Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5329/17 (I. K.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5329/17
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 5329/17, rješavajući apelaciju I. K., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija I. K. podnesena zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu u predmetu broj 75 0 I 038123 15 I kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se apelacija I. K. podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 75 0 I 038123 17 Gž od 26.
oktobra 2017. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. I. K. (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 15. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 I 038123 17 Gž od 26. oktobra 2017. godine, kao i zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 I 038123 15 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, zatraženo je od Osnovnog suda 10. januara 2018. godine i 20. februara 2019. godine, odnosno od Okružnog suda 10. januara 2018. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovore na apelaciju dostavio 17. januara 2018. i 6. marta 2019. godine, dok je Okružni sud odgovor dostavio 7. februara 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 14. aprila 2015. godine Osnovnom sudu, na osnovu pravosnažne i izvršne presude, podnio prijedlog za izvršenje, zabilježbom, procjenom i prodajom nepokretnosti koje se nalaze u Šipovu, protiv izvršenika gipsara „Volari“ a.d. Šipovo, Volari bb (u daljnjem tekstu: izvršenik).
6. Rješenjem Osnovnog suda od 20. aprila 2015. godine dopušteno je predloženo izvršenje.
7. Zaključkom Osnovnog suda od 24. aprila 2015. godine pozvan je apelant da uredi prijedlog za izvršenje tako da u prijedlogu navede radnje izvršenja na nepokretnostima u skladu sa članom 68 ZIP-a, te da dostavi dokaze o nepokretnostima izvršenika s obzirom na to da je predloženo izvršenje na nepokretnostima u Šipovu.
8. Dopisom Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: RUGIPP) od 8. marta 2016. godine obaviješten je sud da za predmetne nepokretnosti nije formirana zemljišno-knjižna evidencija, već je na snazi katastar nepokretnosti na ime posjednika izvršenika, te u katastru nepokretnosti nije moguće izvršiti bilo kakvu zabilježbu, a da bi se izvršila zabilježba neophodno je da se za navedene nepokretnosti utvrde stvarna prava.
9. Zaključkom Osnovnog suda od 24. aprila 2016. godine naloženo je apelantu da u određenom roku pokrene postupak za upis u zemljišnu knjigu i otvaranje zemljišno-knjižnog uloška za nepokretnosti na kojima predlaže izvršenje i o tome obavijesti sud, u suprotnom će postupak izvršenja na nepokretnostima biti obustavljen.
10. Zaključkom Osnovnog suda od 1. decembra 2016. godine pozvan je apelant da postupi po zaključku ovog suda od 24. aprila 2016. godine.
11. Rješenjem Osnovnog suda od 24. januara 2017. godine obustavljen je izvršni postupak.
12. Apelant je u podnesku od 31. januara 2017. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
13. Osnovni sud je na ročištu 10. aprila 2017. godine usvojio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i stavio van snage rješenje o obustavljanju izvršnog postupka od 24. januara 2017. godine, te izvršni postupak vratio u stanje u kojem se nalazio prije zaključka od 1. decembra 2016. godine.
14. Zaključkom Osnovnog suda od 12. aprila 2017. godine pozvan je apelant da postupi po zaključku od 24. aprila 2016. godine, te je određen rok i apelant je upozoren da će u slučaju nepodnošenja zahtjeva ili nepostupanja u datom roku postupak biti obustavljen.
15. Apelant je protiv zaključka od 12. aprila 2017. godine izjavio prigovor ističući da zaključak nije moguće izvršiti jer je rješenjem RUGIPP-a u sličnim predmetima utvrđeno da podnosilac nema svojstvo stranke u postupku.
16. Rješenjem Osnovnog suda od 7. juna 2017. godine odbačen je kao nedozvoljen apelantov prigovor na zaključak od 12. aprila 2017. godine s obzirom na to da je zaključak akt kojim sud upravlja u izvršnom postupku i protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.
17. Rješenjem Okružnog suda od 26. oktobra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja od 7. juna 2017. godine.
18. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelant ističe da mu je zbog nezakonitog postupanja sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Naime, apelant je naveo da je prvostepeni sud odbacio prigovor na zaključak kao nedozvoljen ne želeći da se upušta u raspravljanje činjeničnog stanja, zbog čega je drugostepeni sud bio u obavezi da razmotri žalbu imajući u vidu očigledne nezakonitosti koje je apelant istakao u prigovoru.
20. Osim toga, apelant ističe da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Apelant navodi da zbog dužine trajanja postupka traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
21. Osnovni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke i istakao da u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. U vezi s tim, sud je naveo da na području tog suda ne postoji zemljišnoknjižna evidencija s upisanim pravom svojine, a apelant nije postupio po zaključku suda kojim je naloženo da pokrene postupak za upis u zemljišnu knjigu i otvaranje zemljišno-knjižnog uloška za nepokretnosti, čime je pridonio dužini trajanja postupka.
22. Okružni sud je ukratko naveo hronologiju postupanja pred tim sudom po apelantovoj žalbi, te istakao da u cijelosti ostaje pri razlozima iznesenim u odluci kojom je apelantova žalba odbijena.
V.Relevantni propisi
23. U Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 12.
Pravni lijekovi (6) Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
a) Dopustivost u odnosu na Rješenje broj 75 0 I 038123 17 Gž od 26. oktobra 2017. godine
24. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.
25. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP 766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP 1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o ispunjenosti zakonskih uslova za primjenu korišćenog pravnog lijeka. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantovim „građanskim pravima i obavezama“ u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
26. U odnosu na apelantov navod da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, a nije se odlučivalo o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega je i apelantov navod o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilan s Ustavom Bosne i Hercegovine.
27. Konačno, imajući u vidu da je apelantov navod o kršenju člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilan s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da je, stoga, i apelantov navod o povredi prava iz člana 13 Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilan s Ustavom Bosne i Hercegovine.
28. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
b) Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka
29. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
31. Apelacija se, između ostalog, odnosi i dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 331/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 14 s daljnjim referencama, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
32. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
34. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku, odnosno prava na pristup sudu kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
35. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
36. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
Relevantni principi
37. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
38. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za efikasno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
39. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 14. aprila 2015. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, radi se o periodu od oko tri godine i deset mjeseci koji će Ustavni sud uzeti u razmatranje prilikom ocjene trajanja predmetnog postupka. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
40. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi namirenja novčanog potraživanja, koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud dalje zapaža da je tokom postupka došlo do nemogućnosti pribavljanja dokumentacije potrebne radi sprovođenja izvršenja na predloženim nepokretnostima, pa Ustavni sud nalazi da se radi o složenijem postupku. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o naplati duga, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od značaja za apelanta.
41. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 14. aprila 2015. godine, a koje je sud dozvolio rješenjem o izvršenju od 20. aprila 2015. godine, dakle samo šest dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. Osnovni sud je nastavio da preduzima procesne radnje i pozivao apelanta da dostavi dokaz o svojini izvršenika na nepokretnostima koje su predmet izvršenja. Dalje je upoznao apelanta da izvršenje nije moguće sprovesti dok se ne uspostavi katastar svojine nepokretnosti na kojima se izvršenje treba sprovesti, te mu naložio da pokrene postupak upisa u zemljišnu knjigu i otvaranja zemljišno-knjižnog uloška i da o tome obavijesti sud. Nakon toga, sud je donio dva zaključka kojim je pozvao apelanta da postupi po nalogu za pokretanje postupka upisa, a kako apelant po njima nije postupio, sud je donio rješenje kojim je obustavio izvršni postupak. U daljem toku postupka, Osnovni sud je na apelantov zahtjev dopustio povrat u prijašnje stanje i postupak vratio u stanje prije donošenja rješenja o obustavljanju postupka, a nakon određenog vremena sud je novim zaključkom zatražio od apelanta da postupi po nalogu za pokretanje upisa. Na navedeni zaključak apelant je izjavio prigovor, te žalbu na prvostepeno rješenje, a Okružni sud je donio rješenje kojim je žalbu odbio.
42. Ustavni sud nalazi da je nesporno da je Osnovni sud preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima s ciljem što bržeg okončanja izvršnog postupka, a da su na dužinu trajanja postupka od oko tri godine i deset mjeseci u pretežnom dijelu uticale objektivne okolnosti, tj. da predložene nepokretnosti kao predmet izvršenja nisu upisane u zemljišne knjige, kao i nepostupanje apelanta po nalogu suda.
43. Ustavni sud nalazi da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka.
VIII.Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da zbog dužine trajanja izvršnog postupka nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da je Osnovni sud preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima s ciljem što bržeg okončanja izvršnog postupka, a da su na dužinu trajanja postupka od oko tri godine i deset mjeseci u pretežnom dijelu uticale objektivne okolnosti, tj. da predložene nepokretnosti kao predmet izvršenja nisu upisane u zemljišne knjige kao i nepostupanje apelanta po nalogu suda.
45. Na osnovu člana 18 stav (1) i stav (3) tačka h) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević