Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1748/17 („Autoprevoz“ A.D. Gradiška)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1748/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-1748/17, rješavajući apelaciju „Autoprevoz“ A.D. Gradiška, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Autoprevoz“ A.D.

Gradiška podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 Rs 043193 16 Rsž od 10. februara 2017. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. „Autoprevoz“ A.D. Gradiška (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Gradiški, koga zastupaju advokati iz Zajedničke advokatske kancelarije Kovačević i Đukanović iz Gradiške, podnio je 4. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 Rs 043193 16 Rsž od 10. februara 2017. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Gradiški (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 Rs 043193 14 Rs od 4. decembra 2015. godine odbijen je tužbeni zahtjeva Sergeja Mandića (u daljnjem tekstu: tužitelj) koji je vodio radni spor protiv apelanta u cilju zaštite prava iz radnog odnosa tražeći poništenja akta apelanta, vraćanje na posao i isplatu (sve preciznije navedeno u izreci presude).

3. Odlučujući o žalbi tužitelja Okružni sud je osporenom presudom djelimično uvažio žalbu i prvostepenu presudu preinačio na način da je poništio odluku disciplinske komisije apelanta o otkazu ugovora o radu, te je shodno tome apelantu naloženo da tužitelja vrati na posao i rasporedi ga na odgovarajuće radno mjesto, pod prijetnjom prinudnog izvršenja (stav 1. izreke presude), dok je stavom 2. iste presude osporena presuda u preostalom dijelu ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak (isplata naknada iz radnog odnosa i troškovi postupka; sve preciznije navedeno u izreci presude).

4. Iz navoda apelacije proizlazi da je protiv osporene presude Okružnog suda izjavljena revizija. Iz odgovora Okružnog suda proizlazi da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda (dio presude koji je postao pravosnažan) izjavio reviziju Vrhovnom sudu RS (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

5. Iz raspoloživih dokumenata do kojih je Ustavni sud došao postupajući povodom apelacije proizlazi da postupak po izjavljenoj reviziji nije okončan.

6. Iz odgovora Osnovnog suda, između ostalog, proizlazi da je Rješenjem tog suda broj 72 0 Rs 043193 17 Rs 2 od 22. novembra 2017. godine postupak u predmetnom slučaju prekinut jer je rješenjem Okružnog privedenog suda u Banjaluci od 12. oktobra 2017. godine nad apelantom otvoren stečajni postupak. Iz dostavljenog rješenja još proizlazi da će se postupak nastaviti kada se ispune zakonske pretpostavke za nastavak postupka.

7. Apelant, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, o toj činjenici nije informisao Ustavni sud, niti je u međuvremenu odluke koje je ishodio nakon podnošenja apelacije eventualno osporio.

8. Apelant osporava drugostepenu presudu (u dijelu koji je postao pravosnažan) tvrdeći da je nezakonita i da ona krši pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropski sud). U iscrpnoj apelaciji apelant ukazuje na brojene popuste Okružnog suda povlačeći paralelu između drugog postupka koji je pokrenuo isti tužitelj radi zaštite prava iz radnog odnosa, a koji je odbijen. Predloženo je da se apelacija usvoji i presuda Okružnog suda ukine u dijelu koji je postao pravosnažan, te da se predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav(3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv osporene odluke u dijelu koji je postao pravosnažan i koji se predmetnom apelacijom osporava izjavio reviziju Vrhovnom sudu, a da nije, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

12. Podržavajući sopstvenu praksu Ustavni sud podsjeća da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku RS („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), shodno kojima Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao pitanje koje se apelacijom pokreće.

13. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da poštujući rok iz člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1748/17 („Autoprevoz“ A.D. Gradiška) | Sudska praksa | Aktio