Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3728/17 (Federacija BiH, Vlada Federacije BiH – Služba za zajedničke poslove organa i tijela F BiH)

Odluka donesena 12. 03. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Stanarsko pravo
  • Povrat stana
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3728/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 03. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2019. godine, u predmetu broj AP-3728/17, rješavajući apelaciju Federacije BiH, Vlada Federacije BiH - Službe za zajedničke poslove organa i tijela F BiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je:

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federacije BiH, Vlada Federacije BiH - Služba za zajedničke poslove organa i tijela F BiH podnesena protiv stava Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 P 004483 17 Rev 2 od 27. juna 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Federacija BiH, Vlada Federacije BiH – Služba za zajedničke poslove organa i tijela F BiH (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Federalno pravobranilaštvo, kao zakonski zastupnik, podnijela je 6. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 P 004483 17 Rev 2 od 27. juna 2017. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 004483 12 P 2 od 19. maja 2014. godine utvrđeno je da je Miodrag Kristić (u daljnjem tekstu: tužitelj) u svojstvu nositelja stanarskog prava, temeljem rješenja Tehničkog remontnog zavoda Travnik IN broj 2030-4 od 12. decembra 1990. godine stekao pravo na otkup stana, koji se nalazi u Travniku koji je pobliže opisan u izreci presude (u daljnjem tekstu: predmetni stan) za kupoprodajnu cijenu od 6.642,55 KM, te je slijedom navedenog apelantica obavezana da sa tužiteljem zaključi ugovor o kupoprodaji predmetnog stana na kojem postoji stanarsko prava, a u protivnom će presuda u cijelosti nadomjestiti ugovor o kupoprodaji stana. Stavom 2. iste presude utvrđeno je da tužitelj ima pravo da se temeljem presude uknjiži u zemljišnim knjigama Općinskog suda kao vlasnik predmetnog stana, a nakon dokaza o isplati ukupne cijene stana, što je apelantica dužna da trpi, dok je stavom 3. izreke presude odbijen protivtužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se tužitelj obaveže da predmetni stan preda u posjed i slobodno raspolaganje apelantici, te je stavom 4. izreke apelantica obavezana na naknadu troškova parničnog postupka (sve preciznije navedeno u izreci presude).

3. Odlučujući o žalbi apelantice Kantonalni sud u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je svojom presudom žalbu uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način da je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz istovremeno usvajanje protivtužbenog zahtjeva apelantice (sve preciznije navedeno u izreci presude). Navedenu presudu je Vrhovni sud ukinuo u postupku po reviziji tužitelja i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

4. Odlučujući u ponovnom postupku o žalbi apelantice protiv prvostepene presude Kantonalni sud je donio Presudu broj 51 0 P 004483 16 Gž 3 od 5. oktobra 2016. godine kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu u cijelosti potvrdio.

5. Odlučujući o apelaciji apelantice podnesenoj protiv presude Kantonalnog suda broj 51 0 P 004483 16 Gž 3 od 5. oktobra 2016. godine Ustavni sud je donio Odluku broj AP-4878/16 kojom je apelaciju odbacio kao prima facie neosnovanu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti od 6. decembra 2018. godine). Stoga, detaljnije o činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja vidjeti Odluku AP-4878/16 tač. od 2 do 15.

6. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda iz prethodne tačke ove odluke izjavila reviziju Vrhovnom sudu, a da o tome nije informisala Ustavni sud, što je bila apelantičina obaveza shodno članu 21. tačka (6) Pravila Ustavnog suda.

7. Dakle, odlučujući o reviziji apelantice izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda Vrhovni sud je donio Presudu broj 51 0 P 004483 17 Rev 2 od 27. juna 2017. godine kojom je stavom 1. izreke reviziju odbacio u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu (otkup predmetnog stana), dok je stavom 2. reviziju odbio u odnosu na odluku o protivtužbenom zahtjevu (povrat u posjed predmetnog stana).

8. U vezi sa dopustivošću revizije Vrhovni sud je naveo da u odnosu na tužbeni zahtjev (otkup predmetnog stana) nisu ispunjeni uslovi iz člana 237. st. 2. i 3. ZPP-a zbog čega je u tom dijelu revizija odbačena (o čemu se Vrhovi sud detaljnije izjasnio na strani 2. obrazloženja).

9. U odnosu na protivtužbeni zahtjev (povrat u posjed predmetnog stana) Vrhovni sud je naveo da je revizija dopuštena, ali da nije osnovana jer ne postoji ni revizijski prigovor povrede odredaba postupka, niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava. U vezi s tim Vrhovi sud je ponovio činjenično utvrđenje nižestepenih sudova kojim je taj sud vezan temeljem koga su, prema ocjeni tog suda, nižestepeni sudovi pravilno odlučili kada su odbili protivtužbeni zahtjev jer usvajanje istog ne omogućava niti jedna norma materijalnog prava. Vrhovni sud je navedeno pojasnio činjenicom da je tužitelj nositelj stanarskog prava, pa samim tim i zakoniti posjednik predmetnog stana, pa s toga apelantica nema zakonsko uporište da traži predaju u posjed predmetnog stana.

10. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je tužitelj, u međuvremenu, na temelju pravosnažne presude Kantonalnog suda predmetni stan otkupio, da se u javnim evidencijama na predmetnom stanu uknjižio kao vlasnik i da je predmetni stan nakon toga prodao.

Apelacioni navodi

11. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U navodima apelacije apelantica hronološki opisuje tok postupka te iznosi činjenice zbog kojih nije bilo mjesta da se udovolji tuženog zahtjevu apelanta (otkup predmetnog stana). Potom ukazuje da Vrhovni sud nije pojasnio svoju prethodnu odluku od 2. juna 2016. godine, niti je pojasnio prigovor da je Kantonalni sud prilikom odlučenja zanemario odredbe člana 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima kao i odredbe člana 39e. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Apelantica prigovora i što Vrhovni sud nije meritorno odlučio i o tužbenom zahtjevu, a da je taj sud odbijanjem protivtužbenog zahtjeva povrijedio apelantičina ustavna prava. Predloženo je da se apelacija usvoji da se utvrdi kršenje apelantičinih ustavnih prava na koja se pozvala, da se osporena presuda Vrhovnog suda ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.

12. Pri ispitivanju dopustivost apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelantica poziva odnose na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje odnosno primijenili materijalno pravo. Ustavni sud je, rješavajući slične predmete, konzistentno ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

15. U vezi s istaknutim prigovorima, Ustavni sud prije svega podsjeća da odredba člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda apelante obavezuje da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu, jer u protivnom Ustavni sud će donijeti odluku prema stanju spisa. Ustavni sud u vezi s tim zapaža da je apelantica protiv presude Kantonalnog suda izjavila reviziju, a da u skladu sa navedenom odredbom Pravila Ustavnog suda nije obavijestila Ustavni sud o toj činjenici. Dakle, shodno tome Ustavni sud je postupajući prema stanju spisa i raspoloživim dokumentima ispitujući presudu Kantonalnog suda broj 51 0 P 004483 16 3 od 5. oktobra 2016. godine, kao konačnoj odluci u dijelu tužbenog zahtjeva (otkup predmetnog stana) zaključio da u vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine očigledno (prima facie) neosnovani (op. cit. AP-4878/16 tač. 20-22).

16. U vezi sa presudom Vrhovnog suda koja je predmet apelacionog razmatranja u dijelu koji je postao konačan (protivtužbeni zahtjev apelantice – povrat u posjed predmetnog stana) Ustavni sud nakon ispitivanja apelacionih prigovora i obrazloženja Vrhovnog suda ne uočava ništa što opravdava iznesene prigovore o kršenju ustavnih prava apelantice. Navedeno tim prije što se suštinski prigovori apelantice odnose na tužbeni zahtjev (otkup predmetnog stana) o čemu je Ustavni sud već odlučivao ispitujući u tom dijelu konačnu odluku Kantonalnog suda.

17. Stoga, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine na koja se apelantica pozvala u odnosu na dio presude Vrhovnog suda (protivtužbeni zahtjev) očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3728/17 (Federacija BiH, Vlada Federacije… | Sudska praksa | Aktio