Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2123/17 (M. P.)

Odluka donesena 08. 05. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2123/17

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. maja 2019. godine, u predmetu broj AP 2123/17, rješavajući apelaciju Mirjane Popović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Mirjane Popović podnesena zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 I 263472 17 I (stari broj I-3920/03) kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mirjana Popović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupa Mira Gagić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 30. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 I 263472 17 I (stari broj I-3920/03).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 21. juna 2017. i 26. februara 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 26. jula 2017, 1. avgusta 2018. i 26. februara 2019. godine.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. jula 2017. i 7. marta 2019. godine.

4. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. avgusta 2017, 22. avgusta 2018. i 7. marta 2019. godine.

5. Ustavni sud je 12. februara 2019. godine od Osnovnog suda zatražio dostavljanje spisa predmeta na uvid.

6. Osnovni sud je 22. marta 2019. godine dostavio spis predmeta.

III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

8. Apelantkinja je 27. juna 2003. godine na osnovu pravosnažne i izvršne presude na osnovu priznanja podnijela prijedlog za izvršenje protiv STR „Dragočaj“ Banjaluka, tj. protiv vlasnika R. D. radi naplate potraživanja koja se odnose na uplatu obaveznih doprinosa Fondu penzijsko-invalidskog osiguranja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIO) i Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske za određeni period.

9. Apelantkinja je 3. oktobra 2003. godine Osnovnom sudu dostavila molbu da se njen prijedlog za izvršenje što prije uzme u rad, a dostavila je i karticu obveznika uplate doprinosa izdatu od Fonda PIO.

10. Osnovni sud je 30. oktobra 2003. godine održao ročište povodom podnesenog prijedloga za izvršenje budući da je izvršenik osporavao visinu naznačenog iznosa koji je dužan uplatiti na ime neuplaćenih doprinosa.

11. Osnovni sud je 31. oktobra 2003. godine od Fonda PIO zatražio da izvrši obračun doprinosa na apelantkinjino ime za sporni period kako bi se utvrdilo kolika je tačno izvršenikova obaveza. Fond PIO je 21. novembra 2003. godine dostavio tražene podatke.

12. Osnovni sud je 28. novembra 2003. godine od Fonda zdravstvenog osiguranja RS zatražio da izvrši obračun doprinosa za zdravstveno osiguranje na apelantkinjino ime za sporni period. Fond zdravstvenog osiguranja RS je 10. decembra 2003. godine dostavio tražene podatke.

13. Osnovni sud je 9. februara 2004. godine donio rješenje o izvršenju na osnovu podnesenog prijedloga. Izvršenje je određeno prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.

14. Izvršenik je izjavio prigovor na rješenje o izvršenju, koji je odbijen rješenjem Osnovnog suda od 1. jula 2004. godine.

15. Osnovni sud je 4. marta 2005. i 26. jula 2005. godine donio zaključke o prodaji izvršenikovih pokretnih stvari po kojim je sudski izvršenik izlazio na izvršenikovu adresu, međutim, izvršne radnje nisu provedene jer izvršenik nije zatečen na adresi.

16. Osnovni sud je 19. februara 2007. godine donio zaključak kojim se određuje popis, pljenidba, procjena i prodaja izvršenikovih pokretnih stvari, a sudski izvršenik je ponovo izlazio na izvršenikovu adresu, međutim, izvršne radnje nisu provedene jer izvršenik nije zatečen na adresi.

17. Osnovni sud je 7. marta 2007. godine zaprimio podnesak B. D. kojim sud obavještava da je u izvršenikovo ime zaprimio zaključak suda, međutim, da izvršenik ne živi na toj adresi, nego na drugoj.

18. Osnovni sud je ponovo donio zaključak kojim se određuje popis, pljenidba, procjena i prodaja izvršenikovih pokretnih stvari, a sudski izvršilac je 16. marta 2007. godine izašao na novu adresu, međutim, izvršne radnje nisu provedene jer izvršenik nije zatečen ni na toj adresi.

19. Osnovni sud je 12. januara 2016. godine zaključkom pozvao apelantkinju da dostavi tačne podatke o izvršenikovoj adresi, kao i podatke gdje se nalazi njegova pokretna imovina, budući da sud nije uspio sprovesti izvršenje ni na jednoj od izvršenikovih adresa.

20. Apelantkinja je 11. februara 2016. godine podnijela prijedlog za promjenu predmeta izvršenja, s obzirom na to da izvršenje na izvršenikovim pokretnim stvarima nije bilo uspješno. Predložila je da se izvršenje sprovede zapljenom dijela izvršenikove penzije.

21. Osnovni sud je 15. februara 2016. godine donio rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja kojim je određena zapljena ½ izvršenikove penzije.

22. Osnovni sud je istog dana rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja proslijedio Fondu PIO, uz naznaku da će Fond PIO biti obaviješten kada rješenje postane pravosnažno i izvršno kako bi mogao postupiti po rješenju.

23. Fond PIO je 22. februara 2016. godine obavijestio Osnovni sud da nije uspio pronaći izvršenika u svojim evidencijama primaoca penzije, te je od suda zatražio izvršenikov JMBG. Osnovni sud je zaključkom od 30. marta 2016. godine pozvao apelantkinju da dostavi izvršenikov JMBG, što je apelantkinja i učinila 8. aprila 2016. godine.

24. Izvršenik je 23. februara 2016. godine izjavio prigovor na rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 15. februara 2016. godine.

25. Apelantkinja je 14. novembra 2016. godine Osnovnom sudu dostavila urgenciju za postupanje po izvršenikovom prigovoru.

26. Osnovni sud je 1. decembra 2016. godine od Fonda PIO i Fonda za zdravstveno osiguranje RS zatražio da se izjasne da li su apelantkinji uplaćeni doprinosi za sporni period i da potvrde broj bankovnog računa na koji će se uplaćivati dugovani iznos. Fond PIO je 8. decembra 2016. godine od suda zatražio apelantkinjin JMBG kako bi mogao izvršiti tražene provjere.

27. Osnovni sud je 22. decembra 2016. godine održao ročište na kome je dostavljen apelantkinjin JMBG (koji je proslijedio Fondu PIO) i izvršenikovo izjašnjenje po dostavljenom prigovoru. Fond PIO je 12. decembra 2016. godine dostavio tražene podatke.

28. Osnovni sud je 16. marta 2017. godine održao ročište na kome je apelantkinja izjavila da ostaje pri prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, a izvršenik da ostaje pri izjavljenom prigovoru na rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja.

29. Osnovni sud je rješenjem od 16. marta 2017. godine djelimično usvojio izvršenikov prigovor na rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 15. februara 2016. godine. Rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja je izmijenjeno na način da se izvršenje neće vršiti isplatom na apelantkinjin račun, nego na račun javnih prihoda Republike Srpske. Rješenje je istog dana dostavljeno Fondu PIO na postupanje.

30. Fond PIO je 21. marta 2017. godine obavijestio Osnovni sud da nije uspio pronaći izvršenika u svojim evidencijama primaoca penzije, te je od suda zatražio njegov JMBG. Osnovni sud je 8. maja 2017. godine dostavio izvršenikov JMBG.

31. Fond PIO je 17. avgusta 2017. godine ponovo obavijestio Osnovni sud da se izvršenik ne nalazi u evidenciji korisnika penzije.

32. Apelantkinja i izvršenik su izjavili žalbu na rješenje Osnovnog suda od 16. marta 2017. godine.

33. Okružni sud je rješenjem od 13. septembra 2017. godine usvojio žalbe apelantkinje i izvršenika, ukinuo rješenje od 16. marta 2017. godine i predmet vratio na ponovno odlučivanje Osnovnom sudu.

34. Apelantkinja je podneskom od 9. oktobra 2017. godine zatražila prijem kod predsjednika suda zbog dužine trajanja izvršnog postupka, a 11. oktobra 2017. godine je dostavila podnesak kojim traži da se dugovani novčani iznos uplati na njen račun, a ne na račun javnih prihoda Republike Srpske.

35. Osnovni sud je 12. oktobra 2017. godine pozvao direktora Fonda PIO da se izjasni da li je postupljeno po rješenju o izvršenju, tj. da li se sprovodi zapljena dijela izvršenikove penzije, a Fond zdravstvenog osiguranja RS da se izjasne da li su apelantkinji uplaćeni doprinosi za sporni period.

36. Fond PIO je 17. oktobra 2017. godine obavijestio Osnovni sud da se izvršenik ipak nalazi u evidenciji primaoca penzije. Osnovni sud je 30. oktobra 2017. godine pozvao Fond PIO da postupi po dostavljenom rješenju o izvršenju, te da ispita eventualnu mogućnost opstrukcije sprovođenja rješenja unutar Fonda PIO.

37. Fond zdravstvenog osiguranja RS je 20. oktobra 2017. godine obavijestio Osnovni sud da kontrolu i naplatu doprinosa vodi Poreska uprava Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Poreska uprava). Osnovni sud je 30. oktobra 2017. godine pozvao Poresku upravu da se izjasni da li su uplaćeni doprinosi zdravstvenog osiguranja na apelantkinjino ime, te da li se doprinosi mogu uplatiti retroaktivno budući da apelantkinja tvrdi da je sama sebi plaćala usluge zdravstva u spornom periodu. Poreska uprava je odgovorila 6. novembra 2017. godine.

38. Fond PIO je 6. novembra 2017. godine obavijestio Osnovni sud da se rješenje o izvršenju sprovodi, tj. da se vrši zapljena dijela izvršenikove penzije, i to da je zaplijenjeni iznos za maj i juni 2017. godine uplaćen na apelantkinjin račun, a od jula 2017. godine zaplijenjeni iznos se uplaćuje na račun javnih prihoda Republike Srpske.

39. Osnovni sud je 17. novembra 2017. godine donio novo rješenje kojim je djelimično uvažen izvršenikov prigovor na rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 15. februara 2016. godine, između ostalog, na način da će se uplata vršiti na račun javnih prihoda Republike Srpske.

40. Apelantkinja je izjavila žalbu na rješenje od 17. novembra 2017. godine, koju je Okružni sud rješenjem od 9. avgusta 2018. godine odbio i potvrdio rješenje Osnovnog suda.

41. Izvršenik je podneskom od 16. avgusta 2018. godine obavijestio Osnovni sud da mu nije dostavljeno rješenje od 17. novembra 2017. godine, te je zatražio da se zastane sa sprovođenjem izvršenja na njegovoj penziji.

42. Izvršenik je 10. oktobra 2018. godine dostavio žalbu na rješenje od 17. novembra 2017. godine, odnosno prijedlog za ponavljanje postupka koji je dostavljen apelantkinji na odgovor.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

43. Apelantkinja navodi da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije i zabrana zloupotrebe prava iz člana 17 Evropske konvencije. Apelantkinja ističe da rješenje o izvršenju nije sprovedeno u razumnom roku i da postupak traje 14 godina. Apelantkinja navodi da joj nisu uplaćeni doprinosi za penzijsko-invalidsko i zdravstveno osiguranje za naznačeni period zbog čega joj je umanjena penzija i sama je morala snositi troškove liječenja zbog bolesti koje je imala. Prema njenim navodima, naknadne uplate u Fond PIO i Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske nemaju svrhu, zbog čega bi bilo pravično da se ta sredstva uplate na njen račun.

b) Odgovor na apelaciju

44. Okružni sud je naveo radnje koje je u ovom predmetu preduzimao Osnovni sud, te je istakao da je taj sud rješavao samo po žalbama i da nije uticao na dužinu trajanja postupka.

45. Osnovni sud je detaljno opisao tok predmetnog izvršnog postupka (navedeno u činjeničnom dijelu odluke), na način da je hronološki naveo radnje koje je preduzimao. V.Relevantni propisi

46. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

47. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

48. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

49. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 331/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 14 s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

50. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

51. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

52. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije i zabrana zloupotrebe prava iz člana 17 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

53. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

54. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

55. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti konkretnog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

56. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, te da obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

57. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da iz spisa ne proizlazi da je predmetni izvršni postupak okončan. Međutim, Ustavni sud uočava da je rješenjem o promjeni predmeta i sredstva izvršenja određena pljenidba dijela penzije koju izvršenik prima preko Fonda PIO, te da je Fond PIO od maja 2017. godine počeo sa sprovođenjem zapljene. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 27. juna 2003. godine kao dana kada je apelantkinja podnijela prijedlog za izvršenje pa do maja 2017. godine kad je Fond PIO počeo sa sprovođenjem rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja. Dakle, radi se o periodu od 13 godina i 10 mjeseci koji će Ustavni sud uzeti u razmatranje prilikom ocjene trajanja predmetnog postupka.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

58. Ustavni sud zapaža da predmetni postupak u početku nije bio složen, međutim, u toku postupka došlo je do promjene predmeta i sredstva izvršenja, slijedom čega je i rješenje o izvršenju mijenjano. U vezi s tim, izvršenje je prvobitno određeno na izvršenikovim pokretnim stvarima, više puta je zakazivana pljenidba i prodaja, međutim, kako se to pokazalo bezuspješnim, izvršenje je određeno na izvršenikovoj penziji. Slijedom navedenog, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom predmetu.

59. Ocjenjujući ponašanje suda u predmetnom postupku, odnosno apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud nalazi da je apelantkinja prijedlog za izvršenje podnijela 27. juna 2003. godine, a da je Osnovni sud u roku od sedam mjeseci donio rješenje o izvršenju (9. februar 2004. godine). Osim toga, Osnovni sud je pribavljao relevantne podatke (od Fonda PIO i Fonda zdravstvenog osiguranja RS), održao ročište, te odlučio po izvršenikovom prigovoru na rješenje o izvršenju. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud postupajući po apelantkinjinom prijedlogu za izvršenje u više navrata donosio zaključke kojim je nalagao sudskom izvršiocu da izvrši popis, pljenidbu, procjenu i prodaju izvršenikovih pokretnih stvari na različitim adresama. Nakon toga, Ustavni sud ne uočava niti aktivnosti suda niti apelantkinje sve do donošenja zaključka od 12. januara 2016. godine kojim je sud pozvao apelantkinju da dostavi tačne podatke o izvršenikovoj adresi i gdje se nalazi njegova pokretna imovina. Apelantkinja nije postupila po traženom, nego je 11. februara 2016. godine dostavila prijedlog za promjenu predmeta izvršenja koji je sud rješenjem od 15. februara 2016. godine dozvolio. Ustavni sud dalje uočava da je Osnovni sud u nastavku postupka preduzeo niz procesnih radnji, između ostalog, rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja dostavio Fondu PIO na nadležno postupanje, pribavljao i prosljeđivao podatke neophodne za sprovođenje izvršenja, održavao ročišta, odlučio po izvršenikovom prigovoru na rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, te donio rješenje o izmjeni rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja. Osim toga, Osnovni sud je blagovremeno predmet dostavljao Okružnom sudu na postupanje po žalbi i postupao po odlukama Okružnog suda.

60. Analizirajući sve prethodno navedeno, Ustavni sud nalazi da izvršni postupak traje 13 godina i 10 mjeseci najvećim dijelom zbog složenosti postupka, odnosno nemogućnosti da se apelantkinjino potraživanje namiri iz predloženog sredstva izvršenja (pokretne stvari), a dijelom i zbog apelantkinjinog ponašanja, budući da ona, iako je imala punomoćnika u ovom predmetu, dugi niz godina nije iskazivala zainteresovanost za predmetni postupak.

61. Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Pravo na imovinu

62. U pogledu apelantkinjinih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelantkinja nije posebno obrazložila, te da je povredu ovih prava zasnovala na istim tvrdnjama koje su detaljno obrazložene u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud nalazi da su neosnovani navodi i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Ostali navodi

63. Apelantkinja je u apelaciji isticala i povredu zabrane diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije i zabrane zloupotrebe prava iz člana 17 Evropske konvencije koje ničim nije konkretizovala, niti Ustavni sud može iz apelacije i dostavljenih dokumenata pronaći elemente koji eventualno pokreću pitanje povrede ovih prava, zbog čega nalazi da nije potrebno da se upušta u ispitivanje tih navoda.

VIII.Zaključak

64. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, niti pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer je dužini trajanja postupka u pretežnom dijelu doprinijela složenost postupka, odnosno nemogućnost da se apelantkinjino potraživanje namiri iz predloženog sredstva izvršenja (pokretne stvari) i apelantkinjino ponašanje, budući da ona, iako je imala punomoćnika u ovom predmetu, dugi niz godina nije iskazivala zainteresovanost za predmetni postupak.

65. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

66. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2123/17 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio