Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-147/19 (Š. R. i drugi)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-147/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-147/19, rješavajući apelacije Šćepana Raguža i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Šćepan Raguž, Bajro Zec, Esad Tajić, Elvir Šorlija, Almir Mujakić, Danijel Milićević, Husein Živalj, Amir Tajić, Šahbaz Bajraktarević, Azra Redžić, Mirza Kadrović, Omer Kovač, Tarik Pašić, Refik Mustajbegović, Sanela Zildžo, Nedim Ćurović, Himzo Oruč, Senida Muhović, Enida Muhović, Rasim Kuč, Hajrudin Žiga, Belijamin Pokrklić, Slaviša Slijepčević, Mufid Karić, Senad Karić, Mirsada Karić, Adem Mavrić, Muharem Safet, L. M., Akif Ramić, Sadmir Kulić, Edis Osmanović, Ljiljana Rašo, Vildana Lagumdžija, Đulija Oručević, S. H., Haris Abdičević, Senad Smajić, Ediba Hamamdžić, Senad Gežo, Sadeta Skalonja, Mladen Žabić, Daliborka Marković, Fadil Begić, Josipa Krišto, Š. H., Zijad Silajdžić, Mujo Begić, Sabina Bukva, Safet Gljiva, Hidajeta Gljiva, Savia d.o.o. Novi Grad, Zoran Opačić, Senija Poropat i Nela Smiljanić zbog kršenja prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
AP-147/19
1. Šćepan Raguž (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnio je 11. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 404908 14 Rs. Apelant je Općinskom sudu u Sarajevu 31. decembra 2013. godine podnio tužbu, protiv tuženih F BiH- Odbor državne službe za žalbe F BiH i F BiH-Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Sarajevo, radi poništenja rješenja. Općinski sud u Sarajevu je u predmetnom postupku donio presudu 27. oktobra 2015. godine, protiv koje je apelant podnio žalbu, te je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP 152/19
2. Bajro Zec, Esad Tajić, Elvir Šorlija, Almir Mujakić, Danijel Milićević, Husein Živalj, Amir Tajić, Šahbaz Bajraktarević, Azra Redžić, Mirza Kadrović, Omer Kovač, Tarik Pašić, Refik Mustajbegović, Sanela Zildžo, Nedim Ćurović, Himzo Oruč, Senida Muhović, Enida Muhović, Rasim Kuč, Hajrudin Žiga, Belijamin Pokrklić, Slaviša Slijepčević, Mufid Karić, Senad Karić, Mirsada Karić, Adem Mavrić, Muharem Safet (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mirza Ališah, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 11. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku, u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 137392 18 Pž. Apelanti su 4. maja 2010. godine tužbom pokrenuli predmetni parnični postupak pred Općinskim sudom u Sarajevu, protiv tuženog KJKP Park d.o.o. Sarajevo, radi potraživanja iz radnog odnosa. U predmetnom postupku Kantonalni sud u Sarajevu je jednom ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak, te je prvostepeni sud u ponovljenom postupku donio presudu 17. oktobra 2018. godine. Iz stanja spisa proizilazi da su apelanti protiv navedene presude podnijeli žalbu, te je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. AP-227/19
3. L. M. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Cazina, koju zastupa Adijan Muhamedagić, advokat iz Cazina, podnijela je 16. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku, u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu kao predmet broj 020-0-Dn-17-001980. Apelantkinja je Općinskom sudu u Cazinu 30. novembra 2017. godine podnijela zahtjev za zamjenu zemljišno-knjižnog uloška – harmonizaciju za nekretninu detaljno navedenu u zahtjevu. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni vanparnični postupak u toku pred Općinskim sudom u Cazinu, odnosno da u predmetnom postupku nije donesena konačna odluka.
AP-435/19
4. Akif Ramić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, podnio je 31. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Rs 344507 13 Rs. Apelant je 22. aprila 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu, protiv tuženog Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, radi potraživanja iz radnog odnosa. Prvostepeni sud je u predmetnom postupku donio presudu 28. avgusta 2015. godine protiv koje je tuženi podnio žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-436/19
5. Sadmir Kulić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, podnio je 31. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Rs 363161 13 Rs. Apelant je 1. jula 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu, protiv tuženog Kalea d.o.o. Sarajevo, radi potraživanja iz radnog odnosa. Prvostepeni sud je u predmetnom postupku donio presudu 23. aprila 2017. godine protiv koje su parnične stranke podnijele žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-437/19
6. Edis Osmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, podnio je 31. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Rs 363161 13 Rs. Apelant je 1. jula 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu, protiv tuženog Kalea d.o.o. Sarajevo, radi potraživanja iz radnog odnosa. Prvostepeni sud je u predmetnom postupku donio presudu 23. aprila 2017. godine, protiv koje su parnične stranke podnijele žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-505/19
7. Ljiljana Rašo (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, podnijela je 5. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 P 491386 15 P. Apelantkinja je Općinskom sudu u Sarajevu 6. marta 2015. godine podnijela tužbu protiv tuženog F BiH, Parlament F BiH, Dom Naroda Parlamenta F BiH, radi naplate potraživanja. Iz stanja spisa proizilazi da je prvostepeni sud u predmetnom postupku donio presudu 25. februara 2016. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. AP-507/19
8. Ljiljana Rašo (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, podnijela je 5. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Rs 628604 17 Rs. Apelantkinja je Općinskom sudu u Sarajevu 13. februara 2017. godine podnijela tužbu protiv tuženog F BiH, Parlament F BiH, Dom Naroda Parlamenta F BiH, radi naplate potraživanja. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu. AP-508/19
9. Ljiljana Rašo (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, podnijela je 5. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Rs 590326 16 Rs. Apelantkinja je Općinskom sudu u Sarajevu 5. avgusta 2016. godine podnijela tužbu protiv tuženog F BiH, Parlament F BiH, Zastupnički dom Parlamenta F BiH, radi naplate potraživanja. Iz stanja spisa proizilazi da je prvostepeni sud u predmetnom postupku rješenjem od 12. septembra 2017. odbio zahtjev umješača da stupi u parnicu. Protiv navedenog rješenja umješač je podnio žalbu, te je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-554/19
10. Vildana Lagumdžija (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, podnijela je 7. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Rs 211039 11 Rs. Apelantkinja je Općinskom sudu u Sarajevu 3. oktobra 2011. godine podnijela tužbu protiv tužene Raiffeisen bank d.d. BiH, radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i potraživanja plata i naknada. Općinski sud u Sarajevu je u predmetnom postupku donio presudu 27. maja 2014. godine koja je ukinuta rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu od 5. decembra 2018. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu.
AP-573/19
11. Đulija Oručević (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, podnijela je 8. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 09 0 U 029781 17 U. Apelantkinja je 30. novembra 2017. godine pred Kantonalnim sudom u Sarajevu tužbom pokrenula upravni spor, radi poništenja rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje od 7. januara 2017. godine, te iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku. AP-577/19
12. S. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Amir Ezić, advokat iz Bosanske Krupe, podnio je 6. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi kao predmet broj 18 0 O 027484 18 O 2. Iz stanja spisa proizilazi da je prvostepeni sud u predmetnom postupku donio rješenje o nasljeđivanju 24. septembra 2018. godine i rješenje o ispravci rješenja o nasljeđivanju 3. oktobra 2018. godine, te da navedeno rješenje o nasljeđivanju nije pravosnažno ni izvršno, te je postupak u toku pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi.
AP-585/19
13. Haris Abdičević, Senad Smajić, Ediba Hamamdžić, Senad Gežo i Sadeta Skalonja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Behija Ljubović Aganović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 8. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Rs 321210 13 Rs. Apelanti su Općinskom sudu u Sarajevu 25. januara 2013. godine podnijeli tužbu protiv tuženog Feroelektro d.d. Sarajevo, radi naknade plate po Kolektivnom ugovoru. Općinski sud u Sarajevu je u predmetnom postupku donio presudu 21. novembra 2014. godine protiv koje je tuženi podnio žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-595/19
14. Mladen Žabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 5. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Prijedoru kao predmet broj 77 0 Rs 089846 18 Rs. Apelant je 20. novembra 2017. godine podnio tužbu Okružnom sudu u Banjaluci radi poništenja Odluke Osnovnog suda u Banjaluci od 2. novembra 2017. godine. Iz stanja spisa proizilazi da se Okružni sud u Banjaluci rješenjem od 29. januara 2018. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku, te je nakon pravosnažnosti rješenja predmet dostavio Osnovnom sudu u Prijedoru kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnje postupanje. Predmetni postupak je u toku pred Osnovnim sudom u Prijedoru.
AP-599/19
15. Daliborka Marković (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Republike Austrije, koju zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, advokati iz Banjaluke, podnijela je 8. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Okružnim sudom u Bijeljini kao predmet broj 80 0 P 044523 17 P 4. Apelantkinja je Osnovnom sudu u Bijeljini 4. januara 2013. godine podnijela tužbu protiv M. M. i P. M., radi utvrđivanja bračne stečevine. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud u Bijelji donio presudu 14. decembra 2015. godine, koja je ukinuta rješenjem Okružnog suda u Bijeljini od 5. jula 2016. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nakon prijema predmeta na ponovno postupanje Osnovni sud u Bijeljini je donio presudu 28. decembra 2017. godine, protiv koje su parnične stranke podnijele žalbu, te je postupak u toku pred Okružnim sudom u Bijeljini. AP-632/19
16. Fadil Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, podnio je 11. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 293438 12 Rs. Apelant je 27. septembra 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu, protiv tuženog Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, radi potraživanja iz radnog odnosa. Prvostepeni sud je u predmetnom postupku donio presudu 4. februara 2015. godine protiv koje su parnične stranke podnijele žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-671/19
17. Josipa Krišto (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Viteza, koju zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 14. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku, u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Rs 633982 18 Rsž. Apelantkinja je 15. marta 2017. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnijela tužbu protiv tuženog Addiko bank d.d. Sarajevo, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa. Iz stanja spisa proizilazi da je prvostepeni sud donio presudu 16. marta 2018. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-687/19
18. Š. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanjin Bandović, advokat iz Živinica, podnio je 13. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli pod brojem 33 0 P 062896 15 Gž. Apelant je 15. januara 2015. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Živinicama protiv tuženih I. U. i M. U., radi naknade neimovinske štete. Općinski sud u Živinicama je u predmetnom postupku donio presudu 31. avgusta 2015. godine, protiv koje su parnične stranke podnijele žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
AP-721/19
19. Zijad Silajdžić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Galiba Hrvačić-Karačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 343828 13 Rs. Apelant je Općinskom sudu u Sarajevu 17. aprila 2013. godine podnio tužbu protiv tuženog MURAI-COMERC d.o.o. Vogošća, radi naknade štete-rente. Općinski sud u Sarajevu je 8. jula 2015. godine podnio presudu, protiv koje je tuženi podnio žalbu, te je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-722/19
20. Mujo Begić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Galiba Hrvačić-Karačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 09 0 U 028120 17 U. Apelant je tužbom od 10. februara 2017. godine pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pokrenuo upravni spor radi poništenja Rješenja Službe za zajedničke poslove organa i tijela BiH broj 03/1-23-18/11 od 19. januara 2017. godine, te iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku.
AP-729/19
21. Sabina Bukva (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Faruk Karić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 18. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 309601 12 Rs. Apelantkinja je Općinskom sudu u Sarajevu 3. decembra 2012. godine podnijela tužbu protiv tuženog Kantona Sarajevo, Vlade Kantona Sarajevo, Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, radi potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Sarajevu je u predmetnom postupku donio presudu 30. septembra 2013. godine protiv koje je apelantkinja podnijela žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-742/19
22. Safet Gljiva i Hidajeta Gljiva (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Vogošće, koje zastupaju Senija i Dunja Poropat, advokati iz Sarajeva, podnijeli su 18. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u vanparničnom i parničnom postupku, tj. u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu radi rješavanja po žalbi podnesenoj protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-DN-16-26759 od 30. septembra 2016. godine, te u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 P 750472 19 P.
23. Apelanti su u apelaciji predložili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se naložiti uključenje električne energije u kući detaljno navedenoj u apelaciji, zabraniti iseljenje apelanata iz predmetne kuće, te zabraniti predaju kuće u posjed E.L., E.L. ili R.L. do pravosnažnog okončanja parničnog postupka broj 65 0 P 750472 19 P.
24. Iz stanja spisa proizilazi da su apelanti 25. marta 2015. godine Općinskom sudu u Sarajevu, ZK uredu podnijeli zahtjev za uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, a na osnovu Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-048290-07 P od 21. juna 2013. godine. Općinski sud u Sarajevu je rješenjem od 30. septembra 2016. godine dozvolio uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, dosadašnje suvlasništvo E. L. sa dijelom od ½ i E. L. sa dijelom od ½ u korist apelanata sa dijelom od ½, te je naložio da se iz zk. uloška, detaljno navedenog u izreci briše zabilježba spora upisana pod B/3. Apelanti su protiv navedenog rješenja podnijeli žalbu, te je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
25. Iz stanja spisa proizilazi da su apelanti 1. februara 2019. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnijeli tužbu protiv tuženih F BiH, E.L., E.L. i R.L. radi utvrđenja i naknade štete. Predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu i zaveden je pod brojem 65 0 P 750472 19 P. AP-758/19
26. Savia d.o.o. Novi Grad (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ognjen D. Đurić, advokat iz Banjaluke, podnio je 18. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Bihaću kao predmet broj 17 0 Ps 075951 17 Pž. Apelant je 16. marta 2016. godine Općinskom sudu u Bihaću podnio tužbu protiv tuženog Laser d.o.o. Bihać, radi duga. Općinski sud u Bihaću je u predmetnom postupku donio presudu 15. novembra 2016. godine, protiv koje su parnične stranke podnijele žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Bihaću.
AP-837/19
27. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 25. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Okružnim sudom u Banjaluci kao predmet broj 71 0 P 231697 16 P.
28. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom će se „naložiti Okružnom sudu u Banjaluci da po hitnom postupku riješi navedeni spis i da o tome obavijesti sud“.
29. Apelant je 4. februara 2016. godine podnio tužbu Osnovnom sudu u Banjaluci protiv tuženog Triglav osiguranje a.d. Banjaluka, radi naknade štete. Osnovni sud u Banjaluci je u predmetnom postupku donio presudu 15. juna 2017. godine, koja je ukinuta rješenjem Okružnog suda u Banjaluci od 27. novembra 2017. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Osnovni sud u Banjaluci je u ponovljenom postupku donio presudu 1. avgusta 2018. godine protiv koje su parnične stranke podnijele žalbu, te je postupak u toku pred Okružnim sudom u Banjaluci.
AP-839/19
30. Senija Poropat (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Vogošće, koju zastupa Dunja Poropat, advokat iz Vogošće, podnijela je 26. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Mal 413015 18 Mal 2. Apelantkinja je Općinskom sudu u Sarajevu 30. novembra 2004. godine podnijela tužbu protiv tuženih D. M. i A. M., radi isplate naknade za izvršene advokatske usluge. Iz stanja spisa proizilazi da je u predmetnom postupku Općinski sud u Sarajevu 26. decembra 2018. godine donio presudu, protiv koje je apelantkinja podnijela žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP 891/19
31. Nela Smiljanić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Mostara, podnijela je 28. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru pod brojem 07 58 P 015178 02 P. Iz stanja spisa proizilazi da su u predmetnom postupku M.S. i M. S. podnijeli tužbu Općinskom sudu u Mostaru protiv tuženih J. S., J. S. i apelantkinje, radi poništenja testamenta. Predmenti postupak je u toku pred Općinskim sudom u Mostaru.
32. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 147/19.
33. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što redovni sudovi nisu donijeli odluke u razumnom roku.
34. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
35. Ustavni sud prvenstveno konstatira da sve navedene apelacije pokreću identično pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku od strane redovnih sudova u postupcima koji su pred njima u toku, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
36. Ustavni sud podjeća da je u odluci broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (kao i u nizu istvrsnih odluka donesenih nakon 10. maja 2017. godine) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Pored toga, Ustavni sud je zaključio da „zbog toga što nadležna javna vlast još nije pronašla adekvatan način da riješi ovaj očigledan problem na koji Ustavni sud godinama ukazuje, zatim zbog ograničene ustavne mogućnosti Ustavnog suda da odredi konkretne mjere ubrzanja u svakom konkretnom predmetu, ali i zbog stalnog povećanja broja apelacija koje se odnose na pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka, djelotvornost apelacije, kao pravnog lijeka koji je po ovom pitanju jedini dostupan apelantima, ozbiljno je dovedena u pitanje u smislu stvarnog i efikasnog okončanja sudskih postupaka, kako bi se suštinski ispunili zahtjevi suđenja u razumnom roku. Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije“.
37. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede i određivanje naknade apelantima zbog kršenja ustavnih prava, već je naložio preduzimanje adekvatnih mjera s ciljem izvršenja ove odluke. Tako je zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirao VSTVBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa, koji su ove mjere dužni izvršiti bez odlaganja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od prijema odluke Ustavnog suda.
38. Dakle, ove odluke Ustavnog suda se trebaju posmatrati i shvatiti na način da su donesene po ugledu na ogledne/pilot presude koje donosi Evropski sud za ljudska prava. Ustavni sud potsjeća na novo Pravilo 61. Poslovnika Evropskog suda za ljudska prava iz 2011. godine, kojim su definisani ciljevi oglednog/pilot postupka: pomoći javnoj vlasti da riješi sistemske probleme, osigurati puno brže pojedincima otklanjanje posljedica kršenja prava i pomoći Evropskom sudu da se djelotvornije i brže nosi sa svojim zaostacima, reducirajući broj sličnih slučajeva koje je potrebno detaljno ispitivati.
39. Navedene odluke Ustavnog suda su bile odgovor na stalan i neprekidan rast broja neriješenih predmeta ali i na rast broja predmeta u kojima se utvrđuju tzv repetitivne povrede ustavnih prava u istovrsnim slučajevima, uzrokovane navedenim sistemskim problemom.
40. Cilj donošenja navedenih odluka Ustavnog suda je bio da umjesto da se ovakvi predmeti rješavaju na standardan način na individualnoj osnovi, pomoći stvaranju uvjeta u cijeloj Bosni i Hercegovini u svjetlu kojih će svi ti neriješeni ali i potencijalno novi istovrsni zahtjevi biti riješeni.
41. Dakle, u izvršenju navedenih odluka Ustavnog suda odgovorna vlast bi trebala obuhvatiti i sve ostale neriješene istovjetne zahtjeve ali i sve potencijalne buduće. Temeljna ideja je da se Ustavni sud oslobodi rješavanja svih tih istovjetnih neriješenih zahtjeva koji se prebacuju na odgovornu vlast i rješavaju pomoću sredstava koja će biti ustanovljena kao rezultat izvršenja odluka Ustavnog suda.
42. Ustavni sud je, razmatrajući posljednji Izvještaj o izvršenju odluka na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, konstatovao da su nadležni sudovi i organi u većini predmeta poduzeli radnje u skladu sa nalogom iz predmetnih odluka (nadležni sudovi u većini slučajeva okončali predmete, nadležne Vlade isplatile nematerijalnu štetu, poduzete druge radnje u cilju otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku). S tim u vezi, Vlada Federacije BiH je dopisom od 1. decembra 2017. godine obavijestila Ustavni sud o radnjama koje je poduzela u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je Vlada FBiH na sjednici od 13. jula 2017. godine razmatrala Informaciju o statusu izvršenja odluka Ustavnog suda i tom prilikom donijela Zaključak kojim je, između ostalog, zadužila federalna ministarstva da, u cilju izvršenja odluka Ustavnog suda iz kojih proizilaze obaveze izmjene zakonodavstva u određenoj oblasti, u okviru svojih nadležnosti hitno predlože izmjene zakona u skladu sa stavovima izraženim u odlukama. Dalje, iz dopisa Federalnog ministarstva pravde proizilazi da se provođenje predmetne odluke može razmatrati samo po pitanju normativnog aspekta uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek, kao i da treba zauzeti stav o načinu uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek po pitanju dužine trajanja postupka pred sudom. Federalno ministarstvo pravde ističe da, pravo na djelotvoran pravni lijek podrazumijeva i nadoknadu štete koja bi se morala finansirati iz budžeta onog nivoa vlasti iz kojeg se finansira sud na koji se povreda odnosi (uglavnom kantonalni budžet) što za donošenje novog zakonskog rješenja predstavlja veliki problem, te smatra da je neophodno formirati Stručno radno tijelo koje bi zauzelo jedinstven stav u rješavanju ovog pitanja, obzirom na veliki broj subjekata koji su uključeni u izvršenje odluka Ustavnog suda. Također, VSTV BiH je dopisom od 14. decembra 2017. godine obavijestilo Ustavni sud o radnjama koje je poduzelo u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je formirana radna grupa za izvršenje odluka Ustavnog suda u vezi sa kršenjem prava na suđenje u razumnom koja ima zadatak da razmatra pitanje izvršenja odluka Ustavnog suda kojima je VSTV BiH naloženo poduzimanje mjera iz svoje nadležnosti, kao i predlaganje mjera Vijeću koje je potrebno poduzeti u cilju izvršenja naloga Ustavnog suda. Osim toga, u dopisu je navedeno da je VSTV BiH, u skladu sa navedenim planom, poslalo dopis predsjednicima sudova da prioritetno poštuju rokove Ustavnog suda u rješavanju predmeta u kojima je podnesena apelacija, te je istaknuto da će VSTV BiH kao i do sada nastaviti da kontinuirano prati rješavanje predmeta u sudovima prema njihovoj starosti, kao i implementaciju Akcionog plana za ubrzavanje sudskih postupaka i sprečavanje daljeg kršenja prava stranaka na rješavanje predmeta u razumnom roku. Prema izvještaju VSTV od 20. jula 2018. godine, u periodu od 01. januara. Do 30. juna 2018. godine sudovi u Bosni i Hercegovini su riješili 98.289 najstarijih predmeta, realizirajući tako, u prvih šest mjeseci ove godine, 60% predmeta predviđenih planom rješavanja za 2018. godinu. U tekućoj godini, planom je predviđeno da se riješi 164.823 najstarijih predmeta. U ovom izvješaju je također navedeno da Stalna komisija za efikasnost i kvalitet sudova VSTV redovno vrši praćenje procesa rješavanja predmeta u okviru planova rješavanja predmeta. Svi sudovi u Bosni i Hercegovni imaju obavezu da sačine plan rješavanja predmeta u skladu sa odredbama Uputstva za izradu planova za rješavanje predmeta, koje je usvojeno na sjednici VSTV održanoj 21. i 22. januara 2015. godine. Zahvaljujući angažmanu VSTV i sudova, te podršci donatora, došlo je do smanjenja broja starih neriješenih predmeta, što je značajno doprinijelo povećanju efikasnosti sudova, a samim tim i pravosuđa u cjelini. Implementacija ove aktivnost je počela 2010. godine u okviru Projekta podrške pravosuđu financiranom iz sredstava IPA 2009 i IPA 2010 Evropske unije, a nastavljena je u okviru Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa kojeg financiraju Kraljevina Norveška i Kraljevina Švedska. Od 2010. godine do danas sudovi su u okviru planova riješili 905.333 najstarija predmeta, što je, u velikoj mjeri, uticalo na smanjenje ukupnog broja neriješenih predmeta u sudovima. U saopćenju VSTV za javnost od 29. augusta 2018. godine, navedeno je da je u Bosni i Hercegovini potrebno 25 posto sudija više nego što ih ima danas, a na osnovu kalkulacije potrebnog broja nosilaca pravosudne funkcije u sudovima radi postupanja u razumnom roku. Kalkulacija je izvedena na temelju Akcionog plana za provedbu odluka Ustavnog suda. Kalkulacija pokazuje da je za ažuran rad sudova, odnosno za rješavanje priliva predmeta potrebno 14 posto više redovnih sudijskih pozicija od ukupnog broja pozicija prema važećoj sistematizaciji, odnosno 25 posto redovnih sudijskih pozicija više od trenutne popunjenosti ovih pozicija u sudovima. Također, za brže smanjenje broja neriješenih predmeta tzv. zaostataka potrebna su i određena povećanja broja dodatnih sudija. Rezultate kalkulacije VSTV je dostavio svim nadležnim ministarstvima pravde u Bosni i Hercegovini, kako bi se poduzele mjere sistemskog karaktera na stvaranju uslova za postupanje sudova u razumnom roku.
43. Ustavni sud podsjeća da je u proteklom periodu, putem svojih odluka donesenih u okviru apelacione nadležnosti, značajno uticao na to da se problem donošenja odluka redovnih sudova u razumnom roku općenito počne efikasnije rješavati i da u tom pravcu postoje relevanti pokazatelji napretka. Također, ekspeditivnije su okončani pojedinačni postupci pred redovnim sudovima u kojima je Ustavni sud razmatrao pitanje donošenja odluke u razumnom roku.
44. Međutim, činjenica je da je i nakon donošenja navedenih odluka i mjera preduzetih od strane navedenih subjekata Ustavni sud i dalje suočen sa izuzetno velikim brojem zahtjeva da ispituje nove konkretne istovrsne slučajeve (u 2018. godini je Ustavni sud primio preko 1700 novih ovakvih predmeta). To jasno ukazuje da poduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, pogotovo što nije uspostavljen djelotvoran pravni lijek na koji je Ustavni sud ukazao u svojim odlukama, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud ističe da svaka osoba unutar određene skupine u načelu je ovlaštena podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja osnovanih ali istovremeno pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada i Ustavnog suda i redovnih sudova. Naime, i pored donošenja i realizovanja planova rješavanja zaostalih predmeta od strane redovnih sudova, oni ostaju u obavezi prioriteteno rješavati predmete u postupcima u kojima je Ustavni sud utvrdio kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Ovakva situacija redovnim sudovima otežava efikasnu realizaciju donesenih planova i generiše nove predmete pred Ustavnim sudom. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba poduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih osoba, a ne samo podnositelja zahtjeva.
45. Ustavni sud naglašava kako je svjestan da je u okviru domaćeg pravnog sistema podnošenje apelacije u slučajevima dugotrajnosti sudskih postupaka trenutno jedini djelotvoran pravni lijek. Međutim, pravo na djelotvoran pravni lijek također odražava ključnu ulogu koju domaći pravosudni sistem ima u ustavnom sistemu i sistemu Evropske konvencije kada se preventivne mjere pokažu neadekvatnim. U tom smislu, potrebno je naglasiti da Bosna i Hercegovina, osim obaveze da osigura postojanje djelotvornih pravnih lijekova u svjetlu prakse Ustavnog suda i Evropskog suda, ima i opću obavezu da riješi probleme koji su u osnovi povreda utvrđenih u odlukama Ustavnog suda. Ponovna masovna pojava sličnih predmeta pred Ustavnim sudom, nakon što su odlukama tog suda (posebno navedenim pilot/načelnim odlukama), date indikacije u pogledu općih mjera koje je potrebno poduzeti kako bi se izbjegle buduće povrede, općenito ukazuje na propust da se na domaćem nivou uspostavi djelotvoran pravni lijek. Od ključne je važnosti da Bosna i Hercegovina izvršava odluke Ustavnog suda u cjelosti i u utvrđenom roku. U suprotnom, kada nije osiguran djelotvoran pravni lijek građani su sistematski primorani da se obraćaju Ustavnom sudu zbog pitanja koje bi se moralo prije svega rješavati pred drugim organima u okviru domaćeg pravosudnog sistema. Dakle, na ovaj način se slabi sistem zaštite ljudskih prava uspostavljen apelacionom nadležnosti Ustavnog suda, jer se ovaj sud opterećuje prekomjernim brojem apelacija, podnesenim zbog pitanja koje bi se moralo efikasno rješavati drugim odgovarajućim pravnim lijekom.
46. Ustavni sud je, 25. oktobra 2018. godine, dobio informaciju od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine o poduzetim koracima u cilju uspostave djelotvornog pravnog lijeka u domaćem pravnom sistemu u pogledu zaštite prava na pravično suđenje u razumnom roku. U ovoj informaciji je, između ostalog, navedeno da je to ministarstvo, cijeneći inicijativu VSTV i zaključak Vijeća ministara BiH, uputilo poziv nadležnim institucijama svih niovoa vlasti (VSTV, entiteska ministarstva pravde, Pravosudna komisija Brčko Distrikta BiH, Sud BiH, entitetski vrhovni sudovi, Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH) da imenuju predstavnike za rad u radnoj skupini koja bi trebalo da izradi prijedlog zakonskih odredaba za sprječavanje kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Radna skupina je kompletirana i u oktobru mjesecu 2018. godine je doneseno rješenje o njenoj uspostavi. Ministrasvo je istaklo uvjerenje da će njen rad polučiti jasna i usaglašena zakonska rješenja koja će spriječiti pretjerano duge sudske postupke i nedostatak pravnog lijeka.
47. Za Ustavni sud je nesporno da kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, kod zainteresovanih stranaka u postupku može za posljedicu imati i nastanak jednog vida nematerijalne štete, a time i potrebu kompenzacije takve štete odgovarajućom naknadom. Ustavni sud je u svojim Pravilima utvrdio da može odrediti naknadu nematerijalne štete samo u odlukama kojima usvaja apelacije. Međutim, Ustavni sud smatra da se prije svega, mora imati u vidu činjenica da su relevantni subjekti u svim segmentima javne vlasti napravili korake ka stvaranju uslova za postupanje redovnih sudova u razumnom roku ali da za efektivne rezultate tih mjera treba određeni vremenski period. Zatim, da nadležno tijelo VSTV redovno prati realizaciju planova za rješavanje predmeta od strane redovnih sudova i da redovni sudovi postupaju po tim planovima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da bi bilo nesvrsishodno da nastavi odlučivati u novim pojedinim predmetima ove vrste i nalagati redovnim sudovima žurno postupanje u tim predmetima jer bi to stvaralo njihovu obavezu da postupaju mimo navedenih planova rješavanja predmeta, generisalo nove postupke pred Ustavnim sudom i drugim sudovima, te općenito ne bi vodilo ka efektivnoj zaštiti ljudskih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja.
48. Imajući sve navedeno u vidu, Ustavni sud smatra da je potrebno ostaviti dodatni rok od jedne godine svim navedenim subjektima za potpuno i efektivno izvršenje mjera sistemskog karaktera koje se preduzimaju i koje je još potrebno preduzeti. Do isteka ovog roka Ustavni sud neće pojedinačno odlučivati o apelacijama koje pokreću pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka koji su u toku u Bosni i Hercegovini.
49. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o pitanju o kojem je već odlučivao, dakle o apelacijama u kojima apelanti pokreću pitanje kršenja prava na donošenje odluka u razumnom roku u predmetima koji u vrijeme podnošenja aplecija nisu bili okončani pred redovnim sudovima, te da nema osnova za ponovno odlučivanje sve do isteka roka ostavljenog navedenim subjektima za preduzimanje naloženih mjera. Nakon isteka ovoga roka Ustavni sud će razmotriti izvršenje naloga iz svojih odluka (vidi odluka Ustavnog suda, broj AP 1356/17 od 6. novembra 2018. godine dostupna na www.ustavnisud.ba i presuda Evropskog suda Burmych protiv Ukrajine br. 46852/13 i dr, presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017.).
50. Ustavni sud će na odgovarajući način obavijestiti apelante o svim bitnim promjenama vezanim za ove predmete.
51. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno u predmetima br. AP-742/19 i AP 837/19 posebno razmatrati prijedloge apelanata za donošenje privremene mjere.
53. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević