Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-894/18 (A. M. i drugi)
Odluka donesena 12. 03. 2019.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Proporcionalnost
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Miješanje u imovinu
- Izvršenje
- Mirno uživanje imovine
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izvršavanju budžeta Kantona Sarajevo za 2018. godinu
- Zakon o visokom obrazovanju
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izvršavanju budžeta Kantona Sarajevo za 2018. godinu
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Zakon o izmjenama Zakona o izvršavanju budžeta Kantona Sarajevo za 2018. godinu
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-894/18
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 03. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2019. godine, u predmetu broj AP 894/18 rješavajući apelacije Amire Mešić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje su podnijeli: Amira Mešić, Dženita Gobeljić, Dženita Sirčić, Haris Avdić, Arnela Selimović, Mirsad Kamišević, Hana Kadić, Fikreta Kuzek, Sanela Hrgić, Amela Karić, Suada Horman, Belmina Šabić, Ismet Čengić, Fadila Iković, Rabija Čengić, Muharem Hadžialić, Sevdija Gibanica, Samka Hasanović, Srđan Roljić, Alma Merunka, Avdulah Musić, Mirjana Čistopoljski, Suada Ahmetašević, Mario Drmać, Nermina Narda-Nikšić, Lejla Osmanbegović, Elma Ahmetović, M.
H., Edin Hadžagić, Taiba Zalihić, Neven Pecirep, F. K., Mediha Trebinjac, Muamer Fazlić, Velena Gašić, Taib Kešmer, Senad Kuč, Velena Gašić, Nezim Karahmet, Danijel Ilić, Dženeta Muhović, Lejla Kadrić i Faruk Jahić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu br. 65 0 I 522747 15 I od 16. septembra 2015. godine, 65 0 I 343367 13 I od 23. maja 2013. godine, 65 0 I 325202 13 I od 18. aprila 2013.
godine, 65 0 I 347297 13 I od 10. maja 2013. godine, 65 0 I 347297 13 I od 10. maja 2013. godine, 65 0 I 338868 13 I od 1. aprila 2013.
godine, 65 0 I 369268 13 I od 6. maja 2015. godine, 65 0 I 342435 13 I od 12. aprila 2013. godine, 65 0 I 373668 13 I od 29. augusta 2013.
godine, 65 0 I 426981 14 I od 2. juna 2014. godine, 65 0 I 388890 13 I od 6. decembra 2013. godine, 65 0 I 388915 13 I od 6. februara 2015.
godine, 65 0 I 388886 13 I od 7. novembra 2013. godine, 65 0 I 426979 14 I od 18. aprila 2014. godine, 65 0 I 403918 14 I od 28.
marta 2014. godine, 65 0 I 388913 13 I od 7. novembra 2013. godine, 65 0 I 388889 13 I od 6. novembra 2013. godine, 65 0 I 599145 16 I od 11. novembra 2016. godine, 65 0 I 365753 13 I od 13. augusta 2013. godine, 65 0 I 579162 16 I od 9. septembra 2016. godine, 65 0 I 412311 14 I od 7. marta 2014. godine, 65 0 I 283385 12 I od 6.
septembra 2012. godine, 65 0 I 632817 17 I od 21. marta 2017.
godine, 65 0 I 567443 16 I od 26. aprila 2016. godine, 65 0 I 566191 16 I od 21. aprila 2016. godine, 65 0 I 697204 18 I od 8. maja 2018.
godine, 65 0 I 550120 16 I od 1. februara 2016. godine, 65 0 I 491480 15 I od 27. marta 2015. godine, 65 0 I 495228 15 I od 5. maja 2015.
godine, 65 0 I 491477 15 I od 11. marta 2015. godine, 65 0 I 495229 15 I od 31. marta 2015. godine, 65 0 I 346562 13 I od 7. maja 2013.
godine, 65 0 I 491478 15 I od 11. marta 2015. godine, 65 0 I 346564 13 I od 27. maja 2013. godine, 65 0 I 346565 13 I od 7. juna 2013.
godine, 65 0 I 406417 14 I od 4. februara 2014. godine, 65 0 I 404425 14 I od 29. januara 2014. godine, 65 0 I 611889 16 I od 24. novembra 2016. godine i 65 0 I 611884 16 I od 24. novembra 2016. godine i 65 0 I 388232 13 I od 5. novembra 2013. godine.
Ova odluka dostavlja se Vladi Kantona Sarajevo kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti adekvatne mjere s ciljem da apelanti/povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 894/18
1. Amira Mešić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zeba S. Hajran, advokat iz Sarajeva, podnijela je 15. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 522747 15 I od 16. septembra 2015. godine.
AP 1113/18
2. Dženita Gobeljić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zeba S. Hajran, advokat iz Sarajeva, podnijela je 22. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 522747 15 I od 16. septembra 2015. godine.
AP 1128/18
3. Dženita Sirčić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zeba S. Hajran, advokat iz Sarajeva, podnijela je 23. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 522747 15 I od 16. septembra 2015. godine.
AP 1129/18
4. Haris Avdić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Zeba S. Hajran, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 522747 15 I od 16. septembra 2015. godine. AP 1482/18
5. Arnela Selimović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zeba S. Hajran, advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 522747 15 I od 16. septembra 2015. godine. AP 1486/18
6. Mirsad Kamišević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Zeba S. Hajran, advokat iz Sarajeva, podnio je 9. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 522747 15 I od 16. septembra 2015. godine. AP 3496/18
7. Hana Kadić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Zeba S. Hajran, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 343367 13 I od 23. maja 2013. godine.
AP 4382/18
8. Fikreta Kuzek (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zeba S. Hajran, advokat iz Sarajeva, podnijela je 3. augusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 325202 13 I od 18. aprila 2013. godine. AP 4383/18
9. Sanela Hrgić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zeba S. Hajran, advokat iz Sarajeva, podnijela je 3. augusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 325202 13 I od 18. aprila 2013. godine. AP 4384/18
10. Amela Karić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zeba S. Hajran, advokat iz Sarajeva, podnijela je 3. augusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 325202 13 I od 18. aprila 2013. godine. AP 5696/18
11. Suada Horman (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tarčina podnijela je 15. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 347297 13 I od 10. maja 2013. godine.
AP 5697/18
12. Belmina Šabić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića podnijela je 15. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda br. 65 0 I 347297 13 I od 10. maja 2013. godine i 65 0 I 338868 13 I od 1. aprila 2013. godine. AP 5788/18
13. Ismet Čengić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 19. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 369268 13 I od 6. maja 2015. godine.
AP 5789/18
14. Fadila Ivković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 19. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 342435 13 I od 12. aprila 2013. godine.
AP 5790/18
15. Rabija Čengić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 19. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 342435 13 I od 12. aprila 2013. godine.
AP 5859/18
16. Muharem Hadžialić, Sevdija Gibanica, Samka Hasanović i Srđan Roljić (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 23. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 373668 13 I od 29. augusta 2013. godine. AP 6080/18
17. Alma Merunika (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 2. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 426981 14 I od 2. juna 2014. godine.
AP 6081/18
18. Avdulah Musić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnio je 2. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 388890 13 I od 6. decembra 2013. godine.
AP 6082/18
19. Mirjana Čistopoljski (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 2. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 388915 13 I od 6. februara 2015. godine.
AP 6083/18
20. Suada Ahmetašević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 2. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 388886 13 I od 7. novembra 2013. godine.
AP 6084/18
21. Mario Drmać (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnio je 2. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 426979 14 I od 18. aprila 2014. godine.
AP 6085/18
22. Nermina Narda-Nikšić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 2. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 403918 14 I od 28. marta 2014. godine.
AP 6086/18
23. Lejla Osmanbegović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 2. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 388913 13 I od 7. novembra 2013. godine.
AP 6088/18
24. Elma Ahmetović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 2. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 388889 13 I od 6. novembra 2013. godine.
AP 6389/18
25. Apelant M. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće podnio je 9. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 599145 16 I od 11. novembra 2016. godine.
AP 6392/18
26. Edin Hadžagić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Tanja Hadžagić, advokat iz Sarajeva, podnio je 9. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 365753 13 I od 13. augusta 2013. godine. AP 6567/18
27. Taiba Zalihić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 16. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 579162 16 I od 9. septembra 2016. godine.
AP 6568/18
28. Taiba Zalihić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 16. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 412311 14 I od 7. marta 2014. godine.
AP 6569/18
29. Taiba Zalihić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 16. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 283385 12 I od 6. septembra 2012. godine.
AP 6570/18
30. Taiba Zalihić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 16. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 632817 17 I od 21. marta 2017. godine.
AP 6677/18
31. Neven Pecirep (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 19. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 567443 16 I od 26. aprila 2016. godine.
AP 6682/18
32. Neven Pecirep (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 19. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 566191 16 I od 21. aprila 2016. godine.
AP 6719/18
33. Apelantica F. K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 19. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda br. 65 0 I 697204 18 I od 8. maja 2018. godine i 65 0 I 550120 16 I od 1. februara 2016. godine. AP 6820/18
34. Mediha Trebinjac (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Sead Festić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 491480 15 I od 27. marta 2015. godine. AP 6821/18
35. Muamer Fazlić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sead Festić, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 495228 15 I od 5. maja 2015. godine.
AP 6822/18
36. Velena Gašić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Sead Festić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 491477 15 I od 11. marta 2015. godine.
AP 6823/18
37. Taib Kešmer (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sead Festić, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 495229 15 I od 31. marta 2015. godine.
AP 6824/18
38. Senad Kuč (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sead Festić, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 346562 13 I od 7. maja 2013. godine.
AP 6825/18
39. Senad Kuč (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sead Festić, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 491478 15 I od 11. marta 2015. godine.
AP 6826/18
40. Velena Gašić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Sead Festić, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 346564 13 I od 27. maja 2013. godine.
AP 6827/18
41. Velena Gašić i Senad Kuč (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sead Festić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 27. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 346565 13 I od 7. juna 2013. godine. AP 7150/18
42. Nezim Karahmet (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 406417 14 I od 4. februara 2014. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud rješenjem od 27. maja 2016. godine djelimično obustavio izvršenje predmetnog rješenja o izvršenju u odnosu na razliku plaća kao naknada za rad subotom i nedjeljom, te u odnosu na dio troškova parničnog postupka u novčanim iznosima detaljno navedenom u izreci, dok je odredio da u ostalom dijelu predmetno rješenje o izvršenju, uz rješenje o ispravci od 28. februara 2014. godine, ostaje neizmijenjeno.
AP 7151/18
43. Danijel Ilić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 404425 14 I od 29. januara 2014. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud rješenjem od 14. aprila 2016. godine djelimično obustavio izvršenje predmetnog rješenja o izvršenju u odnosu na razliku plaća kao naknada za rad subotom i nedjeljom, te u odnosu na dio troškova parničnog postupka u novčanim iznosima detaljno navedenim u izreci, dok je odredio da u ostalom dijelu predmetno rješenje o izvršenju ostaje neizmijenjeno. AP 7300/18
44. Dženeta Muhović i Lejla Kadrić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 10. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda br. 65 0 I 611889 16 I od 24. novembra 2016. godine i 65 0 I 611884 16 I od 24. novembra 2016. godine.
AP 166/19
45. Faruk Jahić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Tanja Hadžagić, advokat iz Sarajeva, podnio je 14. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 388232 13 I od 5. novembra 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
46. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vlade Kantona Sarajevo zatraženo je 22. i 23. januara 2019. godine da dostavi odgovor na apelacije.
47. Vlada Kantona Sarajevo dostavila je odgovor na apelacije 18. februara 2019. godine.
48. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 894/18.
III.Činjenično stanje
49. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
50. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, Općinski sud je donio rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima izvršenika koji se vode u preciziranim poslovnim bankama.
51. Općinski sud je rješenja o izvršenju dostavio poslovnim bankama u kojima izvršenik ima transakcijske račune.
52. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.
IV.Apelacije
a) Navodi iz apelacija
53. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli hronologiju predmetnih postupaka, te, između ostalog, istakli da Vlada Kantona Sarajevo i dalje ne ispunjava svoje pozitivne obaveze kako bi omogućila djelotvorno izvršenje sudskih odluka time što u budžetu ne osigurava novčana sredstva za izvršenje pravosnažnih sudskih presuda. Osim toga, apelanti traže i naknadu štete zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka.
b) Odgovori na apelacije
54. U odgovoru na apelaciju Vlada Kantona Sarajevo je navela da stanje obaveza po osnovu glavnice za izvršna sudska rješenja sa 31. decembrom 2017. godine iznosi 33.009.745 KM. U budžetu Kantona Sarajevo za 2019. godinu za isplatu sudskih izvršnih rješenja planirano je 2.677.116,91 KM, što predstavlja 0,3% ukupno planiranih prihoda budžeta Kantona Sarajevo za 2019. godinu. Nadalje je navela da je Vlada Kantona Sarajevo preduzela mjere u smislu formiranja jedinstvene baze podataka u Union banci d.d. Sarajevo putem koje se obavlja finansijsko poslovanje Kantona Sarajevo o svim rješenjima o izvršenju koja se trebaju naplatiti na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo. Navela je da se ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka ažurira na dnevnoj bazi, te da je banka obavezna da redovno ažurira centralnu evidenciju sudskih izvršnih rješenja, i to u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku. Vlada Kantona Sarajevo je navela da će se isplata sudskih izvršnih rješenja vršiti u skladu s budžetom Kantona Sarajevo za tekuću godinu, a prema evidentiranom redoslijedu rješenja o izvršenju kod banke. Navela je da kada Vlada Kantona Sarajevo da nalog banci da izvrši isplatu iznosa od 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu Kantona Sarajevo, banka je obavezna da izvrši isplatu sudskih izvršnih rješenja prema evidentiranom redoslijedu za isplatu, a što je u potpunosti odgovornost banke. Nadalje je navela da Vlada Kantona Sarajevo preduzima sve mjere da bi se isplatila sudska izvršna rješenja, a sve u skladu s finansijskim mogućnostima, te iz tih razloga i planira sredstva u budžetu Kantona Sarajevo, a u skladu sa iznosom propisanim zakonom.
V.Relevantni propisi
55. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02, ispravka, 18/03, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05, 32/07 i 88/08, za potrebe ove odluke korištena je neslužbena prečišćena verzija objavljena na www.ustavnisudfbih.ba) relevantne odredbe glase:
V. Kantonalne vlasti
Član 9.
Vlada kantona nadležna je za:
a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;
[…]
56. U Ustavu Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 1/96, 2/96, 3/96, 16/97, 14/00, 4/01, 28/04, 31/04, 6/13 i 31/17) relevantne odredbe glase:
II - ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA
Član 7.
Utvrđivanje ljudskih prava i sloboda Na području Kantona obezbjeđuje se puna zaštita ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Federacije, kao i u instrumentima datim u Aneksu Ustava Federacije.
[…]
IV - STRUKTURA VLASTI
B) IZVRŠNA VLAST
Član 28.
Nadležnosti Vlade Vlada je nadležna za:
[…]
b) izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene Kantonu od federalne vlasti.
[…]
57. Budžet Kantona Sarajevo za 2018. godinu („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 51/17 i 28/18) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Drugi tekući rashodi-sudske presude po tužbama uposlenika KS 100
58. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16, u daljnjem tekstu ZIP) relevantne odredbe glase: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno
VI. Dopustivost
59. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonā – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istaknuo: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum
60. Apelanti su naveli kako ne mogu da realiziraju svoja novčana potraživanja utvrđena pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama i pored toga što su redovni sudovi donijeli i rješenja o prinudnom izvršenju iz budžetskih sredstava jer javna vlast nije osigurala dovoljan iznos sredstava za ovu namjenu u budžetu. Smatraju da su im zbog toga povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
61. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]
k) pravo na imovinu.
62. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Pravo na imovinu
63. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...] Relevantni principi i praksa Evropskog suda i Ustavnog suda
64. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Vlade Kantona Sarajevo, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.
65. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su opći principi koji se odnose na neizvršenje presuda domaćih sudova na teret budžeta utvrđeni u predmetu Jeličić protiv Bosne i Hercegovine (br. 41183/02, §§ 38-39, ESLJP 2006 XII). Naime, Evropski sud je u obrazloženju navedene presude naveo kako ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao opravdanje za nepoštovanje svojih obaveza proisteklih iz presude (vidi ibid., § 39; vidi i R. Kačapor i ostali protiv Srbije br. 2269/06 et al., § 114, 15. januar 2008., i Arbačiauskienė protiv Litvanije br. 2971/08, § 87, 1. mart 2016. godine). Doduše, ukazano je da se odgoda u izvršenju presude može opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6. stav 1 (vidi Burdov protiv Rusije br. 59498/00, § 35, ESLJP 2002-III, i Teteriny protiv Rusije br. 11931/03, § 41, 30. juni 2005. godine).
66. Osim toga, prema praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, nemogućnost izvršenja pravosnažne presude u korist aplikanta predstavlja miješanje u njegovo pravo na neometano uživanje imovine, kao što glasi prva rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, između ostalih, Burdov, citirano u gornjem tekstu, § 40; Jasiūnienė protiv Litvanije br. 41510/98, § 45, 6. mart 2003.; i Voytenko protiv Ukrajine br. 18966/02, § 53, 29. juni 2004. godine).
67. Pored navedenog, Ustavni sud ukazuje i na vlastitu praksu gdje je u brojnim odlukama razmatrao pitanje neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti i gdje je odgovarajućim nivoima vlasti nalagao da preduzmu adekvatne i dovoljne mjere koje će osigurati da imaoci pravosnažnih sudskih odluka namire svoja potraživanja u razumnom roku, čime bi se otklonilo kršenje njihovog prava na pravično suđenje i imovinu (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine, AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, AP 2110/08 od 12. oktobra 2011. godine, AP 3713/10 od 16. maja 2013. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
68. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud 14. novembra 2017. godine usvojio dvije presude u odnosu na Bosnu i Hercegovinu (presude su konačne od 14. februara 2018. godine), koje se odnose na neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine aplikacija broj 20514/15 i dr.) i na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (vidi Evropski sud, Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine aplikacija broj 68955/12 i dr.). Evropski sud je u obje presude utvrdio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja konačnih i izvršnih domaćih presuda u korist aplikanata.
69. Naime, u predmetu Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine Evropski sud je, odlučujući o zahtjevima, između ostalog, istakao da se čini da opće mjere koje je naložio Ustavni sud nisu implementirane, te da nije uspostavljena centralizirana baza potraživanja. Nadalje, Evropski sud je također istakao da su nepreduzimanjem potrebnih mjera u značajnom periodu u skladu s konačnim presudama u ovim predmetima vlasti lišile odredbe člana 6. stav 1. svih korisnih učinaka i spriječile aplikante da prime novac na koji su oni imali pravo. Ovaj propust je nadalje prouzrokovao nerazmjerno miješanje u njihovo pravo na mirno uživanje imovine (vidi, između ostalog, Khachatryan protiv Armenije broj 31761/04, § 69, 1. decembar 2009. i Voronkov protiv Rusije broj 39678/03, § 57, 30. juli 2015. godine).
70. Ustavni sud primjećuje da u obrazloženju presude Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine Evropski sud, između ostalog, ističe da je Ustavni sud 16. januara 2013. godine donio rješenje kojim je utvrdio da njegova odluka od 12. oktobra 2011. godine i osam drugih odluka u vezi s istom stvari nisu provedene. Evropski sud, također, ističe da je kantonalna vlada u međuvremenu izvršila neke od općih mjera koje je odredio Ustavni sud. Međutim, vremenski okvir izvršenja još nije predviđen. Štaviše, iz podataka koje je dostavila Vlada čini se da kantonalna vlada potiče nagodbe kojima se predviđa da povjerioci odustanu od dijela njihovih zahtjeva. Stoga je Evropski sud zaključio da je situacija podnosilaca zahtjeva ostala nepromijenjena. Aplikanti imaju presude donesene u njihovu korist, koje još nisu provedene i još uvijek su u neizvjesnoj situaciji kada će se te odluke provesti i kada će se izvršiti. Evropski sud primjećuje da su domaće presude razmatrane u ovom predmetu postale konačne između više od sedam i gotovo jedanaest godina. Takva kašnjenja u provedbi smatraju se prekomjernim (vidi gore navedeno Jeličić, st. 40, Čolić i drugi protiv Bosne i Hercegovine broj 1218/07 i dr., 10. novembar 2009, § 15, te Runić i drugi protiv Bosne i Hercegovine broj 28735/06 i dr., 15. novembar 2011, stav 21). Evropski sud ne vidi nikakav razlog za odstupanje od te prakse u ovom predmetu. Pored navedenog, Evropski sud je u presudi Zahirović i drugi protiv Bosne i Hercegovine od 16. oktobra 2018. godine (aplikacije br. 4954/15 i šest drugih) dosljedno svojoj praksi usvojio aplikacije koje su se odnosile na isto pitanje, prekomjernu dužinu trajanja izvršnog postupka, odnosno nemogućnost ostvarenja potraživanja iz pravosnažnih sudskih odluka (na teret budžeta Vlade Federacije BiH) iako su te presude u međuvremenu izvršene. Vlada je kašnjenje u izvršenju pravdala navodeći da je određeno kašnjenje u izvršenju domaćih presuda o kojima je riječ bilo neophodno jer je bila suočena s velikim brojem pravosnažnih presuda i nije ih mogla odjednom sve izvršiti, a da ne ugrozi svoju makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost. Međutim, Evropski sud se pozvao na svoju već navedenu praksu, koja se tiče neizvršavanja domaćih presuda i iz istih razloga utvrdio povredu prava aplikanata na pravično suđenje i imovinu iz člana 6. Konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Dakle, Evropski sud je zaključio da je situacija aplikanata i dalje nepromijenjena, odnosno da preduzete mjere nisu adekvatne i dovoljne, budući da je dužina trajanja izvršnog postupka bila prekomjerna, te je utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava.
71. S druge strane, u odluci Knežević i drugi protiv Bosne i Hercegovine broj 15663/12 od 14. marta 2017. godine Evropski sud je, razmatrajući aplikaciju koja se tiče neizvršenja presuda kojim je aplikantima dosuđena naknada ratne štete na teret budžeta Republike Srpske, nakon analize mjera koje je javna vlast preduzimala s ciljem ispunjenja svoje pozitivne obaveze da usvoji i implementira odgovarajuće mjere kojim bi omogućila izvršenje navedenih presuda u razumnom roku u skladu s ranijim odlukama Evropskog suda i Ustavnog suda u kojim je utvrđivano kršenje prava na pravično suđenje i imovinu aplikanata, te razmatrajući mjere koje je s tim ciljem preduzimala Republika Srpska, utvrdio da je javna vlast, odnosno organi Republike Srpske u dovoljnoj mjeri i na adekvatan način izmijenila plan izvršenja navedenih sudskih odluka i prilagodila ga standardima i zahtjevima prava na pravično suđenje i imovinu, pa je utvrđeno da je izmjenom i dopunom propisa koji reguliraju ovu materiju konačno uspostavljen plan izvršenja koji zadovoljava standarde prava na pravično suđenje i prava na imovinu u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. To je također bilo i mišljenje Odbora ministara koji je smatrao da „revidirani plan izmirenja pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na ratnu štetu“. Konačna presuda u korist aplikanata izvršit će se prema novom planu izmirenja, što Evropski sud smatra da je u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema tome, aplikacija je brisana s liste predmeta. U presudi Evropskog suda Burmych protiv Ukrajine br. 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, razmatrane su aplikacije koje je podnijelo pet ukrajinskih državljana, koje čine dio grupe od ukupno 12 143 slične aplikacije pred Evropskim sudom. One se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakašnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova, u kombinaciji s nepostojanjem učinkovitog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje opsežnih i složenih mjera, zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje treba preduzeti država za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Imajući u vidu vlastite napore u ispitivanju predmeta kao što je Ivanov tokom posljednjih 16 godina, Evropski sud je zaključio kako njegova opetovana utvrđenja povreda u grupama sličnih predmeta nisu nikakav dobitak, niti je to najbolji način izvršavanja pravde, dok s druge strane takvi predmeti značajno opterećuju rad Evropskog suda i povećavanu njegove zaostatke. Stoga je razmotrio je li opravdano, u smislu čl. 19. i 46. Evropske konvencije, nastaviti s ispitivanjem aplikacija podnesenih nakon presude Ivanov. Naime, pitanje dugotrajnih izvršnih postupaka i neizvršavanja sudskih presuda u Ukrajini Evropski sud je već razriješio upravo u predmetu Ivanov. Identificirao je sistemske nedostatke, utvrdio da je zbog njih došlo do povrede Evropske konvencije te dao smjernice u pogledu općih mjera koje treba preduzeti kako bi se na zadovoljavajući način izvršila presuda i osiguralo obeštećenje bivših i budućih žrtava istovrsne povrede Evropske konvencije. Time je Evropski sud ispunio svoju dužnost iz člana 19. Evropske konvencije. U skladu s principom supsidijarnosti, koji se odnosi na čitavu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov, uključujući tu i pitanje obeštećenja žrtava, sada su predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov trebaju ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.
Trenutna situacija u vezi s istovrsnim slučajevima
72. Ustavni sud ističe da je i nakon donošenja ranije navedenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o navedenom pitanju i mjera koje su preduzele javne vlasti Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. To jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud ističe da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašteno da podnese pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.
73. U tom smislu, potrebno je naglasiti da Bosna i Hercegovina ima opću obavezu da riješi probleme koji su u osnovi povreda utvrđenih u odlukama Ustavnog suda. Ponovna masovna pojava sličnih predmeta pred Ustavnim sudom, nakon što su odlukama tog suda date indikacije u pogledu općih mjera koje je potrebno preduzeti kako bi se izbjegle buduće povrede, općenito ukazuje na propust da se na domaćem nivou uspostavi djelotvoran pravni lijek kojim bi ubuduće bilo otklonjeno utvrđeno kršenje ljudskih prava apelanata i drugih lica u istoj pravnoj situaciji. Od ključne je važnosti da Bosna i Hercegovina izvršava odluke Ustavnog suda u cijelosti i u utvrđenom roku. U suprotnom, kada nije osiguran djelotvoran pravni lijek građani su sistematski primorani da se obraćaju Ustavnom sudu zbog pitanja koje bi se moralo prije svega rješavati pred drugim organima u okviru njihove nadležnosti. Dakle, na ovaj način se slabi sistem zaštite ljudskih prava uspostavljen apelacionom nadležnosti Ustavnog suda jer se ovaj sud opterećuje prekomjernim brojem apelacija podnesenim zbog pitanja koje bi se moralo efikasno rješavati drugim odgovarajućim pravnim lijekom.
Analiza konkretnih apelacija
74. Ustavni sud zapaža da iz informacija koje su predočene u konkretnom slučaju izvršenje pravosnažnih odluka nije provedeno, a rješenja o izvršenju koja su donesena u periodu od 2012. do 2017. godine dostavljena su banci na provođenje u periodu od 2012. do 2017. godine.
75. Ustavni sud zapaža da je do ograničenja u izvršenju navedenih presuda došlo zbog primjene odredbe člana 138. ZIP-a, koja u slučaju izvršenja na teret budžeta ograničava obim izvršenja do iznosa sredstava predviđenih za tu namjenu na odgovarajućoj stavci budžeta, a da je kao zakonski minimum predviđena obaveza javne vlasti da za tu namjenu planira najmanje 0,3% sredstava od ukupno planiranih prihoda budžeta. Ustavni sud će u svjetlu navedene prakse, kao i odgovora na apelaciju javne vlasti ispitati da li su mjere koje preduzima javna vlast adekvatne i dovoljne da se uspostavi pravična ravnoteža između općeg interesa da se očuva funkcioniranje javne vlasti ograničavanjem mogućnosti izvršenja na teret njenog budžeta s jedne strane i pojedinačnih prava apelanata i drugih povjerilaca koji imaju izvršne sudske presude na teret budžeta javne vlasti da se s druge strane njihove presude izvrše u razumnom roku.
76. Ustavni sud zapaža da je Vlada Kantona Sarajevo, na traženje Ustavnog suda da se očituje o mjerama koje preduzima s ciljem provođenja izvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku, u odgovoru, između ostalog, navela da je izračunala ukupan iznos dugovanja po osnovu pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka na teret budžeta zaključno sa 31. decembrom 2017. godine, da je preduzela mjere u smislu formiranja jedinstvene baze podataka u Union banci d.d. Sarajevo o svim rješenjima o izvršenju koja se trebaju naplatiti na teret budžetskih sredstava Kantona Sarajevo, te da je u budžetu za 2019. godinu planirala iznos za ove namjene u skladu s odredbama ZIP-a. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da Vlada Kantona Sarajevo uz odgovor nije dostavila tabelu Union banke d.d. Sarajevo (banke kod koje je trezorski račun tog nivoa vlasti) iz koje bi se moglo vidjeti kada su zaprimljena i pod kojim rednim brojem se vode predmetna rješenja o izvršenju navedena u izreci ove odluke u jedinstvenoj bazi navedene banke. Ustavni sud, također, primjećuje da Vlada Kantona Sarajevo u navedenom odgovoru na apelacije nije konkretizirala u kojem vremenskom okviru apelanti kao imaoci izvršnog naslova mogu očekivati isplatu svojih potraživanja.
77. Analizirajući predočene mjere i aktivnosti javne vlasti s ciljem uspostavljanja uvjeta za izvršenje sudskih odluka na teret budžeta u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, Ustavni sud, prije svega, zapaža da Vlada Kantona Sarajevo nije ažurirala ukupan iznos dugovanja po osnovu pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka na teret budžeta, te da u situaciji kada je ukupan nivo dostignutog duga po osnovu sudskih odluka zaključno sa 31. decembrom 2017. godine iznosio 33.009.745,00 KM, planiranje sredstava za izvršenje sudskih odluka u iznosu od 2.677.116,91 KM za 2019. godinu, odnosno planiranje za tu namjenu zakonskog minimuma od 0,3% planiranih prihoda budžeta, evidentno nije dovoljna i adekvatna mjera da se ispuni navedeni cilj. Naime, ispunjavanje svoje obaveze na način da se formalno ispoštuje samo zakonski minimum iz člana 138. stav 6. ZIP-a, bez dovođenja planiranog iznosa u održivu korelaciju s nivoom obaveza dostignutih po osnovu sudskih odluka, nije adekvatna ni približno dovoljna mjera za izmirenje ukupnog duga po osnovu izvršnih sudskih presuda, te da bi u datim okolnostima (čak i kada dug ne bi rastao po osnovu donošenja novih sudskih odluka na teret budžeta) za izvršenje tih presuda bio potreban dugi niz godina, čime bi apelanti i drugi imaoci sudskih odluka i dalje snosili pretjeran teret, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu i vodi daljnjem kršenju njihovih navedenih ustavnih prava.
78. U datoj situaciji nije izvjesno kada će pravosnažne presude koje su donesene u korist apelanata i drugih povjerilaca na teret budžeta biti izvršene. Naime, Ustavni sud primjećuje da su presude domaćih sudova koje se razmatraju u ovom predmetu postale pravosnažne prije sedam godina i da je još uvijek neizvjesno kad će biti izvršene. Takva odlaganja izvršenja su već ranije opisana kao preduga (vidi Jeličić, citirano u gornjem tekstu, stav 40; Čolić i ostali protiv Bosne i Hercegovine br. 1218/07 et al., 10. novembar 2009, stav 15; i Runić i ostali protiv Bosne i Hercegovine br. 28735/06 et al., 15. novembar 2011., stav 21).
79. Nepreduzimanjem neophodnih mjera tokom dužeg perioda s ciljem izvršenja pravosnažnih presuda u ovom predmetu nadležne vlasti su lišile odredbe člana 6. stav 1. Evropske konvencije svakog korisnog efekta i onemogućile apelante da dobiju novac na koji imaju pravo. Spomenuto nepreduzimanje mjera je dovelo i do neproporcionalnog uplitanja u njihovo pravo na mirno uživanje imovine (vidi, između ostalog, Khachatryan protiv Armenije br. 31761/04, stav 69, 1. decembar 2009., i Voronkov protiv Rusije br. 39678/03, stav 57, 30. juli 2015. godine). Dakle, došlo je do kršenja člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršenja pravosnažnih i izvršnih presuda domaćih sudova u korist apelanata.
Neophodne mjere
80. Ustavni sud podsjeća da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštovanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dostatne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.
81. Pri tome Ustavni sud naglašava da nije cilj ove odluke da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama, kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija, kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da bi bilo nesvrsishodno da nastavi odlučivati u novim pojedinim predmetima ove vrste i nalagati nadležnim organima hitno postupanje u tim predmetima jer bi to stvaralo njihovu obavezu da postupaju mimo navedenih planova rješavanja predmeta, generiralo nove postupke pred Ustavnim sudom, te općenito ne bi vodilo ka efektivnoj zaštiti ljudskih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
82. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
83. Ustavni sud primjećuje da su predmetna rješenja o izvršenju donesena po prijedlogu apelanata kao tražilaca izvršenja u okviru kojih je određena i isplata zakonskih zateznih kamata od tačno preciziranih datuma do isplate. Proizlazi da je iznos zakonskih zateznih kamata direktno proporcionalan periodu tokom kojeg obavezujuća i izvršna odluka suda nije izvršena. Dakle, Kanton Sarajevo kao dužnik, tj. izvršenik, obavezan je pored glavnice izmiriti i zatezne kamate koje teku do isplate tako da sve što duže traje period neizvršenja pravosnažnih odluka uvećavaju se obaveze Vladi Kantona Sarajevo, a s druge strane omogućava se određena zaštita apelantima odnosno povjeriocima. Osim toga, Ustavni sud je u ovoj odluci konstatirao da se odluka dostavlja Vladi Kantona Sarajevo kako bi u skladu s ranijim nalozima preduzela adekvatnije mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci u razumnom roku naplate svoja potraživanja. Dakle, Ustavni sud je naložio preduzimanje općih i/ili pojedinačnih mjera kojim bi se uklonilo utvrđeno kršenje ustavnih prava i ubuduće uspostavio modalitet izvršenja sudskih odluka na teret budžeta koji bi zadovoljavao te standarde kako za apelante tako i za sve imaoce sudskih odluka na teret budžeta. Stoga se postavlja pitanje svrsishodnosti i adekvatnosti dodjeljivanja pojedinačnih novčanih naknada na ime kompenzacije za utvrđena kršenja ljudskih prava apelantima, u situaciji kada Ustavni sud nalaže javnoj vlasti preduzimanje generalnih mjera kojim bi se otklonilo utvrđeno kršenje ljudskih prava kako za apelante tako i za sve druge imaoce sudskih odluka na teret budžeta, koji se nalaze u istom pravnom položaju, a nisu se obraćali Ustavnom sudu za zaštitu svojih ustavnih prava. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda, koji je također razmatrao svrsishodnost određivanja naknade nematerijalne štete zbog utvrđenog kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda aplikanata u situaciji kada je taj sud nalagao javnoj vlasti da preduzme opće i/ili pojedinačne mjere kojim bi ubuduće takva kršenja ljudskih prava bila otklonjena za sve u istom pravnom položaju. Tako je u predmetu S. i Marper protiv Ujedinjenog Kraljevstva (aplikacije br. 30562/04 i 30566/04, presuda od 4. decembra 2008. godine) gdje je utvrđeno kršenje prava aplikanata iz člana 8. Evropske konvencije jer su otisci prstiju i DNA podaci aplikanata neosnovano zadržani, vezano za zahtjev aplikanata za naknadu nematerijalne štete, Evropski sud zauzeo stav da utvrđivanje povrede prava iz člana 8. Evropske konvencije predstavlja odgovarajuću satisfakciju, budući da je javnoj vlasti naloženo da uz nadzor Komiteta ministara implementira odgovarajuće opće i posebne mjere kojim će ubuduće ukloniti kršenje ovog prava aplikanata i ostalih lica u istoj poziciji (u navedenoj odluci Evropski sud se pozvao na svoju praksu u sličnim slučajevima, vidi Scozzari i Giunta protiv Italije br. 39221/98 i 41963/98, stav 249, ECHR 2000 VIII, i Christine Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva br. 28957/95, stav 120, ECHR 2002 VI). U ovim okolnostima Evropski sud je smatrao da se utvrđivanje kršenja prava na privatni i porodični život s nalogom da se preduzmu mjere koje će osigurati poštovanje tog prava ubuduće može smatrati pravičnom naknadom u tom smislu, pa je u skladu s tim Evropski sud odbio zahtjeve aplikanata za naknadu nematerijalne štete. Također, u svojoj odluci Inicijativa mladih za ljudska prava protiv Srbije, Presuda broj 48135/06 od 25. juna 2013. godine, u kojoj je utvrđena povreda člana 10. Evropske konvencije zbog uskraćivanja traženih podataka podnosiocima aplikacije o broju lica koja su podvrgnuta elektronskom nadzoru u 2005. godini, Evropski sud je ukazao da su posljedice odluke kojom se utvrđuje kršenje ljudskih prava prema članu 46. Evropske konvencije obaveza da se to kršenje otkloni budući da su se visoke strane ugovornice obavezale da će poštovati pravosnažne presude Evropskog suda u svakom predmetu u kojem su stranke, a čije izvršenje nadzire Komitet ministara Vijeća Evrope. Između ostalog, proizlazi da presuda kojom Evropski sud nađe povredu nameće tuženoj državi obavezu da izabere, uz nadzor Komiteta ministara, opće i/ili, prema slučaju, pojedinačne mjere koje će usvojiti u domaćem pravnom sistemu kako bi se povrede koje je utvrdio Evropski sud okončale i da ispravi štetu uzrokovanu kršenjem prava što je više moguće (vidi Scozzari i Giunta protiv Italije br. 39221/98 i 41963/98, stav 249., ECHR 2000-VIII). Cilj je da se podnosilac dovede što je više moguće u položaj u kojem bi bio da zahtjevi Evropske konvencije nisu zanemareni (restitutio in integrum). Tako je Evropski sud ukazao da je utvrđivanje kršenja prava iz člana 10. Evropske konvencije i nalaganje javnoj vlasti da preduzme odgovarajuće mjere da se to kršenje ukloni dovoljna satisfakcija i odbio je zahtjev za naknadu nematerijalne štete.
84. Imajući u vidu navedeno, a kako je u predmetnim apelacijama utvrđeno kršenje ustavnih prava apelanata jer su apelanti u neizvjesnoj situaciji kada će se pravosnažne sudske odluke provesti i izvršiti, Ustavni sud smatra da se isplatom zateznih kamata omogućava određena zaštita apelantima, odnosno povjeriocima, tj. da je iznos zakonskih zateznih kamata direktno proporcionalan periodu tokom kojeg obavezujuća i izvršna odluka suda nije izvršena. Imajući u vidu dati nalog za preduzimanje adekvatnijih generalnih mjera s ciljem da apelanti i svi ostali povjerioci naplate svoja potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, Ustavni sud smatra da je isplata zakonskih zateznih kamata koje su direktno proporcionalne vremenu čekanja na naplatu svog potraživanja, kao i nalog da se uspostavi efektivan mehanizam isplate sudskih odluka za apelante i ostale imaoce sudskih odluka na teret budžeta odgovarajuća satisfakcija za apelante.
VIII.Zaključak
85. Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
86. Ustavni sud zaključuje da su i u konkretnim slučajevima nepreduzimanjem neophodnih mjera tokom dužeg perioda s ciljem izvršenja pravosnažnih presuda nadležne vlasti lišile ustavno pravo na pravično suđenje svakog korisnog efekta i onemogućile apelante da dobiju novac na koji imaju pravo prema pravosnažnim sudskim presudama. Spomenuto nepreduzimanje mjera je dovelo i do neproporcionalnog uplitanja u njihovo ustavno prava na mirno uživanje imovine.
87. Ustavni sud naglašava da nije cilj ove odluke da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta, a koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji i nisu se obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostavljanjem generalnih mehanizama kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom.
88. Ustavni sud zaključuje da je neophodno da nadležne vlasti Kantona Sarajevo u cijelosti preuzmu svoju ulogu i uspostave adekvatan mehanizam koji omogućava svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo naplatu dosuđenih potraživanja jer bi bilo nesvrsishodno da Ustavni sud nastavi odlučivati u novim pojedinim predmetima ove vrste i da nastavi nalagati nadležnim organima Kantona Sarajevo hitno postupanje u tim predmetima jer bi to stvaralo njihovu obavezu da postupaju mimo planova rješavanja predmeta, generiralo nove postupke pred Ustavnim sudom, te općenito ne bi vodilo ka efektivnoj zaštiti ljudskih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja.
89. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
90. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević