Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6576/18 (S.R.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Invalidnina
  • Invalid
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6576/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-6576/18, rješavajući apelaciju S. R, na osnovu člana 18. stav (3) tačka e) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. R.

protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 031302 18 U od 17. avgusta 2018. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. R.

protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 031302 18 U od 17. avgusta 2018. godine, u odnosu na ostale segmente prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. S. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 16. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 031302 18 U od 17. avgusta 2018. godine.

2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije, 4. maja 2018. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na trajanje predmetnog postupka, koje pitanje pokreće i u predmetnoj apelaciji. Naime, Ustavni sud je na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-2569/18 kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog toga što u razumnom roku nije okončan predmetni postupak, naložio Kantonalnom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni postupak, te naložio Vladi Kantona Sarajevo da apelantu isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

3. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, po službenoj dužnosti je obnovljen upravni postupak i stvar riješena na način da je ostavljeno na snazi rješenje tuženog (Federalno ministarstvo za pitanje boraca i invalida) od 13. decembra 2006. godine, kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je apelantu privremeno obustavljena isplata lične invalidnine utvrđene rješenjem tuženog od 13. decembra 2006. godine, te da je u upravnom postupku po žalbi apelanta, kojem je slijedio upravni spor, Kantonalni sud dva puta ukidao rješenje tuženog (presudom od 5. marta 2014. i 20. decembra 2017. godine) zbog manjkavosti nalaza i mišljenja ljekarske komisije (nalaz i mišljenje se nisu nalazili u spisu i nisu bili potpisani i opečaćeni). Nadalje je naveo da je tuženi zahtjevao provođenje novog vještačenja, u skladu sa uputama iz presude od 20. decembra 2017. godine i da je ljekarska komisija, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i neposrednog pregleda apelanta, našla da kod apelanta postoji vojni invaliditet od 20% X grupe trajno. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je nalaz i mišljenje ljekarske komisije detaljno obrazložen i da je pravilna odluka tuženog da ostavi na snazi rješenje od 13. decembra 2006. godine. U vezi sa apelantovim navodom da ljekarska komisija nije cijenila činjenicu da je on ranjen još dva puta, Kantonalni sud je istakao da rješenje od 13. decembra 2006. godine doneseno na osnovu nalaza i mišljenja ljekarske komisije iz 2006. godine u kojem je konstatovan jedan ožiljak od ranjavanja, te je na osnovu tog nalaza i mišljenja doneseno prvobitno rješenje u kojem je apelantu utvrđen invaliditet u visini od 20 %. U konačnici, Kantonalni sud je istakao da apelantovi navodi da tuženi nije utvrdio na koji način će tužitelj ostvariti svoja prava koja nije ostvarivao u periodu do donošenja osporenog rješenja nisu od uticaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, s obzirom da se ta prava ne mogu retroaktivno ostvarivati, te da apelant ima mogućnost pokretanja tužbe za naknadu štete radi ostvarivanja tih prava.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku, te naveo da predmetni postupak traje od 18. aprila 2007. godine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

I.U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku

7. U odnosu na apelantove navode o o povredi prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku, Ustavni sud ukazuje da je apelant iz istog razloga već podnio apelaciju Ustavnom sudu, povodom koje je Ustavni sud donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-2569/18 od 5. jula 2018. godine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.

II.U odnosu na ostale segmente prava na pravično suđenje

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnog prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnom postupku utvrđeno činjenično stanje i primjenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6576/18 (S.R.) | Sudska praksa | Aktio