Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1003/19 (D. U. i G. J.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1003/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-1003/19, rješavajući apelaciju Dušana Udovičića i Gorana Joviševića, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) i člana 58. tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Dušan Udovičić i Goran Jovišević protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 026717 18 Gž od 12. decembra 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Kotor Varoši broj broj 73 0 P 026717 16 P od 25. oktobra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dušan Udovičić i Goran Jovišević (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti), koje zastupa Marija Marković advokat iz Banjaluke, podnijeli su 7. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 P 026717 18 Gž od 12. decembra 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Kotor Varoši broj broj 73 0 P 026717 16 P od 25. oktobra 2017. godine. Takođe, apelanti su podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje osporenih presuda do donošenja odluke o apelaciji.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, utvrđeno je da su apelanti uznemiravali tužioca (G.U.) u mirnoj i faktičkoj državini parcele, pobliže označene u izreci prvostepenog rješenja, na način da nisu uklonili građevinski objekat sušaru sa zemljišta tužioca, te je naloženo apelantima da u ostavljenom roku uklone građevinski objekat sušaru, a u protivnom tužilac je ovlašten da ukloni građevinski objekat sušaru na teret i o trošku apelanata.

3. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je drugoapelant 2014. godine na licitaciji u stečajnom postupku nad ,,Sidesa“ d.o.o. Kneževo kupio objekat sušaru (koju je kasnije prodao prvoapelantu), a da je tužilac 2015. godine na licitaciji u stečajnom postupku nad ,,Sidesa“ d.o.o. Kneževo kupio predmetnu parcelu i objekat pilane koji se nalazi na toj parceli, te da se na osnovu ugovora o kupoprodaji nepokretnosti tužilac u katastarskoj evidenciji upisao kao držalac predmetne parcele. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da drugoapelant na licitaciji nije kupio predmetnu nekretninu, već demontažni objekat sušaru, te da drugoapelant nije sporio da ga je kupio zbog opreme koju je imao obavezu da demontira. Pri tome, Okružni sud je naveo da (bez obzira što je na licitaciji sušara označena kao „nekretnina”) iz zapisnika s licitacije proizlazi da su predmet licitacije pokretne stvari (nekretnina sušara, bonsek, kompresor,...), te da navedeno potvrđuje i činjenica da je na kraju zapisnika konstatovano da se na izlicitirane pokretne stvari obračunava i naplaćuje PDV, dok je, s druge strane, na zapisniku od 2. marta 2015. godine (kada je tužilac kupio građevinske objekte pilane) konstatovano da su nekretnine oslobođene plaćanja PDV-a. Također, Okružni sud je naveo da navedeno potvrđuju izjave tužioca i svjedoka S.M. (stečajni upravnik „Sidesa“ d.o.o. Kneževo). Nadalje, Okružni sud je naveo da je tužilac vlasnik zemljišta na kojem leži demontažni objekat sušara, u vlasništvu apelanata, te da je dokaz vlasništva popisni katastar u koji je tužilac proveo ugovor o kupoprodaji, s obzirom da za područje gdje se nalazi predmetna nekretnina nema zemljišnih knjiga. Okružni sud naveo da postojanje sušare apelanata uznemirava tužioca u vršenju njegovih vlasničkih prava, da raspolaže zemljištem na kojem je postavljena sušara, te da su se stekli uslovi za zaštitu predviđeni odredbom člana 132. Zakona o stvarnim pravima.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da je prodajom drugoapelantu predmatnog objekta „sušara“ u stečajnom postupku izvršena i prodaja zemljišta koje čini pravno jedinstvo s objektom, te da je neosnovan stav suda da je predmetni objekat pokretna stvar i da je prodan bez zemljišta. Apelanti navode da tokom postupka nije dokazano da apelanti uznemiravaju tužioca u faktičkoj državini privredne zgrade niti ostalog neplodnog zemljišta, budući da sušaru koriste kao savjesni posjednici i prilaze joj s puta, te da su na zakonit način stekli vlaništvo predmetnog objekta, kao i da tužilac nije kupio predmetni objekt. Apelanti navode da stečajni i izvršni postupak nisu provedeni na zakonit način, budući da nadležni sud nije donio rješenje o dosudi na koji način bi se dala mogućnost uknjižbe imovine koju su apelanti kupili.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Ovo posebno imajući u vidu da apelanti u apelaciji uglavnom ponavljaju navode koje su isticali u žalbi protiv prvostepene presude, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1003/19 (D. U. i G. J.) | Sudska praksa | Aktio