Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6421/18 (S. K.)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršaj
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Disciplinski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-6421/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-6421/18, rješavajući apelaciju Slobodana Kaurina, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slobodan Kaurin protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH broj 04-07-6-602-17/2018 od 6. septembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Kaurin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa August Jančik advokat iz Sarajeva, podnio je 10. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 04-07-6-602-17/2018 od 6. septembra 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom VSTV-a, apelant je oglašen ogovornim za disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 22. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske funkcije), te zbog kršenja normi ponašanja propisanih Kodeksom sudijske etike i to člana 3. Jednakost, člana 4. Integritet i člana 4.1. dolično ponašanje, te mu je izrečena disciplinska mjera smanjenja plaće za iznos od 50% na period od jedne godine. Naime, apelant je oglašen odgovornim zato što je drugim osobama uputio krajnje pogrdne i uvredljive izjave na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, čime je na naročito drzak, bezobziran i nedoličan način ispoljio nacionalnu i vjersku netrpeljivost i govor mržnje, odnosno ispoljio ponašanje nedostojno funkciji koju obavlja, te time naštetio svome ugledu i ugledu sudijske funkcije.
3. U obrazloženju odluke Prvostepene disciplinske komisije, Prvostepena disciplinska komisija je, pored ostalog, navela da je Ured disciplinskog tužioca izvedenim materijalnim dokazima, kao i prikazivanjem video snimka, nesumnjivo dokazao da je apelant drugim osobama uputio krajnje pogrdne i uvredljive izjave na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, čime je počinio predmetni disciplinski prekršaj. Pri tome, Prvostepena disciplinska komisija je navela da utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje izjavom svjedokinje odbrane S.D., s obzirom da navedena svjedokinja nije bila prisutna kritičnom događaju od 9. avgusta 2015. godine, a koji se tuženom stavlja na teret, te da je njen iskaz cijenila u kontekstu komšijskih odnosa. Također, Prvostepena disciplinska komisija je navela da je procesnim rješenjem odbila apelantov prijedlog da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka B.Đ., kao i svjedoka koji su čuli šta je S.Đ. rekla prilikom ulaska u sudnicu Osnovnog suda u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu (u prekršajnom postupku koji je vođen protiv apelanta), s obzirom da to nije predložio na pripremnom ročištu, pa nisu ispunjene procesne pretpostavke da se ti dokazi prihvate na glavnom ročištu.
4. U obrazloženju odluke Drugostepene diciplinske komisije, Drugostepena diciplinska komisija je navela da je Prvostepena disciplinska komisija pravilnom ocjenom provedenih dokaza, posebno iskaza svjedoka i materijalnih dokaza, pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje, te nesumnjivo utvrdila da je apelant počinio predmetni disciplinski prekršaj. Također, Drugostepena diciplinska komisija je navela da je mjera smanjenja plaće u iznosu od 50% na godinu dana dovoljno stroga mjera i adekvatna težini disciplinskog prekršaja i stepenu apelantove odgovornosti.
5. U obrazloženju osporene odluke VSTV je naveo da je odluku Drugostepene disciplinske komisije ispitao samo u dijelu koji se odnosi na izrečenu disciplinsku mjeru, dok nije razmatrao apelantove žalbene navode koji se odnose na to da nije pravilno utvrđeno činjenično stanje i da su disciplinske odluke nezakonite (član 60. stav (6) Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine i član 103. stav (2) Poslovnika VSTV). S tim u vezi, VSTV je naveo da u cijelosti prihvata razloge Drugostepene disciplinske komisije za izrečenu disciplinsku mjeru, smatrajući da je izrečena disciplinska mjera proporcionalna prirodi i težini počinjenog disciplinskog prekršaja, te smatra da će se izrečenom mjerom ostvariti svrha i ciljevi disciplinskog sankcionisanja nosilaca pravosudnih funkcija.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da u konkretnom slučaju nisu brižljivo cijenjeni dokazi, te da je dovoljno izdvojiti iskaze svjedoka S.D. i S.Đ., te iskaz svjedoka B.Đ. (koji je saslušan u prekršajnom postupku koji je vođen protiv apelanta pred Osnovnim sudom u Sokocu, Odjeljenje u Istočnom Sarajevu), kao i video snimak.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. U odnosu na pitanje da li je u konkretnom disciplinskom postupku primjenjiv član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u sličnim predmetima, ukazuje da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije sa aspekta garancija koje pruža "građanski" nivo prava na pravično suđenje primjenjiv i u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-3080/09 od 25. septembra 2010. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/11, tač. 36-39.).
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su VSTV, odnosno Prvostepena i Drugostepena disciplinska komisija, u obrazloženju svojih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koje se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević