Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-42/19 (A. B., A.P., D. M., A. P., Udruženje za borbu protiv korupcije "Transparency International" u Bosni i H. i G. L.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-42/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-42/19, rješavajući apelacije A. B. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

A. B. protiv Naredbe o obustavi istrage Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci broj KTN:194/07 od 8. januara 2019. godine;

A. P. protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTP 0009444 18 od 26. decembra 2018. godine;

Dragoslav Milanović protiv rješenjā Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci broj T 13 0 KTP 0025109 16 od 29. septembra 2016.

godine i broj T 13 0 KTP 0034053 17 od 14. septembra 2017. godine;

Amir Pilav protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTP 0013475 18 2 od 22. januara 2019. godine;

Udruženje za borbu protiv korupcije "Transparency International" u Bosni i Hercegovini protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci broj T13 0 KTP 0045353 18 od 29.

novembra 2018. godine i Goran Lujić protiv Naredbe Tužilaštva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj T 18 0 KTP 0012114 18 od 9. januara 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-42/19

1. A. B. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Dalibor Mrša advokat iz Banjaluke, podnijela je 3. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Naredbe o obustavi istrage Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo) broj KTN:194/07 od 8. januara 2019. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Navedenom naredbom Okružno javno tužilaštvo obustavilo je istragu protiv NN izvršioca zbog krivičnog djela teške krađe iz člana 226. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), jer je počinjeno krivično djelo obuhvaćeno zastarjelošću.

AP-107/19

2. A. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 8. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTP 0009444 18 od 26. decembra 2018. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Osporenim rješenjem Tužilaštva BiH od 26. decembra 2018. godine odbijene su kao neosnovane apelantove pritužbe protiv naredbi Tužilaštva BiH broj T20 0 KTK 0009444 17 od 24. augusta 2017. godine i broj T20 0 KTK 0009444 17 od 23. augusta 2018. godine kojima je određeno da se neće provesti istraga protiv O. K., N. S., D. V. i V. Đ. zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), jer ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lice učinila krivično djelo. AP-461/19

3. Dragoslav Milanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, podnio je 31. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenjā Okružnog javnog tužilaštva broj T 13 0 KTP 0025109 16 od 29. septembra 2016. godine i broj T 13 0 KTP 0034053 17 od 14. septembra 2017. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Okružnog javnog tužilaštva od 29. septembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe Okružnog javnog tužilaštva broj T13 0 KTP 025109 16 od 21. jula 2016. godine kojom je obustavljena istraga protiv G. V. i Ž. B. zbog krivičnog djela neizvršenja sudske odluke iz člana 371. tada važećeg KZ RS, jer djelo koje su učinili osumnjičeni nije krivično djelo. Nadalje, rješenjem Okružnog javnog tužilaštva od 14. septembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe Okružnog javnog tužilaštva broj T13 0 KT 0034053 16 od 26. jula 2017. godine kojom je određeno da se neće provesti istraga protiv G. V. i Ž. B. zbog krivičnog djela neizvršenja sudske odluke iz člana 371. tada važećeg KZ RS, jer nema dovoljno dokaza da su prijavljeni počinili predmetno krivično djelo.

AP-630/19

4. Amir Pilav (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 11. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Tužilaštva BiH broj T20 0 KTP 0013475 18 2 od 22. januara 2019. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Osporenim rješenjem Tužilaštva BiH od 22. januara 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantove pritužba protiv Naredbe Tužilaštva BiH broj T20 0 KTP 0013475 18 2 od 14. marta 2018. godine kojom je određeno da se neće provesti istraga protiv NN službenog lica/službenih lica zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi iz člana 224. stav 1. KZ BiH, jer ne postoje osnovi sumnje da su prijavljeno/a lice/a počinio/la krivično djelo.

AP-664/19

5. Udruženje za borbu protiv korupcije "Transparency International" u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Srđan Blagovčanin advokat iz Banjaluke, podnio je 12. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva broj T13 0 KTP 0045353 18 od 29. novembra 2018. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Okružnog javnog tužilaštva od 29. novembra 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe Okružnog javnog tužilaštva broj T13 0 KTP 0045353 18 od 17. oktobra 2018. godine kojom je određeno da se neće provesti istraga protiv M. D. zbog krivičnog djela povreda ravnopravnosti građana iz člana 139. KZ RS, jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo.

AP-927/19

6. Goran Lujić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 26. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Naredbe Tužilaštva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj T 18 0 KTP 0012114 18 od 9. januara 2019. godine. Osporenom Naredbom Tužilaštva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine od 9. januara 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe Tužilaštva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj T 18 0 KTP 0012114 18 od 7. decembra 2018. godine kojom je određeno da se neće sprovesti istraga povodom Izvještaja policije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 14.02.3-04.2-35634/18 od 25. maja 2018. godine, jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-42/19.

Apelacioni navodi

8. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te u pojedinim predmetima apelanti se pozivaju na povredu prava na razuman rok kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, u neki apelanti sud se pozvali i na neka druga ustavna prava i slobode (npr. slobodu misli, savjesti i vjeroispovjesti, slobodu izražavanja, slobodu okupljanja i udruživanja, pravo na djelotvoran pravni lijek i zabranu diskriminacije), te na pravo iz člana 14. stav 2. tačka c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

11. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odnosno postupcima odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelanti ne žale na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje kao i navodi o povredi prava na razuman rok kao segment prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz člana 13. i 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Konačno, u pogledu navoda apelanata o povredi ostalih prava, Ustavni sud ukazuje da se osporene odluke ne mogu dovesti u vezu sa navedenim pravima, te su, stoga, navodi apelanata izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-42/19 (A. B., A.P., D. M., A. P… | Sudska praksa | Aktio