Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-7636/18 (S. S.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Pretpostavka nevinosti
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
- Pritvor
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-7636/18
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 7636/18, rješavajući apelaciju Selvera Salimovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Selvera Salimovića podnesena protiv rješenjā Općinskog suda u Tuzli br. 32 0 K 348651 18 Kv od 14. decembra 2018. godine i 32 0 K 348651 18 Kpp od 11.
decembra 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Selver Salimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Bakir Hećimović, advokat iz Tuzle, podnio je 24. decembra 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenjā Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 32 0 K 348651 18 Kv od 14. decembra 2018. godine i 32 0 K 348651 18 Kpp od 11. decembra 2018. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva u Tuzli (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 9. januara 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Učesnici u postupku su dostavili odgovore na apelaciju 22. i 28. januara 2019. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rješenjem sudije za prethodni postupak Općinskog suda broj 32 0 K 348651 18 Kpp od 11. decembra 2018. godine apelantu je, zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje iz člana 362. stav 2. u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), određen pritvor iz osnova člana 146. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), tako da mu pritvor po tom rješenju može trajati jedan mjesec, počev od 10. decembra 2018. godine do 10. januara 2019. godine.
6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Tužilaštvo prijedlogom od 11. decembra 2018. godine zatražilo da se apelantu u svojstvu osumnjičenog odredi pritvor zbog razloga propisanih u odredbi člana 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH zbog postojanja osnovane sumnje da je u saizvršilaštvu sa B.K. počinio krivično djelo nasilničko ponašanje. Apelantov branilac je negirao postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za određivanje pritvora i posebnog uvjeta koji se tiče opasnosti od ponavljanja krivičnog djela.
7. Imajući u vidu argumente Tužilaštva, apelanta i njegovog branioca, kao i sve dokaze dostavljene uz prijedlog za određivanje pritvora, Općinski sud je ocijenio da su ispunjeni opći i posebni zakonski uvjeti za određivanje pritvora apelantu. U tom kontekstu Općinski sud je, u pogledu osnovane sumnje kao općeg uvjeta za određivanje pritvora, istakao da iz dokaza dostavljenih uz prijedlog za određivanje pritvora (službene zabilješke, zapisnika o uviđaju, zapisnika o saslušanju svjedoka, ljekarskog nalaza, izvještaja o upotrebi sile i fotodokumentacije) proizlazi postojanje osnovane sumnje na strani apelanta da je, zajedno sa B.K., počinio krivično djelo nasilničko ponašanje prema oštećenom Adnanu Okanoviću. U tom pravcu je oštećeni saslušan u svojstvu svjedoka a u iskazu je detaljno opisao na koji način je zadobio povrede uz prijetnju da će biti ubijen, da je po profesiji policijski službenik i da je postupao u nekim predmetima u kojima su se kao osumnjičeni pojavljivali apelant i B.K.
8. U pogledu postojanja naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan od ponavljanja krivičnog djela ili završetak pokušanog krivičnog djela kao posebnog pritvorskog razloga iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH, Osnovni sud je, prije svega, istakao da je za navedeno krivično djelo propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, pa je ispunjen objektivni uvjet za određivanje pritvora (da se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna). Zatim je ocijenjena apelantova ranija osuđivanost, te je u tu svrhu izvršen uvid u kaznenu evidenciju PS Srebrenica od 10. decembra 2018. godine. Iz evidencije proizlazi, kako je obrazloženo, da je apelant više puta osuđivan, dva puta presudama Općinskog suda za isto krivično djelo nasilničko ponašanje, te da stoga postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant mogao ponoviti ili dovršiti pokušano krivično djelo. Osim toga, sudija za prethodni postupak je imao u vidu da je oštećeni policijski službenik i da je apelantu ta činjenica bila poznata. Uzimajući u obzir da je apelant višestruki povratnik u izvršenju krivičnih djela protiv života i tijela, da je na krajnje drzak i bezobziran način izvršio napad na oštećenog policijskog službenika u prostoru u kojem se nalazio veliki broj ljudi (diskoteka), proizašao je zaključak da bi puštanjem na slobodu mogao dovršiti krivično djelo kojim je prijetio.
9. Konačno, Općinski sud je ispitao mogućnost izricanja blažih mjera - mjera zabrane u odnosu na mjeru pritvora, te utvrdio da se svrha pritvora, s obzirom na prirodu i težinu krivičnog djela za koje se apelant tereti i na okolnosti pod kojim je došlo do izvršenja krivičnog djela, kao i zakonske razloge na osnovu kojih je apelantu određena mjera pritvora, ne bi mogla ostvariti izricanjem neke od propisanih mjera zabrane.
10. Vijeće trojice sudija Općinskog suda je, odlučujući o apelantovoj žalbi, donijelo Rješenje broj 32 0 K 348651 18 Kv od 14. decembra 2018. godine kojim je žalba protiv rješenja o određivanju pritvora odbijena kao neosnovana. Imajući u vidu žalbene prigovore, Općinski sud je na sjednici vijeća razmotrio sve apelantove istaknute prigovore i zaključio da su neosnovani. Obrazlažući navedeni stav, zaključeno je da su u prvostepenom rješenju navedeni jasni razlozi koji su prihvaćeni i od vijeća, te da u spisu postoji dovoljno relevantnih dokaza na osnovu kojih proizlazi zaključak u pogledu postojanja osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo za koje se sumnjiči. Također je, po mišljenju sudskog vijeća, pravilno izveden zaključak u pogledu postojanja posebnog pritvorskog razloga koji je opširno naveden na stranama 6. i 7. pobijanog rješenja. Imajući to u vidu, vijeće Općinskog suda je zaključilo da je apelantu pritvor određen pravilno i da su stoga žalbeni navodi neosnovani.
IV. Apelacija
a)Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije.
12. U vezi s navodima o povredi ustavnih prava, apelant smatra da mu je pritvor određen usljed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene procesnog prava kako u pogledu postojanja osnovane sumnje kao općeg pritvorskog razloga, tako i u pogledu postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH. Naime, apelant tvrdi da su u osporenim rješenjima izostali dokazi, razlozi i obrazloženja u prilog zaključku o postojanju osnovane sumnje da je počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, te da u osporenim rješenjima nisu navedene okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere pritvora zbog postojanja bojazni da će ponoviti krivično djelo. U tom pravcu ističe da ranija osuđivanost ne može sama za sebe predstavljati osnov za određivanje pritvora, da činjenica što je oštećeni službeno lice nije relevantna, jer mu nije stavljeno na teret krivično djelo napad na službeno lice u vršenju dužnosti, te da stoga naročite okolnosti moraju biti jasno i konkretno, a ne apstrakno obrazložene kao u konkretnom slučaju. Na istim navodima apelant temelji navode o kršenju presumpcije nevinosti. b)Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud smatra da je apelacija neosnovana, da su u rješenjima tog suda navedeni jasni i konkretni razlozi zbog kojih je apelantu određen pritvor, pa je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.
14. Tužilaštvo smatra da je apelacija neosnovana.
V. Relevantni propisi
15. U Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14 i 76/14, 46/16 i 75/17) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Saučiniteljstvo Ako više osoba zajednički učini krivično djelo, učestvovanjem u učinjenju krivičnog djela ili preduzimajući što drugo čime se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela, svaka će se od njih kazniti kaznom propisanom za to krivično djelo. Član 362.
Nasilničko ponašanje (1) Ko grubim vrijeđanjem ili zlostavljanjem drugog, nasiljem prema drugom, izazivanjem tuče ili naročito drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava građanski mir, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
(2) Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini u sastavu grupe ljudi, ili ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana prouzrokovano teško poniženje više osoba, ili je neka osoba lahko tjelesno ozlijeđena, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
16. U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) relevantne odredbe glase:
Član 146. stav (1) tačka c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo pritvor joj se može odrediti:
c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, [...]
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Općinskog suda broj 32 0 K 348651 18 Kv od 14. decembra 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 17. decembra 2018. godine, a apelacija je podnesena 24. decembra 2018. godine, pa proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije i člana 6. stav 2. Evropske konvencije.
Pravo na ličnu slobodu i sigurnost
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
[…]
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
[…]
23. Apelant osporava rješenje kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostepenog rješenja o određivanju pritvora, navodeći da su u osporenom rješenju ignorirane žalbene tvrdnje kojima je ukazano na nedostatke u pogledu pogrešnog tumačenja i izvođenja zaključka o postojanju osnovane sumnje, koje je dovelo do pogrešnog zaključka i u pogledu postojanja posebnog zakonskog uvjeta za izricanje mjere pritvora. Smatra da prigovori navedeni u apelaciji pokreću pitanje kršenja člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.
24. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da se pravo na ličnu slobodu i sigurnost ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5. Evropske konvencije garantira da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se, u prvom redu, u odnosu na poštivanje proceduralnih zahtjeva procesnog prava, odnosno, u konkretnom slučaju, ZKPFBiH kao nacionalnog prava, koje mora biti usklađeno sa standardima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud podsjeća da se određivanje pritvora u periodu prije podizanja optužnice za osumnjičenog ne smije pretvoriti u kaznu. Stoga je pritvor dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji „osnovana sumnja“ da je osoba počinila krivično djelo, te, načelno, samo radi osiguranja njene prisutnosti i uspješnog vođenja krivičnog postupka. Stoga, ZKPFBiH za određivanje pritvora uvijek traži kumulativno postojanje općeg uvjeta, dakle, „osnovane sumnje“ da je osoba počinila krivično djelo i postojanje barem jednog od posebnih razloga, taksativno nabrojanih u članu 146. stav 1. tač. a), b), c) i d).
25. U kontekstu apelacionih prigovora Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) izražen u više njegovih presuda (vidi, između ostalih, Evropski sud, Bernobić protiv Hrvatske, presuda od 21. juna 2011. godine, aplikacija broj 57180/09) da član 5. stav 1. Evropske konvencije zahtijeva, na prvom mjestu, da pritvaranje bude zakonito, što uključuje i ispunjenje procedure propisane nacionalnim zakonodavstvom, ali da poštivanje nacionalnog prava nije dovoljno, jer član 5. stav 1. Evropske konvencije traži da svako lišavanje slobode bude u skladu sa svrhom zaštite pojedinaca od proizvoljnosti. Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u citiranoj odluci ponovio mjerodavna načela koja potpadaju pod opseg zaštite člana 5. stav 1. Evropske konvencije koja je navedeni sud utemeljio u presudi Mooren (vidi, Evropski sud, predmet Mooren protiv Njemačke (GC), broj 11364/03, ECHR 2009, st. 72-81).
26. Dovodeći navedene principe u kontekst predmetnog slučaja, Ustavni sud zapaža da je apelant svoje prigovore, prije svega, usmjerio na nedostatak osnovane sumnje kao conditio sine qua non za zakonitost pritvora. U tom pravcu Ustavni sud ukazuje da je, u smislu odredbe člana 146. stav 1. ZKPFBiH, opći uvjet za određivanje pritvora postojanje osnovane sumnje da je određena osoba počinila krivično djelo. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su sudija za prethodni postupak, a zatim sudsko vijeće u postupku odlučivanja o žalbi utvrdili da je iz dokaza koje je Tužilaštvo dostavilo uz prijedlog za određivanje pritvora utvrđena osnovana sumnja da je apelant u saizvršilaštvu sa B.K. počinio krivično djelo za koje se sumnjiči o čemu su, po ocjeni Ustavnog suda, dati detaljni, jasni i dovoljni razlozi. Stoga, nema ništa što ukazuje da je o pitanju postojanja osnovane sumnje odlučeno proizvoljno. Ustavni sud naročito ističe da je sudija za prethodni postupak razmotrio sve dostavljene dokaze: službene zabilješke, ljekarski nalaz i izvještaj o upotrebi sile, saslušao svjedoke i oštećenog u tom svojstvu na relevantne okolnosti predmetnog događaja, te vrlo detaljno i opširno obrazložio zaključke do kojih je došao razmatranjem ovih dokaza. Sudsko vijeće Općinskog suda, koje je donijelo odluku povodom apelantove žalbe, u cijelosti je prihvatilo tu argumentaciju, kao i zaključak koji proizlazi iz izvedenih dokaza u pogledu postojanja osnovane sumnje da je apelant osumnjičen za činjenje krivičnog djela nasilničko ponašanje. Ustavni sud smatra da navedeni zaključak o postojanju osnovane sumnje apelant nije doveo u pitanje svojim apelacionim navodima i da su data obrazloženja u tom segmentu takvog karaktera da mogu uvjeriti objektivnog posmatrača da je moguće da je apelant počinio predmetno krivično djelo u smislu standarda člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su provedeni dokazi u dovoljnoj mjeri za ovu fazu postupka redovnim sudovima ukazali na postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret, koja je u konkretnom slučaju kao opći uvjet opravdala izrečenu mjeru pritvora. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi u ovom dijelu neosnovani i da je u osporenim rješenjima pitanje postojanja osnovane sumnje detaljno razmotreno a razlozi u prilog zaključku o njenom postojanju dovoljni, jasni i argumentirani.
27. Što se tiče apelantovih prigovora u svjetlu primjene relevantnih odredaba ZKPFBiH koji se tiču naročitih okolnosti, odnosno posebnog uvjeta za izricanje mjere pritvora koji mora kumulativno postojati uz opći uvjet, konkretno odredbe člana 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je navedenom odredbom propisano da se pritvor, uz opći uvjet, može odrediti i u slučaju postojanja naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će određeno lice ponoviti krivično djelo, ili dovršiti pokušano krivično djelo, ili će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela se može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna. Iz navedenog proizlazi da sud u svakom konkretnom slučaju ocjenjuje koje su to naročite okolnosti koje opravdavaju izricanje mjere pritvora. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u konkretnom slučaju pri ocjeni postojanja naročitih okolnosti imali u vidu težinu krivičnog djela za koje se apelant sumnjiči i zaprijećenu kaznu za to krivično djelo, okolnost da je već dva puta osuđivan za istovrsno krivično djelo, okolnosti pod kojima je učinjeno, način učinjenja i njegove posljedice koje je sud ocijenio kao vrlo ozbiljne. Pri tome Ustavni sud smatra da se razlozi koje su redovni sudovi imali u vidu prilikom odlučenja ne čine proizvoljnim, jer navedeni razlozi, i prema ocjeni Ustavnog suda, opravdavaju navedenu mjeru, pa se apelantovi prigovori u kontekstu kršenja člana 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH čine neosnovanim.
28. Ustavni sud pritom podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog u pritvoru kako bi spriječile sve pokušaje da počini dalja krivična djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uvjeta, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovaraju ća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti navedene osobe (vidi, Evropski sud, Clooth protiv Belgije, 12. decembar 1991., stav 40, Serija A br. 225, i Paradisz protiv Francuske, aplikacija broj 17020/05, stav 71, 29. oktobar 2009.).
29. Stoga, suprotno apelantovim tvrdnjama, pobrojane okolnosti koje su ocijenjene u osporenim rješenjima u pogledu težine krivičnog djela i zaprijećene kazne, ranije osuđivanosti za istovrsna djela, okolnosti pod kojima je učinjeno (u javnom objektu), način učinjenja i njegove posljedice u svojoj ukupnosti ne dovode u pitanje zaključak redovnih sudova da postoji opravdana bojazan da bi apelant, u slučaju da bude pušten na slobodu, mogao dovršiti ili ponoviti krivično djelo za koje se sumnjiči.
30. Slijedom navedenog, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.
Ostali navodi
31. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjima prekršeno i pravo iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije kojim je regulirana presumpcija nevinosti. Međutim, ove tvrdnje apelant ničim nije potkrijepio, niti ukazuje na bilo šta što bi upućivalo na navedenu povredu, osim nezadovoljstva odlukom kojom je odbijena njegova žalba protiv rješenja o određivanju pritvora. Stoga, Ustavni sud bez daljnje konkretizacije navoda o povredi presumpcije nevinosti, a imajući u vidu sadržaj osporenog rješenja, koji sam po sebi ni na koji način ne upućuje na navedenu povredu, nalazi da su apelantovi navodi o povredi prava iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije, odnosno s tim u vezi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, također, neosnovani.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije kada su redovni sudovi razloge za određivanje pritvora iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKPFBiH zasnovali na relevantnim razlozima proisteklim iz dokaza dostavljenih uz prijedlog Tužilaštva na osnovu kojih je utvrđeno postojanje osnovane sumnje (opći uvjet) i postojanje opravdane bojazni da bi apelant puštanjem na slobodu mogao ponoviti krivično djelo za koje se sumnjiči (poseban uvjet), koji u ukupnosti predstavljaju ozbiljne razloge za određivanje pritvora apelantu.
33. Nadalje, Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije kada ove tvrdnje apelant ničim nije potkrijepio, a sadržaj osporenog rješenja ni na koji način ne upućuje na povredu ovog prava.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević