Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4294/17 (E.Z.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4294/17

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 4294/17, rješavajući apelaciju E.Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija E.Z. podnesena zbog nepoštivanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Bugojnu u predmetu broj 46 0 I 028622 17 I 3 (stari broj I-355/99) kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. E.Z. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna, podnijela je 16. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 I 028622 17 I 3 (stari broj I-355/99). II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju 12. januara 2018. godine.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. januara 2018. godine.

4. Ustavni sud je 18. februara 2019. godine telefonskim putem zatražio od Općinskog suda informaciju o statusu predmetnog izvršnog postupka. Općinski sud je dostavio Ustavnom sudu dopunu dokumentacije putem faksa 20. februara 2019. godine.

5. Ustavni sud je 4. marta 2019. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi kompletan spis. Općinski sud je dostavio spis 7. marta 2019. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-355/99 od 15. oktobra 1999. godine usvojio prijedlog za izvršenje pravnog prednika apelantice H.Z. (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) od 12. oktobra 1999. godine koji je podnesen na temelju izvršne isprave – presude na način da se izvršenje provede na novčanim sredstvima koja se vode na računu preduzeća „Morgan" d.j.l. Donji Vakuf, čiji je vlasnik izvršenik S.M. (u daljnjem tekstu: izvršenik), ili prodajom pokretnih stvari izvršenika.

8. Općinski sud je 6. marta 2000. godine izvršio zapljenski popis pokretnih stvari.

9. Odlučujući o dopuni prijedloga za izvršenje tražitelja izvršenja od 7. marta 2000. godine, Općinski sud je zaključkom od 29. marta 2000. godine odredio da se izvršenje provede na nekretnini (kući) izvršenika, te je za 12. april 2000. godine zakazao popis nekretnine izvršenika. U obrazloženju navedenog zaključka Općinskog suda od 29. marta 2000. godine je navedeno da je tražitelj izvršenja predložio izvršenje na nekretnini izvršenika jer nije bilo moguće izvršenje na novčanim sredstvima koja se vode na računu izvršenika, te zbog toga što tražitelj izvršenja potražuje veći iznos novca, a dužnik u svom posjedu nema vrijednijih pokretnih stvari.

10. Također, Općinski sud je za 9. i 24. maj, te za 5. juni 2000. godine zakazao ročište za popis i procjenu vrijednosti nekretnine izvršenika.

11. Tražitelj izvršenja je podneskom od 28. juna 2000. godine predložio Općinskom sudu da donese zaključak o prodaji nekretnine, navodeći da je vještak izvršio procjenu vrijednosti nekretnine.

12. Općinski sud je 26. oktobra 2000. godine održao prvo ročište za prodaju nekretnine izvršenika.

13. Zaključkom od 17. novembra 2000. godine Općinski sud je zakazao drugo ročište za prodaju nekretnine izvršenika za 14. decembar 2000. godine.

14. Privredna banka Sarajevo d.d. Sarajevo izjavila je prigovor 1. decembra 2000. godine protiv navedenog zaključka, navodeći da je u njenu korist (kao povjerioca) zasnovano založno pravo na predmetnoj nekretnini.

15. Općinski sud je 9. juna 2003. godine izvršio zapljenski popis pokretnih stvari izvršenika. U zapisniku Općinskog suda o zapljenskom popisu od 9. juna 2003. godine konstatirano je da je izvršenik izjavio da su popisane stvari u restoranu „Felix“ vlasništvo njegovog brata.

16. Apelantica je podneskom od 28. juna 2005. godine obavijestila Općinski sud o smrti tražitelja izvršenja i da je ona njegova zakonska nasljednica, te predložila da se apelantica u nastavku postupka vodi kao tražitelj izvršenja. Također, apelantica je zatražila od Općinskog suda da na osnovu člana 37. Zakona o izvršnom postupku utvrdi dužnikovu imovinu, zatim, da u zemljišnoj knjizi izvrši zabilježbu izvršenja na nekretnini (kući) izvršenika, te da nakon toga apelantica stupi u izvršni postupak u kojem je Privredna banka Sarajevo d.d. Sarajevo tražitelj izvršenja.

17. Apelantica je podneskom od 27. septembra 2005. godine ukazala Općinskom sudu da je podneskom od 28. juna 2005. godine tražila da Općinski sud utvrdi izvršenikovu imovinu, te obavijestila Općinski sud da izvršenik ima ugostiteljski objekt i pekaru, te zatražila od Općinskog suda da je obavijesti o tome šta je uradio.

18. Dopisom od 28. septembra 2005. godine Općinski sud je obavijestio apelanticu da je više puta pokušao izvršiti naplatu potraživanja od izvršenika, da je 6. jula 2005. godine izvršeniku dostavio P1 i P3 obrazac (koje izvršenik nije popunio, niti vratio), te dodao da se ugostiteljski objekt „Felix“ vodi na izvršenikovom bratu, kao i pokretna imovina u objektu. Općinski sud je navedenim dopisom pozvao apelanticu da dostavi podatke u vezi sa pekarskom radnjom (naziv, zvaničan dokument nadležnog organa o vlasništvu, te broj transakcijskog računa).

19. Apelantica je podneskom od 8. maja 2006. godine urgirala postupanje Općinskog suda u predmetnoj pravnoj stvari.

20. Zaključkom od 30. aprila 2013. godine Općinski sud je pozvao advokata (preminulog) tražitelja izvršenja da predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja s obzirom na to da izvršenje ne može provesti na nekretnini izvršenika. U obrazloženju navedenog zaključka Općinski sud je naveo da je predmetna nekretnina Rješenjem Općinskog suda u predmetu Općinskog suda broj Ip. 386/2000 od 22. januara 2007. godine dosuđena Privrednoj banci Sarajevo d.d. Sarajevo i da je na navedenoj nekretnini uknjiženo pravo vlasništva u korist navedene banke.

21. Općinski sud je rješenjem od 1. jula 2013. godine obustavio izvršni postupak, jer advokat tražitelja izvršenja nije postupio po navedenom zaključku. Navedeno rješenje je postalo pravosnažno 16. jula 2013. godine.

22. Apelantica je podneskom od 31. augusta 2016. godine predložila Općinskom sudu da nastavi izvršni postupak, te dostavila uređeni prijedlog za izvršenje, predlažući da se izvršenje provede na nekretnini izvršenika (zgrada bez zemlje).

23. Općinski sud je zaključkom od 29. septembra 2016. godine pozvao apelanticu da dostavi zemljišnoknjižni izvadak za navedenu nekretninu.

24. Općinski sud je rješenjem o izvršenju od 17. marta 2017. godine odredio predloženo izvršenje, te istog dana donio zaključak kojim se određuje zabilježba izvršenja u zemljišnim knjigama.

25. Rješavajući o prigovoru izvršenika od 24. marta 2017. godine, izjavljenom na rješenje od 17. marta 2017. godine, Općinski sud je rješenjem od 28. jula 2017. godine usvojio navedeni prigovor i obustavio izvršenje.

26. Rješavajući o apelanticinoj žalbi od 4. augusta 2017. godine, izjavljenoj na rješenje kojim je usvojen prigovor i obustavljeno izvršenje, Kantonalni sud u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je rješenjem od 15. novembra 2017. godine uvažio apelanticinu žalbu, ukinuo rješenje od 28. jula 2017. godine i predmet vratio Općinskom sudu na postupak i odluku. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da se pobijano rješenje temelji na pogrešnoj primjeni Zakona o izvršnom postupku, naglašavajući da će Općinski sud u ponovnom postupku odlučiti o prigovoru izvršenika, a potom odlučiti i o prijedlogu tražitelja izvršenja o promjeni predmeta ili sredstva izvršenja, pa ukoliko ga usvoji, provest će izvršni postupak shodno odredbama Zakona o izvršnom postupku koje propisuju izvršenje na nekretninama izvršenika.

27. Općinski sud je 3. januara 2018. godine donio rješenje kojim je odbio prigovor izvršenika izjavljen na rješenje od 17. marta 2017. godine i rješenje u cijelosti održao na snazi.

28. Rješavajući o žalbi izvršenika od 15. januara 2018. godine, izjavljenoj na rješenje Općinskog suda od 3. januara 2018. godine, Kantonalni sud je rješenjem od 8. marta 2018. godine uvažio izvršenikovu žalbu, ukinuo rješenje od 3. januara 2018. godine i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak i odluku.

29. Općinski sud je rješenjem od 3. januara 2018. godine (ispravljeno u pogledu datuma donošenja rješenjem od 2. augusta 2018. godine), postupajući po uputama Kantonalnog suda iz rješenja od 8. marta 2018. godine, ukinuo klauzulu pravosnažnosti određenu na rješenje o obustavi izvršenja od 1. jula 2013. godine, stavio van snage rješenje o obustavi izvršenja od 1. jula 2013. godine, te dozvolio apelantici da preuzme postupak umjesto preminulog tražitelja izvršenja. Navedeno rješenje Općinskog suda je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 22. novembra 2018. godine.

30. Apelantica je podneskom od 26. decembra 2018. godine zatražila od Općinskog suda da zakaže ročište za prodaju nekretnina, dok je podneskom od 19. februara 2019. godine dostavila Općinskom sudu procjenu vrijednosti nekretnine izvršenika koju je sačinio sudski vještak.

31. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

32. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da predmetni izvršni postupak nerazumno dugo traje, budući da postupajući sudija odugovlači postupak i ne postupa u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku. Apelantica predlaže da joj se isplati nematerijalna šteta zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Apelantica ukazuje i na povredu prava na jednakost pred zakonom, te ustavni princip vladavine prava.

b) Odgovor na apelaciju

33. Općinski sud je detaljno naveo procesne radnje koje je preduzimao u toku izvršnog postupka, naglasivši da je u navedenom predmetu, a naročito nakon dodjeljivanja predmeta novom sudiji 15. marta 2013. godine, kontinuirano preduzimao procesne radnje.

V.Relevantni propisi

34. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11- Odluka USBiH, 35/12, 35/12- Rješenje USBiH, 46/16 i 55/18-Rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

35. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

36. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

37. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao da u Bosni i Hercegovini, konkretno u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. sa daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

38. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

39. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

40. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica ukazuje i na povredu prava na jednakost pred zakonom, kao elementa prava na pravično suđenje, te ustavnog principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Relevantni principi

41. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

42. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda, (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu pri izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

43. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da je u određenoj fazi postupka Općinski sud donio rješenje kojim je pravosnažno obustavio izvršni postupak. Međutim, u daljem toku postupka ukinuta je klauzula pravosnažnosti i stavljeno van snage navedeno rješenje, tako da će Ustavni sud u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka kao relevantan razmatrati period od 12. oktobra 1999. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period od 19 godina i pet mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

44. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud, dalje, zapaža da je u predmetnom postupku predlagano i više puta pokušano izvršenje na novčanim sredstvima (koja ne postoje), pokretnim stvarima (koje su nedovoljne ili su u vlasništvu drugih lica) i na nekretninama izvršenika (prvobitna nekretnina je dosuđena povjeriocu u drugom izvršnom predmetu), da je apelantica predložila izvršenje na novoj nekretnini, te da su vještačenjem utvrđivane vrijednosti svih predloženih nekretnina. Sve navedeno ukazuje da se predmetni izvršni postupak može smatrati složenim.

45. U odnosu na ponašanje Općinskog suda i apelantice Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud rješenje o izvršenju od 15. oktobra 1999. godine donio tri dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, a procesne radnje je kontinuirano preduzimao i u nastavku postupka, pa je tako donio zaključak kojim je odredio da se izvršenje provede na nekretninama izvršenika, dva puta izvršio zapljenski popis pokretnih stvari, četiri puta zakazao ročište za popis i procjenu vrijednosti nekretnina i održao dva ročišta za prodaju nekretnina. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud dopisom od 28. septembra 2005. godine pozvao apelanticu da dostavi podatke u vezi sa predmetom izvršenja - pekarskom radnjom. Međutim, nije vidljivo da je apelantica postupila po tom nalogu suda, odnosno nije vidljivo da je u periodu od 2005. do 2013. godine bilo postupanja ni apelantice, niti suda. Ustavni sud dalje uočava da je nakon toga Općinski sud preduzeo i da preduzima niz procesnih radnji u skladu s apelanticinim prijedlozima, pa je tako, između ostalog, donio rješenje o obustavi postupka, rješenje o izvršenju, dva rješenja kojima je odlučio o prigovoru izvršenika, te rješenje kojim je ukinuo klauzulu pravosnažnosti i stavio van snage rješenje o obustavi postupka. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je u relevantnom periodu predmet tri puta bio pred Kantonalnim sudom koji je odluke donosio u periodu od jednog do dva mjeseca.

46. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ustanovio da predmetni izvršni postupak pred Općinskim sudom traje 19 i po godina najvećim dijelom zbog složenosti postupka, objektivnih okolnosti (nepostojanje adekvatne imovine na strani izvršenika iz koje bi se apelantica namirila), te apelanticinog doprinosa, koja, iako je imala opunomoćenika u ovom predmetu, niz godina nije iskazivala zainteresiranost za predmetni postupak.

47. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

48. U pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelantica nije posebno obrazložila, te da je povredu ovih prava zasnovala na istim tvrdnjama koje su detaljno obrazložene u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da su neosnovani navodi i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Ostali navodi

49. Apelantica je u apelaciji isticala i povredu prava na jednakost pred zakonom kao elementa prava na pravično suđenje, te ustavnog principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, koje ničim nije konkretizirala, niti Ustavni sud može iz apelacije i dostavljenih dokumenata pronaći elemente koji bi eventualno pokrenuli pitanje povrede ovih prava, zbog čega smatra da nije potrebno da se upušta u ispitivanje ovih navoda.

VIII.Zaključak

50. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je dužini trajanja postupka u pretežnom dijelu doprinijela složenost postupka, objektivne okolnosti (nepostojanje adekvatne imovine na strani izvršenika iz koje bi se apelantica namirila), te apelanticino ponašanje, koja, iako je imala opunomoćenika u ovom predmetu, niz godina nije iskazivala zainteresiranost za predmetni postupak.

51. Također, nema povrede ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je povredu ovog prava apelantica zasnovala na istim tvrdnjama koje su detaljno obrazložene u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje za koje je zaključeno da su neosnovani.

52. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4294/17 (E.Z.) | Sudska praksa | Aktio