Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3831/18 (D. Đ.)
Odluka donesena 12. 03. 2019.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3831/18
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
12. 03. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. marta 2019. godine, u predmetu broj AP 3831/18, rješavajući zahtjev Duška Đerića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Duška Đerića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Duško Đerić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 16. jula 2018. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 021246 17 U od 20. aprila 2018. godine, rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 21.05/475-19/17 od 20. jula 2017. godine i rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka Područna jedinica Prnjavor (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) broj 21.36/475-39/12 od 27. decembra 2016. godine. Apelant je 28. februara 2019. godine podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojim je zatražio da Ustavni sud zabrani „prijenos, otuđivanje, zamjenjivanje kao i drugi oblik raspolaganja, ustanovljenje tereta i davanje u dugoročni zakup, te i rušenje (prema regulacionom planu na tom mjestu je predviđena višespratna zgrada) kina „Slavica“ u Prnjavoru do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o predmetnoj apelaciji“.
2. Rješenjem Područne jedinice broj 21.36/475-39/12 od 27. decembra 2016. godine pravo upravljanja NOO Prnjavor na nekretninama koje su preciznije označene katastarskim i zemljišno knjižnim oznakama, zv. „Raskršće“ (kino), kuća, zgrada površine 249 kvadratnih metara kao državna svojina sa 1/1 dijela, organ upravljanja NOO Prnjavor (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) pretvara se u pravo vlasništva. Istim rješenjem je odlučeno da će se nakon pravosnažnosti tog rješenja na predmetnim nekretninama izvršiti uknjižba prava vlasništva u korist opštine Prnjavor sa 1/1 dijela.
3. Rješenjem Uprave broj 21.05/475-19/17 od 20. jula 2017. godine odbijena je žalba koju je podnio apelant protiv rješenja Područne jedinice od 27. decembra 2016. godine. U obrazloženju rješenja je pored ostalog navedeno da je odredbom člana 324. stav 1. Zakona o stvarnim pravima propisano da ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja kao osnovno pravo na sredstvima u društvenoj, odnosno državnoj svojini, koje do stupanja na snagu tog zakona nije postalo svojina drugog lica, pretvara se u pravo svojine njegovog dotadašnjeg nosioca ili njegovog pravnog slijednika ako te stvari mogu biti predmet svojine. Dalje je istaknuto da iz dokaza koji su izvedeni i utvrđenih činjenica jasno proizlazi da su predmetne nekretnine upisane kao državna svojina čiji je organ upravljanja NOO Prnjavor i čiji je pravni sljednik opština Prnjavor. Činjenica je da predmetne nekretnine nisu postale svojina drugog lica, te se s toga, kako je navedeno, iz duha odredbe koja reguliše predmetnu stvar može zaključiti da su se ispunili kumulativno propisani uslovi za pretvaranje prava upravljanja u pravo svojine i to u korist opštine Prnjavor.
4. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 021246 17 U od 20. aprila 2018. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta kojom je pokrenuo upravni spor protiv rješenja Uprave od 20. jula 2017. godine. U obrazloženju je istaknuto da iz predmetnog zemljišno knjižnog uloška proizlazi da su predmetne nekretnine uknjižene (pored drugih suvlasnika) kao vlasništvo apelanta sa 1/3 dijela. Nadalje je utvrđeno da su rješenjem NO opštine Prnjavor, Komisije za nacionalizaciju Sreza Banja Luka od 21. juna 1960. godine predmetne nekretnine nacionalizovane i na kojim je određena uknjižba Opštenarodna imovina sa 1/1 dijela. Nadalje je utvrđeno da i sam apelant u tužbi ne spori da je izvršena nacionalizacija te da on praktično traži denacionalizaciju predmetnih nepokretnosti pa smatra da je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske", broj 95/11) stvoren uslov da se, praktično izvrši povrat nacionalizovane imovine. Okružni sud je utvrdio da su navodi apelanta bez osnova jer ne postoji pravni osnov za vraćanje nacionalizovane imovine pa su s toga bespredmetni i svi ostali prigovori iz tužbe dati u tom kontekstu. Također, je utvrđeno da su neosnovani i prigovori apelanta u pogledu kršenja prava garantovanih Ustavom i sličnim međunarodnim dokumentima. Pored toga zaključeno je da je bespredmetno obrazlagati navode apelanta u pogledu buduće primjene zakona kojim će se tretirati način vraćanja nacionalizovane imovine jer nemaju uticaja u konkretnom predmetu zato što se njegova primjena pretpostavlja.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije kao i pravo na opću zabranu diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da je on pravni sljednik predmetnih nepokretnosti – zgrade kino „Slavica“ koje su 1960. godine nacionalizovane bez naknade na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta bivše SFRJ. Od provedene nacionalizacije nije postojala pravna mogućnost da predmetne nekretnine budu vraćene apelantu. Naveo je da su predmetne nekretnine na temelju Zakona o stvarnim pravima preuzete u vlasništvo opštine Prnjavor iako bi trebale bit predmet restitucije kada se donese zakon i vraćene apelantu.
6. U zahtjevu za određivanje privremene mjere apelant je zatražio da Ustavni sud zabrani „prijenos, otuđivanje, zamjenjivanje kao i drugi oblik raspolaganja, ustanovljenje tereta i davanje u dugoročni zakup, te i rušenje za određivanje privremene mjere kojim je zatražio da Ustavni sud zabrani „prijenos, otuđivanje, zamjenjivanje kao i drugi oblik raspolaganja, ustanovljenje tereta i davanje u dugoročni zakup, te i rušenje (prema regulacionom planu na tom mjestu je predviđena višespratna zgrada) kina „Slavica“ u Prnjavoru do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o predmetnoj apelaciji“. Naveo je da je načelnik opštine Prnjavor gostujući na lokalnoj televiziji istakao da je prije nekoliko mjeseci kino „Slavica“ prešlo u vlasništvo opštine a kako je u ruševnom stanju tražiće i to u ovoj godini način rješenja tog problema.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
9. Dalje, Ustavni sud naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine
10. Ustavni sud zapaža da je apelant obrazložio svoj zahtjev za donošenje privremene mjere navodima da je opštinski načelnik najavio mogućnost rješavanja pitanja kina „Slavica“ budući da je u ruševnom stanju. U vezi sa tim, Ustavni sud primjećuje da apelant osim svojih paušalnih navoda o mogućnosti rušenja predmetne nekretnine te navoda koji se tiču merituma spora, nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, odnosno da istaknuti navodi ne ukazuju da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1). Pravila Ustavnog suda. Zbog navedenog Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević