Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4503/17 (A. D.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4503/17

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4503/17, rješavajući apelaciju Amire Dedić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Amire Dedić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 310842 14 Gži od 18. oktobra 2017. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Amira Dedić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijela je 3. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 310842 14 Gži od 18. oktobra 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog pravobranilaštva Sarajevo kao zakonskog zastupnika Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kanton), zatraženo je 6. februara 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 19. i 25. februara 2019. godine. Kantonalno pravobranilaštvo Sarajevo nije dostavilo odgovor u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Rješenjem Službe za upravu za rad, socijalna pitanja, zdravstvo, izbjegla i raseljena lica Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 12-41-1881/07 od 24. decembra 2007. godine apelantkinji je priznato svojstvo civilne žrtve rata sa 100% oštećenja organizma I grupa civilne žrtve rata, sa pravom na dodatak za njegu i pomoć drugog lica II stepena i pravom na ortopedski dodatak I b stepena i po tome osnovu pravo na isplatu lične invalidnine u iznosu od 514,00 KM, odnosno 100% od osnovice, dodatka za njegu i pomoć drugog lica II stepena u iznosu od 360,00 KM i ortopedskog dodatka I stepena u iznosu od 149,00 KM, što ukupno za isplatu iznosi 1.023,00 KM, počevši od 1. novembra 2007. godine pa dok za to postoje zakonom propisani uslovi (stav 1. izreke). Donošenjem ovog rješenja prestaje da važi Rješenje Službe broj 12-41- 2201/06 od 22. januara 2007. godine (stav 3. izreke). U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je rješenjem Službe od 22. januara 2007. godine apelantkinji priznato svojstvo civilne žrtve rata sa 100% invaliditeta – trajno II grupa oštećenja organizma i po tome osnovu pravo na isplatu lične invalidnine u iznosu od 375,00 KM, odnosno 73% od osnovice i ortopedskog dodatka II u iznosu od 113,00 KM, što ukupno iznosi 488,00 KM, počevši od 1. septembra 2006. godine pa dok za to postoje zakonom propisani uslovi. Također je navedeno da se apelantkinja 25. oktobra 2007. godine obratila Službi zahtjevom za utvrđivanje novog procenta oštećenja organizma civilne žrtve rata i ostvarivanja prava na dodatak za njegu i pomoć drugog lica. Nadalje je navedeno da apelantkinja ispunjava uslove za dalje priznavanje svojstva civilne žrtve rata i ostvarivanje prava na ličnu invalidninu civilne žrtve rata, dodatak za njegu i pomoć drugog lica II stepena i ortopedski dodatak I b stepena, te je predmetno rješenje doneseno u skladu sa odredbama čl. 54, 56, 58, 59, 60, 61, 69, 77, 79, 80a. i 81. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama socijalne zaštite), te čl. 6. i 117. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, kao i članom 3. Naredbe o iznosima po Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom. Osporeni postupak

6. Apelantkinja je 8. maja 2013. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu rješenja Službe od 24. decembra 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika radi naplate preciziranog novčanog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima izvršnog postupka, pljenidbom novčanog iznosa sa izvršenikovog računa. U prijedlogu za izvršenje apelantkinja je navela da joj izvršenik nije isplatio određeni novčani iznos koji joj je trebao isplatiti po rješenju Službe od 24. decembra 2007. godine.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 310842 12 I od 30. aprila 2014. godine odbijen je apelantkinjin prijedlog za izvršenje.

8. U obrazloženju rješenja Općinski sud je ukazao na odredbe člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), te je naveo da je izvršnom ispravom – rješenjem Službe od 24. decembra 2007. godine utvrđeno pravo apelantkinji kao civilnoj žrtvi rata na ličnu invalidninu u određenom novčanom iznosu, ali nije određeno ko je obavezan isplaćivati ta novčana sredstva, zbog čega navedena izvršna isprava nije podobna za izvršenje.

9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 310842 14 Gži od 18. oktobra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantkinjina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.

10. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da rješenje na osnovu kojeg apelantkinja zahtijeva provođenje izvršenja predstavlja izvršnu ispravu prema odredbama člana 23. stav 1. tačka

2. ZIP-a, s obzirom na to da se radi o odluci donesenoj u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze (isplata lične invalidnine). Međutim, Kantonalni sud je istakao da je pravilan zaključak Općinskog suda da izvršna isprava nije podobna za izvršenje shodno odredbama člana 27. stav 1. ZIP-a zao što je ovom odredbom propisan sadržaj izvršne isprave koji je nužna pretpostavka za dopustivost izvršenja i podobna je za izvršenje samo ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da rješenjem koje je izvršni naslov u konkretnom predmetu nije označeno lice koje je dužno isplatiti predmetno potraživanje, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje priznato potraživanje. Prema tome, Kantonalni sud je istakao da je pravilan zaključak Općinskog suda da izvršna isprava nije podobna za izvršenje.

IV.Apelacija Navodi iz apelacije

11. Apelantkinja smatra da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantkinja ukazuje da je 8. maja 2013. godine kao tražilac izvršenja podnijela prijedlog za izvršenje rješenja Službe od 24. decembra 2007. godine protiv izvršenika. Dalje, apelantkinja navodi da je Općinski sud rješenjem odbio prijedlog za izvršenje, pa je podnijela žalbu protiv tog rješenja, a nakon toga i apelaciju Ustavnom sudu registrovanu pod brojem AP 93/17, koja je spojena u grupnu odluku broj AP 80/17, te da je Ustavni sud usvojio apelaciju i utvrdio povredu prava zbog nedonošenja odluke u razumnom roku i naložio Vladi Kantona Sarajevo da apelantkinji isplati 1.000,00 KM. Također, apelantkinja tvrdi da joj do dana podnošenja apelacije nije isplaćen taj iznos, čime nije izvršena navedena odluka Ustavnog suda, već joj je dostavljeno rješenje Kantonalnog suda od 18. oktobra 2017. godine, pa i protiv tog rješenja podnosi apelaciju i ističe da je tim rješenjem proizvoljno proveden izvršni postupak, proizvoljno primijenjeno materijalno pravo, jer nisu nikako primijenjene određene odredbe ZIP-a i Zakona o osnovama socijalne zaštite.

Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je ukratko naveo hronologiju izvršnog postupka pred tim sudom, te naveo da je donio rješenje 18. oktobra 2017. godine, koje je dostavio Ustavnom sudu u prilogu odgovora na apelaciju.

13. Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka, te istakao da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja prava na koja se apelantkinja poziva.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije BiH“ br. 36/99, 54/04, 39/06, 14/09, 45/16 i 40/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije BiH“ br. 36/99, 54/04 i 39/06) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 1.

Ovim Zakonom uređuje se:

(…)

• finansiranje i druga pitanja od značaja za ostvarivanje osnovnih prava iz socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Član 9.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), vrši nadzor nad provođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva Federacija, izdaje instrukcije i vrši upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se obezbjeđuju iz federalnog budžeta.

Nadležni kantonalni organ uprave, vrši nadzor nad provođenjem zakona, drugih propisa i općih akata kantona donesenih saglasno ovom zakonu, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva općina, odnosno kanton, izdaje instrukcije i vrši neposredni upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se obezbjeđuju iz kantonalnog budžeta.

Član 10.

U postupku ostvarivanja prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa o upravnom postupku, ako ovim zakonom i propisom kantona nije drugačije određeno.

Član 58. stav 1. tač. 1), 2) i 3) i stav 6.

Civilne žrtve rata imaju, po ovom zakonu, sljedeća prava:

1)ličnu invalidninu ili mjesečno lično novčano primanje, 2)dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica, 3)ortopedski dodatak […] Kanton može utvrditi i druga prava i proširiti obim prava utvrđenih ovim zakonom, u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama civilnih žrtava rata.

Član 59. st. 1. i 3.

Lična invalidnina utvrđuje se u mjesečnom iznosu prema grupi oštećenja organizma iz člana 56. ovog zakona, u visini od 70% mjesečnog iznosa lične invalidnine ratnih vojnih invalida, i to 50% iz federalnog budžeta, a 20% iz kantonalnog budžeta, odgovarajuće grupe po propisima iz Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, izuzev za lica iz člana 54. stav 3. ovog zakona, kako slijedi I grupa - 100% […] Osnovica i mjesečni iznosi novčanih primanja po ovom zakonu usklađuju se identično kretanju invalidnina branilaca i članova njihovih porodica.

Član 71.

Novčana primanja utvrđena na osnovu ovog zakona za civilne žrtve rata isplaćuju se u mjesečnim iznosima i to unazad.

Član 83.

Isplate po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave.

Sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu.

Član 84.

Nadležna općinska služba vodi evidenciju o korisnicima i izvršenim isplatama, prema ovom zakonu, i dostavlja nadležnom kantonalnom organu uprave mjesečne zbirne izvještaje o broju korisnika, iznosu naknada i isplatama.

15. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 269.

Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obaveza.

Član 272.

(1) Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje).

(2) Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje.

Član 273.

(1) Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem.

(2) Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem.

[…]

16. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 – odluka USBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:

Član 2.

Značenje pojedinih izraza Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova značenja:

[…] „izvršenik“- označava lice protiv kojeg se potraživanje ostvaruje;

Član 23.

(1) Izvršne isprave su:

2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno, (2) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini.

Član 27. stav (1) (1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Član 30. stav (2) Prijelaz potraživanja ili obaveze (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.

Član 36. stav (1) (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 310842 14 Gži od 18. oktobra 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantkinja je primila 25. oktobra 2017. godine, a apelacija je podnesena 3. novembra 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelantkinja smatra da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je apelantkinja kao tražilac izvršenja pokrenula postupak izvršenja protiv izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja na ime lične invalidnine, te drugih naknada tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 5089/14 od 18. jula 2017. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

23. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje time što su redovni sudovi u konkretnom predmetu proizvoljno primijenili pozitivnopravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao isto pravno pitanje u predmetu broj AP 4039/17 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4039/17 od 23. aprila 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci je Ustavni sud istakao da se u tom predmetu „pokreću dva pitanja, prvo, da li predmetno rješenje Službe može biti izvršna isprava u konkretnom izvršnom postupku i, drugo, da li je predmetno rješenje podobno za izvršenje ako je apelantica kao izvršenika označila Kanton koji u izvršnoj ispravi nije naveden kao obveznik izvršenja“ (stav 31).

24. U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao „U vezi s prvim pitanjem Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju izvršnu ispravu predstavlja rješenje Službe od 26. januara 2007. godine kojim je apelantici kao civilnoj žrtvi rata utvrđeno pravo na mjesečne iznose lične invalidnine“.

25. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u odluci koju je apelantkinja osporila predmetnom apelacijom konstatovao da rješenje Službe od 24. decembra 2007. godine na osnovu kojeg je podnesen prijedlog za izvršenje predstavlja izvršnu ispravu u skladu sa odredbama člana 23. stav 1. tačka 2. ZIP-a jer se radi o odluci donesenoj u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze.

26. Međutim, u pogledu drugog pitanja, Ustavni sud je u citiranoj odluci naveo: „Kantonalni sud […] zaključio da rješenjem Službe kojim je apelantici priznato pravo na invalidninu nije navedeno ko ima izvršiti utvrđenu obavezu, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos utvrđene lične invalidnine, zbog čega predmetna izvršna isprava nije podobna za izvršenje shodno članu 27. stav 1. ZIP-a… Ustavni sud posebno ukazuje da iz odredaba člana 83. Zakona o osnovama socijalne zaštite proizlazi da isplate ꞌpo ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ upraveꞌ, te da, prema stavu 2. navedenog člana, ꞌsredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvuꞌ. Iz navedenog, po mišljenju Ustavnog suda, kao nesporno proizlazi obaveza Kantona, odnosno nadležnog kantonalnog organa uprave, da preduzme neophodne korake, odnosno podnese zahtjev za doznačivanje neophodnih sredstava za realizaciju potraživanja koje imaju lica prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite u koju kategoriju, kako to proizlazi iz činjenica predmeta, ulazi i apelantkinja“. Također, u citiranoj odluci je istaknuto Ustavni sud zapaža da je članom 30. stav 2. ZIP-a određeno da se izvršenje može odrediti i protiv lica koje u izvršnoj ispravi nije određeno kao izvršenik ako ono prema zakonu ima obavezu izvršenja. Ustavni sud smatra, podržavajući pri tome praksu u predmetu broj AP 1472/07, da se Kanton, koji pri tome osigurava dio budžetskih sredstava, ne može oglušiti o ishod konkretnog spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u izvršnoj ispravi organa uprave (stav 32).

27. Stoga je Ustavni sud u citiranoj odluci zaključio: „Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o osnovama socijalne zaštite, te odredbe čl. 27. stav 1. i 30. stav 2. ZIP-a, Ustavni sud smatra apelantkinjine navode osnovanim, pa zaključuje da je u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo, čime je učinjeno iluzornim izvršenje izvršne odluke organa uprave, koje predstavlja integralni dio 'suđenja' u smislu člana 6. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.“ (stav 33).

28. U konkretnom slučaju Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja osporenog rješenja slijedi da je pravilan zaključak Općinskog suda da izvršna isprava nije podobna za izvršenje shodno odredbama člana 27. stav 1. ZIP-a zato što je ovom odredbom propisan sadržaj izvršne isprave koji je nužna pretpostavka za dopustivost izvršenja i podobna je za izvršenje samo ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da rješenjem koje je izvršni naslov u konkretnom predmetu nije označeno lice koje je dužno isplatiti predmetno potraživanje, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje priznato potraživanje.

29. Imajući u vidu da je identično pravno pitanje, mutatis mutandis, raspravljano u predmetu broj AP 4039/17, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja merituma konkretne odluke u pogledu apelantkinjinih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci, slijedom čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na primjenu prava jer su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo kada su odbili apelantkinjin prijedlog za izvršenje na osnovu rješenja Službe od 24. decembra 2007. godine smatrajući da izvršna isprava nije podobna za izvršenje u smislu odredbe člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.

30. U skladu s navedenim, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporeno rješenje Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, što predstavlja dovoljnu satisfakciju apelantkinji za utvrđenu povredu.

31. Osim toga, apelantkinja tvrdi da joj nije isplaćen novčani iznos na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku čime nije izvršena Odluka Ustavnog suda broj AP 80/17, odnosno AP 93/17. Ustavni sud podsjeća da je u predmetu broj AP 80/17 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 80/17 od 15. juna 2017. godine, spojena i AP 93/17, dostupna na www.ustavnisud.ba), usvojio apelantkinjinu apelaciju, utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetnom postupku i, između ostalog, naložio Vladi Kantona Sarajevo da se apelantkinji isplati određeni novčani iznos na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbe člana 72. Pravila Ustavnog suda kojim je regulisana obaveznost izvršenja, način i rok izvršenja odluka Ustavnog suda, tako da u okviru ovog apelacionog postupka ove navode nije moguće razmatrati.

b)Ostali navodi

32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i apelantkinjine tvrdnje u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je u izvršnom postupku proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo kada je odbijen prijedlog za izvršenje rješenja kojim je apelantkinji priznato pravo na ličnu invalidninu civilne žrtve rata i ostala prava protiv Kantona kao izvršenika, odnosno kada je zaključeno da izvršna isprava nije podobna za izvršenje.

34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4503/17 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio