Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3604/18 (I. S., I. I., N. S., A. S., J. B., A. S., L. N., A. B., T. S. i R. L.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Kolektivni ugovor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3604/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-3604/18, rješavajući apelaciju I. S. i drugih, na osnovu članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijeli I. S.,

I. I., N. S., A. S., J. B., A. S., L. N., A. B., T. S. i R. L. protiv Presude

Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Rs 029640 14 Rsž od 28. travnja 2015. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Rs 029640 13 Rs od 11. srpnja 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. I. S., I. I., N. S., A. S., J. B., A. S., L. N., A. B., T. S. i R. L. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Širokog Brijega, koje zastupa Sadudin Zaklan odvjetnik iz Mostara, podnijeli su 4. srpnja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 Rs 029640 15 Rev od 27. ožujka 2018. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Rs 029640 14 Rsž od 28. travnja 2015. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Rs 029640 13 Rs od 11. srpnja 2014. godine.

2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-3377/15 od 16. rujna 2015. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv Presude Kantonalnog suda broj 64 0 Rs 029640 14 Rsž od 28. travnja 2015. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena, Ustavni sud ukazuje da je revizija u ovom slučaju bila neefektivan pravni lijek, te da je stoga navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

3. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tuženi (Druga osnovna škola Široki Brijeg) da im na ime dijela plate za određeni vremenski period isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom.

4. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud tijekom postupka točno i potpuno utvrdio činjenično stanje, izveo pravilne pravne zaključke, donio na zakonu utemeljenu odluku, te dao valjane razloge za svoje odlučenje, koje kao takve prihvata i taj sud. Kantonalni sud je naveo da iz provedenih dokaza proizlazi da apelanti kao učitelji razredne nastave sa višom stručnom spremom obavljaju isti rad kao i učitelji razredne nastave sa visokom stručnom spremom, ali su za taj rad manje plaćeni od učitelja sa visokom stručnom spremom. Naime, Kantonalni sud je naveo da je apelantima u određenom vremenskom periodu, za koji traže isplatu razlike plaće, isplaćena plaća utvrđena Kolektivnim ugovorom za djelatnost osnovnog obrazovanja Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor). S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je navedeni kolektivni ugovor zaključen između Vlade Zapadnohercegovačkog kantona i sindikata osnovnog obrazovanja, te su njime regulirana prava i obveze ugovornih strana pa je tako regulirana i visina plaće. Kantonalni sud je naveo da je razlika plaće apelanata i učitelja sa visokom stručnom spremom učinjena na temelju stručne spreme i legalizirana Kolektivnim ugovorom, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev iz razloga što se plaća ispraćuje na osnovu Kolektivnog ugovora koji je obvezan za strane koje su ga potpisale. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je razlika u koeficijentima, odnosno plaći, učinjena na osnovu Kolektivnog ugovora, a ne na temelju diskriminacije (članak 5. Zakona o radu), iz kog razloga apelanti ocjenu ustavnosti Kolektivnog ugovora mogu tražiti u nekom drugom postupku.

Apelacioni navodi

5. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluke proizvoljno primijenili materijalno pravo. Osim toga apelanti navode da je Kolektivnim ugovorom u odnosu na njih učinjena diskriminacija.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava, na koja su apelanti ukazali u apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-287/18 od 11. listopada 2018. godine u odnosu na predmet broj AP-2058/18, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3604/18 (I. S., I. I., N. S., A. S., J… | Sudska praksa | Aktio