Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3475/18 (I. F.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neovlašteno lice
  • Protek roka
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3475/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-3475/18, rješavajući apelacije Igora Ferjana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c), d), e) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Igora Ferjana podnesene protiv rješenjā Kantonalnog suda u Mostaru br. 58 0 Pr 177418 16 Pžp od 30. novembra 2016. godine, 58 0 Pr 177397 17 Pžp 2 od 12. septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177413 17 Pžp od 29.

septembra 2017. godine i 58 0 Pr 189892 18 Pžp od 6. jula 2018.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacija.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Igora Ferjana podnesena protiv rješenjā Kantonalnog suda u Mostaru br. 58 0 Pr 177397 17 Pžp od 12. septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177419 17 Pžp od 29. septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177416 17 Pžp od 29.

septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177413 17 Pžp 2 od 29. septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177411 18 Pžp 3 od 23. aprila 2018. godine, 58 0 Pr 177397 18 Pžp 3 od 14. juna 2018. godine, 58 0 Pr 177419 18 Pžp 2 od 22. juna 2018. godine, 58 0 Pr 177416 18 Pžp 2 od 22. juna 2018. godine, 58 0 Pr 177413 18 Pžp 4 od 22. juna 2018. godine i Rješenja Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalnog poreznog ureda Mostar broj 13-7-02-15-11-341/17 od 25. maja 2017. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Igora Ferjana podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 V 190256 18 Rev od 15. marta 2018. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Pr 177413 18 Pžp 3 od 22. juna 2018. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Igora Ferjana podnesene protiv rješenjā Kantonalnog suda u Mostaru br. 58 0 Pr 177418 18 Pžp 2 od 23. aprila 2018. godine, 58 0 Pr 177397 18 Pžp 4 od 14. juna 2018. godine i 07 0 U 016107 18 Uz od 20. decembra 2018. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine;

OBRAZLOŽENJE

AP-3475/18

1. Igor Ferjan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, podnio je 23. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 58 0 Pr 177418 16 Pžp od 30. novembra 2016. godine i 58 0 Pr 177418 18 Pžp 2 od 23. aprila 2018. godine.

AP-568/19

2. Apelant je podnio 6. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenjā Kantonalnog suda br. 58 0 Pr 177397 17 Pžp od 12. septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177397 17 Pžp 2 od 12. septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177419 17 Pžp od 29. septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177416 17 Pžp od 29. septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177413 17 Pžp 2 od 29. septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177413 17 Pžp od 29. septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177411 18 Pžp 3 od 23. aprila 2018. godine, 58 0 Pr 177418 18 Pžp 2 od 23. aprila 2018. godine, 58 0 Pr 177397 18 Pžp 4 od 14. juna 2018. godine, 58 0 Pr 177397 18 Pžp 3 od 14. juna 2018. godine, 58 0 Pr 177419 18 Pžp 2 od 22. juna 2018. godine, 58 0 Pr 177416 18 Pžp 2 od 22. juna 2018. godine, 58 0 Pr 177413 18 Pžp 4 od 22. juna 2018. godine, 58 0 Pr 177413 18 Pžp 3 od 22. juna 2018. godine, 58 0 Pr 189892 18 Pžp od 6. jula 2018. godine i 07 0 U 016107 18 Uz od 20. decembar 2018. godine; Rješenja Porezne uprave, Kantonalnog poreznog ureda Mostar broj 13-7-02-15-11-341/17 od 25. maja 2017. godine, te protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 V 190256 18 Rev od 15. marta 2018. godine.

3. Rješenjima Kantonalnog suda 58 0 Pr 177418 16 Pžp od 30. novembra 2016. godine, 58 0 Pr 177397 17 Pžp 2 od 12. septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177413 17 Pžp od 29. septembra 2017. godine i 58 0 Pr 189892 18 Pžp od 6. jula 2018. godine okončani su prekršajni postupak koji su vođeni protiv apelanta, a kojima je apelant oglašen odgovornim za prekršaje za koje se tereti, te su mu izrečene novčane kazne.

4. Rješenjima Kantonalnog suda br. 58 0 Pr 177418 18 Pžp 2 od 23. aprila 2018. godine, 58 0 Pr 177397 18 Pžp 4 od 14. juna 2018. godine i 58 0 Pr 177413 18 Pžp 3 od 22. juna 2018. godine odbačeni su apelantovi zahtjevi za ponavljanje završenih prekršajnih postupaka.

5. Apelant je prije podnošenja ovih apelacija, Ustavnom sudu podnio 22. augusta 2018. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 Pr 177413 18 Pžp 3 od 22. juna 2018. godine. Ustavni sud je na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine donio Odluku o dopustivosti AP-4793/18 u okviru koje je apelaciju broj AP-4794/18 podnesenu 22. augusta 2018. godine protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda od 22. juna 2018. godine, odbacio zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 U 016107 18 Uz od 20. decembra 2018. godine odbačen je apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinca zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine protiv Rješenja Federalnog ministarstva finansija 03-15-885/17 M.P. od 25. oktobra 2018. godine, jer nije ispunjeni uslovi za podnošenje zahtjeva u smislu odredbi čl. 60. i 62. Zakona o upravnim sporovima.

7. Rješenjima Kantonalnog suda br. 58 0 Pr 177397 17 Pžp od 12. septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177419 17 Pžp od 29. septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177416 17 Pžp od 29. septembra 2017. godine, 58 0 Pr 177413 17 Pžp 2 od 29. septembra 2017. godine okončani su prekršajni postupci koji su vođeni protiv "MF" d.o.o. Stolac ili protiv "Metal Ferrum" d.o.o. Stolac, dok su rješenjima Kantonalnog suda br. 58 0 Pr 177411 18 Pžp 3 od 23. aprila 2018. godine, 58 0 Pr 177397 18 Pžp 3 od 14. juna 2018. godine, 58 0 Pr 177419 18 Pžp 2 od 22. juna 2018. godine, 58 0 Pr 177416 18 Pžp 2 od 22. juna 2018. godine, 58 0 Pr 177413 18 Pžp 4 od 22. juna 2018. godine odbačeni zahtjevi "MF" d.o.o. Stolac ili "Metal Ferrum" d.o.o. Stolac za ponavljanje završenih prekršajnih postupaka.

8. Rješenjem Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalnog poreznog ureda Mostar broj 13-7-02-15-11-341/17 od 25. maja 2017. godine "Metall ferrum" d.o.o. Stolac privremeno je zabranjeno obavljanja poslovnih aktivnosti.

9. Apelant je prije podnošenja ovih apelacija, Ustavnom sudu podnio 30. aprila i 3. maja 2018. godine apelacije (AP-2571/18 i AP-2599/18) protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 58 0 V 190256 18 Rev od 15. marta 2018. godine. Ustavni sud je na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio Odluku o dopustivosti AP-1694/18 u okviru koje je apelacije podnesene 30. aprila i 3. maja 2018. godine protiv navedenog rješenja Vrhovnog suda od 15. marta 2018. godine, odbacio zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Spajanje predmeta

10. S obzirom na to da je navedene apelacije podnio isti apelant, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3475/18. Apelacioni navodi

11. U navedenim apelacijama apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant se poziva na pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na slobodu kretanja iz člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te prava iz Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Međunarodnog pakta o građanskim, socijalnim i kulturnim pravima.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c), d), e) i h), Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c), d), e) i h) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Protek roka

13. Ustavni sud zapaža da je apelant osporio rješenja Kantonalnog suda kojim su okončani prekršajni postupci vođeni protiv apelanta. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant u predmetu broj AP-3475/18 naveo da je 2. decembra 2016. godine zaprimio osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Pr 177418 16 Pžp od 30. novembra 2016. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. juna 2018. godine, pa proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji AP-568/19 naveo da je 20. septembra 2017. godine zaprimio osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Pr 177397 17 Pžp 2 od 12. septembra 2017. godine, 5. oktobra 2017. godine osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Pr 177413 17 Pžp od 29. septembra 2017. godine i 16. jula 2018. godine osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Pr 189892 18 Pžp od 6. jula 2018. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. februara 2019. godine, pa proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da su apelacije u ovom dijelu podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporena rješenja Kantonalnog suda.

Neovlašteno lice

14. Ustavni sud ukazuje da apelant u apelaciji broj AP-568/19 osporava i odluke koje su donesene u postupcima koji su se vodili protiv "MF" d.o.o. Stolac ili "Metal Ferrum" d.o.o. Stolac ili po zahtjevu "MF" d.o.o. Stolac ili "Metal Ferrum" d.o.o. Stolac za ponavljanje završenih prekršajnih postupaka, te protiv odluke kojom je privremeno zabranjeno obavljanja poslovnih aktivnosti "Metall ferrum" d.o.o. Stolac (vidi, tač. 7. i 8. Odluke). S tim u vezi, Ustavni su zapaža da u predmetnim postupcima apelant nema svojstvo stranke, te da se u tom postupku ne odlučuje o njegovim pravima ili obavezama. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da apelant nema svojstvo ovlaštenog lica koje u konkretnom slučaju ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom. Ustavni sud već odlučivao

15. Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji broj AP-568/19 osporio Rješenje Vrhovnog suda broj 58 0 V 190256 18 Rev od 15. marta 2018. godine i Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Pr 177413 18 Pžp 3 od 22. juna 2018. godine, koja su bile predmet njegovih ranije podnesenih apelacija, o kojima je Ustavni sud već donio odluku (vidi, tač. 5. i 9. Odluke). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Dopustivost ratione materiae U odnosu na rješenja donesena po apelantovom zahtjevu za ponavljanje prekršajnih postupaka

16. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u apelacijama odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njegovim zahtjevima za ponavljanje prekršajnih postupaka (vidi, tačka 4. Odluke).

17. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na rješenje doneseno po apelantovom zahtjevu za zaštitu sloboda i prava

18. U pogledu osporenog Rješenja Kantonalnog suda broj 07 0 U 016107 18 Uz od 20. decembra 2018. godine, Ustavni sud ukazuje da je tim rješenjem odbačen apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinca zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

19. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Kantonalni sud odlučivao samo o procesnoj dopustivosti "pravnog lijeka" koji je apelant koristio. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5082/17 od 20. decembra 2017. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ) .

20. Također, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama donesenim u postupcima po zahtjevu apelanta za ponavljanje prekršajnih postupaka, odnosno po zahtjevu apelanta za zaštitu sloboda i prava nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

21. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

22. Konačno, u pogledu navoda apelanta o povredi ostalih prava, Ustavni sud ukazuje da se osporene odluke ne mogu dovesti u vezu sa navedenim pravima, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

23. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c), d), e) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, odnosno ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3475/18 (I. F.) | Sudska praksa | Aktio