Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3025/18 (M. G., N. O. i S. S.)

Odluka donesena 08. 05. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3025/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. maja 2019. godine, u predmetu broj AP-3025/18, rješavajući apelaciju Muhameda Gavrankapetanovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Muhamed Gavrankapetanović, Nurija Omerbašić i Selim Somun protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 Ps 030983 16 Pž od 8. juna 2016. godine i Presude Općinskog suda u Goraždu broj 45 0 Ps 030983 15 Ps od 4. marta 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Muhamed Gavrankapetanović, Nurija Omerbašić i Selim Somun (u daljnjem tekstu:

apelanti), podnijeli su 25. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 45 0 Ps 030983 16 Rev 2 od 13. marta 2018. godine, Presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 Ps 030983 16 Pž od 8. juna 2016. godine i Presude Općinskog suda u Goraždu broj 45 0 Ps 030983 15 Ps od 4. marta 2016. godine.

2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-3458/16 od 10. oktobra 2016. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv Presude Kantonalnog suda broj 45 0 Ps 030983 16 Pž od 8. juna 2016. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanta odbačena, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

3. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim je traženo da se utvrdi da su ništave odluke 8. skupštine tuženog („Bazna hemija“ d.d. Vitkovići), tačno označene u izreci prvostepene presude, te da se obaveže tuženi da sačini ispravku na portalu Sarajevske berze, kao i ispravku u dokumentima na način da osnovni kapital tuženog iznosi onoliko koliko je iznosio prije donošenja spornih odluka.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je saglasan sa mišljenjem prvostepenog suda da su neosnovani navodi apelanata da 8. skupština tuženog nije sazvana u skladu sa zakonom, jer tuženi nije objavio obavještenje o prijedlogu dopune dnevnog reda skupštine 20 dana prije održavanja. Kantonalni sud je naveo da se na te prijedloge, i po mišljenju tog suda, ne može primijeniti rok za objavljivanje obavještenja o održavanju skupštine zato što bi to značilo pomjeranje datuma održavanja skupštine. Kantonalni sud je naveo da se takva vrsta obavještenja treba objaviti u roku od osam dana od dana prijema prijedloga, što ne bi zahtjevalo promjenu datuma održavanja skupštine, a što je tuženi i učinio. S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da je 8. skupština tuženog sazvana u skladu sa članom 242. Zakona o privrednim društvima, da apelanti nisu prisustvovali skupštini, te da u skladu sa odredbom člana 258. istog zakona nemaju zakonsko ovlaštenje za pobijanje zakonitosti odluka donesenih na toj skupštini.

5. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da su neosnovane tvrdnje prvoapelanta da mu tuženi nije omogućio da putem tzv.glasanja u odsustvu učestvuje u radu 8. skupštine, budući da iz izvedenih dokaza ne proizilazi da je prvoapelant u smislu odredbi člana 250. stav 5. Zakona o privrednim društvima obavijestio tuženog da želi na ovaj način učestvovati u radu skupštine. Konačno, Kantonalni sud je istakao da je odredbama člana 4. Pravilnika o objavljivanju informacija i izvještavanja na tržištu vrijednosnih papira propisano da otvoreno dioničko društvo vrši objavljivanje izvještaja o događajima koji bitno utiču na finansijsko poslovanje na svojoj web stranici i web stranici berze, te da odluka o sazivanju skupštine predstavlja događaj koji bitno utiče na finansijsko poslovanje. Međutim, Kantonalni sud je naveo da iz citiranih zakonskih odredbi proizilazi da prijedlog izmjene dnevnog reda i prijedlog odluka skupštine ne predstavljaju takav događaj, te su neosnovani navodi žalbe da 8. skupština nije zakazana u skladu sa zakonom i zbog toga što tuženi nije osigurao dodatno objavljivanje o dopuni dnevnog reda kao što je uradio kod prvog obavještavanja o održavanju skupštine.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo, te da je 8. skupština provedena nezakonito, zbog čega su ništave odluke koje su donesene na toj skupštini.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3025/18 (M. G., N. O. i S. S.) | Sudska praksa | Aktio