Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-766/19 (S. R.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-766/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-766/19, rješavajući apelaciju Saše Radulovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saše Radulovića protiv rješenjā Osnovnog suda u Trebinju br. 095-0-Su-18-000 423 od 29. januara 2019. godine i 095-0-Su-18-000 423 od 27. decembra 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Saša Radulović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nenad Kisić advokat iz Nevesinja, podnio je 18. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenjā Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. 095-0-Su-18-000 423 od 29. januara 2019. godine i 095-0-Su-18-000 423 od 27. decembra 2018. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojim je zatražio da Ustavni sud "naloži Osnovnom sudu da apelanta vrati na poslove i zadatke stručnog saradnika" do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o njenoj apelaciji.
2. Osnovni sud je donio Rješenje o prestanku radnog odnosa broj 095-0-Su-18-000 423 od 27. decembra 2018. godine kojim je apelantu, raspoređenom na radnom mjestu stručnog saradnika u Osnovnom sudu – Odjeljenje u Nevesinju, prestao radni odnos iz razloga što je pravosnažno osuđen za krivično djelo na radu shodno odredbama člana 179. stav (1) tačka 2) Zakona o radu, bez prava na otkazni rok i bez prava na otpremninu.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 095-0-Su-18-000 423 od 29. januara 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno rješenje tog suda od 27. decembra 2018. godine. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv navedenog rješenja može pokrenuti postupak za zaštitu prava pred nadležnim sudom.
4. U konkretnom slučaju, prema stanju u spisu, apelant nije pokrenuo postupak pred nadležnim sudom radi zaštite prava iz radnog odnosa.
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 201. stav
4. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 1/16 i 66/18), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu radi zaštite prava iz radnog odnosa. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević