine lišen slobode na aerodromu Sarajevo od strane Granične policije Bosne i Hercegovine po međunarodnoj crvenoj potjernici NCB Interpol-a Moskva, Rusija.

3. Istog dana (14. aprila 2017. godine), apelantu je rješenjem Suda BiH precizirani broj određen privremeni pritvor, koji je produžen rješenjem Suda BiH precizirani broj od 28. aprila 2017. godine, da bi kasnije bio ukinut rješenjem Suda BiH precizirani broj od 24. maja 2017. godine i apelant je pušten na slobodu. Međutim, nakon toga, Sud BiH rješenjem od 1. juna 2017. godine odredio prema apelantu ekstradicioni pritvor u određenom periodu. Iz dostavljene dokumentacije proizilazi da je apelant, nakon isteka tog perioda, smješten Imigracioni centar u Lukavici.

4. U međuvremenu, Rješenjem suda BiH broj S1 3 K 024958 17 Kv 4 od 22. juna 2017. godine utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje apelanta pravosudnim organima Rusije u cilju vođenja krivičnog postupka pred pravosudnim organima Rusije zbog krivičnog djela organizacija ilegalne oružane formacije ili učešća u njoj iz preciziranih članova Krivičnog zakonika Rusije. Rješenjem suda BiH broj S1 3 K 024958 17 Kž od 3. jula 2017. godine odbijena je kao neosnovana žalba koji je branilac apelanta podnio protiv tog prvostepenog rješenja. Postupak u kojem je donesena osporena odluka

5. Rješenjem Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine – sektor za azil (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-1-07/1-41-1-87-24/17 od 4. avgusta 2017. godine odbijen je apelantov zahtjev za azil.

6. Apelant je podnio tužbu protiv navedenog rješenja Ministarstva, koju je Sud BiH odbio presudom broj S1 3 U 026120 17 U od 11. oktobra 2017. godine.

7. Apelant je podnio zahtjev za preispitivanje sudske odluke (navedene presude Suda BiH), a koji je Sud BiH odbio presudom broj S1 3 U 026120 17 Uvp od 22. novembra 2017. godine.

8. Apelant tvrdi da su mu osporenom odlukom Suda BiH povrijeđena prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i člana 13. Evropske konvencije. U vezi sa navodnom povredom prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, apelant u suštini tvrdi da je vrlo izvjesno, imajući u vidu niz izvještaja iz zemlje porijekla, da će u slučaju izručenja Rusiji, biti pritvoren i mučen odnosno izložen torturi, nehumanom ili ponižavajućem postupku i kažnjavanju. U vezi sa navodnom povredom prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije Evropske konvencije, apelant u suštini tvrdi da postoje indikacije i pokušaji da se smrtna kazna ponovno uvede u toj zemlji, naročito u kontekstu osoba koje su optužene za terorizam. U vezi sa navodnom povredom člana 13. Evropske konvencije, apelant tvrdi da mu je prilikom ulaska u BiH i prilikom prvog saslušanja 14. aprila 2017. godine uskraćena mogućnost iskazivanja namjere za azil i da korišteni pravni lijekovi u konkretnom postupku nisu bili djelotvorni.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3). tačka g) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;

11. Ustavni sud zapaža da se apelant sa identičnim navodima o povredi prava iz čl. 2, 3. i 13. Evropske konvencije u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (vezano za iste odluke nadležnih organa i Suda BiH donesene u postupku apelantovog izručenja pravosudnim organima Ruske Federacije i postupku po apelantovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu) podnošenjem predstavke obratio i Evropskom sudu za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koji je Odlukom od 29. januara 2019. godine (vidi Evropski sud, M.I. protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 47679/17, Odluka od 29. januara 2019. godine) tu predstavku proglasio nedopustivom. Pri tome, Evropski sud je u odnosu na apelantove tvrdnje o navodnoj povredi člana 3. Evropske konvencije obrazložio da u konkretnom predmetu nije utvrđeno da postoji materijalni osnov da bi se povjerovalo da će podnosilac predstavke (apelant) biti izložen realnom riziku od zlostavljanja u slučaju njegove ekstradicije u Rusiju. Dalje, u odnosu na apelantove tvrdnje o navodnoj povredi člana 2. Evropske konvencije, Evropski sud je naveo da je 2009. godine Ustavni sud Rusije izrekao neograničeni moratorijum na smrtnu kaznu u Rusiji, a da tvrdnje podnosioca predstavke (apelanta) u suprotnom pravcu ostaju nepotkrijepljene. Shodno tome, Evropski sud je zaključio da je predstavka u ovom dijelu očigledno neosnovana (ibid., tač. 55.-58.). U odnosu na apelantove tvrdnje o navodnoj povredi člana 13. Evropske konvencije, Evropski sud je ocijenio da u okolnostima konkretnog predmeta podnosilac predstavke (apelant) nije imao bilo kakve uvjerljive pritužbe u smislu Evropske konvencije, te da član 13. Evropske konvencije nije primjenjiv i da je predstavka u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa odredbama Evropske konvencije (ibid., tač. 59-60.).

12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je citiranom Odlukom Evropskog suda M.I. protiv Bosne i Hercegovine došlo do izmjene pravnih okolnosti u odnosu na situaciju u momentu podnošenja apelacije, obzirom da je Evropski sud u navedenoj Odluci razmatrao identične apelantove navode o povredi istih prava zaštićenih Evropskom konvencijom u kontekstu, između ostalih, i iste presude Suda BiH koja je osporena predmetnom apelacijom. Shodno tome, Ustavni sud smatra da je bespredmetno dalje razmatranje apelantovih navoda (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP-4458/10 od 15. maja 2012. godine tač. 17.-20, objavljena na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-578/18 (M.I.) | Sudska praksa | Aktio