Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2918/17 (AD „IMPES“ Foča)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2918/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-2918/17, rješavajući apelaciju AD „IMPES“ Foča, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija AD „IMPES“ Foča podnesena protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 62 0 Ps 009852 17 Pž 2 od 20. juna 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. AD „IMPES“ Foča (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mile Čajević advokat iz Foče, podnio je 10. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 62 0 Ps 009852 17 Pž 2 od 20. juna 2017. godine.
2. Presudom Okružnog privrednog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 62 0 Ps 009852 15 Ps 2 od 30. decembra 2016. godine usvojen je tužbeni zahtjev Penzijskog rezervnog fonda Republike Srpske a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužitelj), te je obavezan apelant da tužitelju na ime otkupa akcija isplati iznos od 56.966,70 KM, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 8.760.73 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Okružni privredni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, naveo da je odluku o troškovima postupka donio na osnovu odredaba člana 386. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13; u daljnjem tekstu: ZPP) kojim je propisano da "stranka koja u cjelini izgubi parnicu, dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove". Prema stavu Okružnog privrednog suda, buduću da je tužitelj uspio u postupku to mu je apelant dužan nadoknaditi troškove postupka, koji se sastoje od takse na tužbu, takse na presudu, troškova vještačenja po vještacima S.P. i D.D., te troškova dolazaka na osam ročišta, pri čemu je obračun troškova izvršen u skladu sa važećom Advokatskom tarifom Republike Srpske.
4. Presudom Višeg privrednog suda broj 62 0 Ps 009852 17 Pž 2 od 20. juna 2017. godine apelantova žalba je djelimično uvažena, te je preinačena prvostepena presuda tako što je apelant obavezan da isplati tužitelju iznos od 14.672,27 KM na ime otkupa akcija. Osim toga, preinačeno je rješenje o troškovima postupka koje je sadržano u prvostepenoj presudi tako što je apelant obavezan da tužitelju isplatiti na ime troškova postupka iznos od 3.977,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Pored navedenog, tužitelj je obavezan da apelantu na ime sastava žalbe i takse na žalbu isplati iznos od 910,42 KM, dok je apelantov zahtjev za naknadu troškova preko ovog iznosa odbijen.
5. Viši privredni sud je u obrazloženju presude naveo da, kod utvrđenja da je zahtjev tužitelja za isplatu utvrđene vrijednosti akcija osnovan, ali za iznos od 14.672,27 KM, iz kog razloga je prvostepena presuda preinačena, takvo preinačenje prvostepene presude je uticalo i na troškove postupka. Viši privredni sud je ukazao da je tužitelj uspio u postupku sa 25.75 %. Osim toga, Viši privredni sud je ukazao da je odlučujući o troškovima postupka cijenio troškove koji su bili nužni i neophodno potrebni u ovom postupku, u skladu sa odredbama čl. 386. i 387. ZPP, te je odluka o troškovima postupka preinačena na osnovu odredbe člana 397. ZPP kojim je, između ostalog, propisano da „kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlučiće i o troškovima nastalim u postupku povodom tog pravnog lijeka (stav 1). Kad sud preinači odluku protiv koje je podnijet pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučiće o troškovima cijelog postupka (stav 2.)“.Nadalje, Viši privredni sud je zaključio da je apelant uspio djelimično sa žalbom, u iznosu od 25,75 % pa mu na ime sastava žalbe i takse na žalbu pripada dosuđeni iznos troškova.
6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je Viši privredni sud, odlučujući o troškovima postupka, proizvoljno primijenio odredbe ZPP-a, kada je, umjesto da mu dosudi troškove postupka uzimajući u obzir vrijednost spora koju je tužitelj označio u tužbi i srazmjerno apelantovom uspjehu u parnici, sud mu je dosudio samo dio troškova za sastav žalbe i sudsku taksu u iznosu od 25,75 %.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji je Viši privredni sud primijenio pozitivno pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud, suprotno apelantovim tvrdnjama, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge kada je apelantu priznao samo dio troškova shodno apelantovom uspjehu u žalbenom postupku, dok je ostatak apelantovog zahtjeva za naknadu troškova odbio. Ustavni sud u zaključcima Višeg privrednog suda ne vidi nikakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se poziva, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević