Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-803/19 (A. H.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-803/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-803/19, rješavajući apelaciju Ahmeda Hadžihasanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ahmeda Hadžihasanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 91 0 P 026023 18 Rev od 11. oktobra 2018.

godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 026023 16 GŽ 2 od 21. septembra 2017. godine i presude Osnovnog suda u Višegradu broj 91 0 P 026023 16 P2 od 30. septembra 2016.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ahmed Hadžihasanović iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Murisa Makarević advokatica iz Sarajeva, podnio je 21. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 91 0 P 026023 18 Rev od 11. oktobra 2018. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 026023 16 GŽ 2 od 21. septembra 2017. godine i presude Osnovnog suda u Višegradu broj 91 0 P 026023 16 P2 od 30. septembra 2016. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Višegradu broj 91 0 P 026023 16 P2 od 30. septembra 2016. godine, utvrđeno je da je tužilac Z.H. stekao pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama pobliže opisanim u izreci presude, što je apelant dužan priznati i trpiti da se tužilac temeljem ove presude uknjiži sa pravom vlasništva 1/1. Istovremeno apelant je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.215,10 KM, u roku od 30 dana. Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 026023 16 GŽ 2 od 21. septembra 2017. godine, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjerna da bi revizija bila dozvoljena. Odredbom člana 237. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM (stav 2.) Kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude kojim je odlučeno o zahtjevu tužioca iznosi 1.000,00 KM, kao i vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude kojim je odlučeno o protvitužbenom zahtjevu apelanta iznosi 11.000,00 KM, ne prelaze iznos od 30.000,00 KM, kao uslova za ostvarivanje prava na izjavljivanje revizije, revizija apelanta nije dozvoljena saglasno odredbi člana 237. stav 2. ZPP-a.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 026023 16 GŽ 2 od 21. septembra 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 91 0 P 026023 18 Rev od 11. oktobra 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 026023 16 GŽ 2 od 21. septembra 2017. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantu 24. novembra 2017. godine uručena presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 026023 16 GŽ 2 od 21. septembra 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 21. februara 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 026023 16 GŽ 2 od 21. septembra 2017. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-803/19 (A. H.) | Sudska praksa | Aktio