Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-150/19 (Z. M. i M. K. i M. S.)
Odluka donesena 12. 03. 2019.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-150/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 03. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. marta 2019. godine, u predmetu broj AP-150/19, rješavajući apelacije Zorana Marušića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Zoran Marušić i Marina Kinder rođ. Marušić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 V 016162 18 Gž 3 od 29. oktobra 2018. godine i Milivoje Stamenić protiv Rješenja Osnovnog suda u Srebrenici broj 82 0 I 000128 17 I 3 od 2. oktobra 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP-150/19
1. Zoran Marušić i Marina Kinder rođ. Marušić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Gordana Erceg advokat iz Banjaluke, podnijeli su 10. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 V 016162 18 Gž 3 od 29. oktobra 2018. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0V016162 17 V 4 od 26. januara 2018. godine utvrđeno je da se smatra povučenim prijedlog predlagača (I. M.) za diobu nekretnina podnesen protiv protivnika predlagača (među kojima je i prednik apelanata). Odlučujući o prijedlogu apelanata za donošenje dopunskog rješenja, Osnovni sud u Banjaluci je donio Rješenje broj 71 0 V 016162 18 V 5 od 19. jula 2018. godine kojim je odbio prijedlog apelanata kojim su tražili da se ukinu sve provedene radnje i izvrši uspostava nekretnina (na način bliže opisan u izreci rješenja).
3. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 V 016162 18 Gž 3 od 29. oktobra 2018. godine odbijene su žalbe apelanata i potvrđena rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0V016162 17 V 4 od 26. januara 2018. godine i broj 71 0 V 016162 18 V 5 od 19. jula 2018. godine. U obrazloženju rješenja, između ostalog, navedeno je da su u konkretnom slučaju apelanti u smislu odredaba člana 11. stav 6. Zakona o vanparničnom postupku kao suvlasnici na predmetnim nekretninama mogli u roku od 15 dana od dana kad su primili rješenje o povlačenju prijedloga za fizičku diobu nekretnina podnijeti prijedlog za nastavak ovog vanparničnog postupka, što oni nisu učinili, već su predložili donošenje dopunskog rješenja.
4. Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, u skladu sa odredbama člana 11. stav 6. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 36/09 i 91/16), podnesu prijedlog za nastavak predmetnog vanparničnog postupka.
AP-395/19
5. Milivoje Stamenić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mira Zekić advokat iz Bratunaca, podnio je 25. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Osnovnog suda u Srebrenici broj 82 0 I 000128 17 I 3 od 2. oktobra 2018. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojim je zatražio da Ustavni sud "naloži da se ne izvrši upis prava suvlasništva i suposjeda u korist tražilaca izvršenja" do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
6. Rješenjem Osnovnog suda u Srebrenici broj 82 0 I 000128 17 I 3 od 2. oktobra 2018. godine tražiocima izvršenje (M.K., Ž.K i G.K.) kao jedinim ponuđačima dosuđuju se nekretnine bliže opisane u izreci rješenja u suvlasništvu 1/9 apelanta kao izvršenika, za određeni novčani iznos, pa se u tom dijelu potraživanja tražioci izvršenja smatraju namirenim. Istim rješenjem određuje se predaja u posjed predmetnih nekretnina kupcima i nalaže se Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Područne jedinice Bratunac da predmetne nekretnine upiše kao suposjed i suvlasništvo kupaca sa dijelom koji je imao apelant. Navedeno rješenje je 29. oktobra 2018. godine postalo pravosnažno.
7. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 93. stav 3. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 66/18), podnese žalbu nadležnom sudu protiv Rješenja Osnovnog suda u Srebrenici broj 82 0 I 000128 17 I 3 od 2. oktobra 2018. godine. Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-150/19. Apelacioni navodi
9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku, pravo na djelotvoran pravni lijek, zabranu diskriminacije).
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku Ustavnog suda u predmetu AP-395/19, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević