Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5659/18 (H. K.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5659/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-5659/18, rješavajući apelaciju H. K., na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela H. K.
protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Pr 066755 18 Pžp od 22. augusta 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Pr 066755 17 Pr od 6. juna 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. H. K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Sanjin Bandović, advokat iz Živinica, podnijela je 10. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 Pr 066755 18 Pžp od 22. augusta 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Pr 066755 17 Pr od 6. juna 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelantica je oglašena odgovornom da je 26. juna i 17. jula 2017. godine, kao vlasnik UO „Milano“, postavila inventar ljetne bašte na javnu površinu, trotoar, bez odobrenja nadležne općinske službe, čime je počinila prekršaj iz člana 39. Odluke o komunalnom redu Općine Visoko (u daljnjem tekstu: Odluka o komunalnom redu), kažnjivo po članu 157. iste odluke, te joj je za navedene prekršaje počinjene u sticaju izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 900,00 KM i obavezana je na plaćanje troškova postupka. Osim toga, u odnosu na apelanticu obustavljen je prekršajni postupak, jer nije dokazano da je počinila prekršaj iz člana 39. Oduke o komunalnom redu, u vrijeme kako je navedeno na prekršajnim nalozima (navedenim u stavu II izreke prvostepenog rješenja).
3. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantičini žalbeni navodi o tome da nije u cjelosti odlučeno o prekršajnom nalogu ili da je odlučeno mimo zahtjeva. Naime, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud rješenjem od 26. januara 2018. godine spojio sve prekršajne predmete koji se vode kod tog suda protiv apelantice, te da je prvostepeni sud svojom odlukom obuhvatio sve radnje koje su apelantici stavljene na teret i to na način da je za dvije radnje (od 26. juna i 17. jula 2017. godine) apelanticu oglasio odgovornom zbog počinjenih prekršaja u sticaju, dok je za preostale radnje obustavio prekršajni postupak. U odnosu na navode apelantice da se rješenje prvostepenog suda zasniva na dokazima koji se nisu mogli koristiti, Kantonalni sud je istakao da je kopije zapisnika o inspekcijskom nadzoru prvostepeni sud prihvatio uz obrazloženje da su od strane postupajućih inspektora potvrđeni kao neizmijenjeni u odnosu na original, što je u skladu sa članom 18. stav 2. Zakona o prekršajima, a u vezi sa članom 289. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. U odnosu na žalbene navode apelantice o počinjenoj diskriminaciji, Kantonalni sud je naveo da su istaknuti uopćeno, bez ukazivanja na konkretne postupke prvostepenog suda. U konačnici, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud na utvrđeno činjenično stanje valjano primjenio odredbe materijalnog propisa o prekršaju, kao i da je vrsta i visina prekršajne sankcije određena pravilnom primjenom odredaba Odluke o komunalnom redu, te da je apelantica zakonito obavezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 14. Europske konvencije i člana 1. Protokola broj 12. uz Evropsku konvenciju, kao i čl. 2. i 3. Zakona o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine. Apelantica, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise. Također, apelantica smatra da je prvostepeni sud svoju odluku zasnovao na nezakonitim dokazima, a što se ogleda u tome da su dokazi optužbe prezentirani u formi fotokopije, kao i da je u predmetnom postupku došlo do indirektne diskriminacije u odnosu na apelanticu. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života), ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentirala, već ih je zasnovala na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i na koji su primijenjeni pozitivno-pravni propisi, kao i na to da je u predmetnom postupku u odnosu na apelanticu došlo do diskriminacije. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih prospisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ovo osobito imajući u vidu da apelantica u apelaciji ponavlja navode koje je isticala u žalbi protiv prvostepenog rješenja, a koje navode je Kantonalni sud razmotrio prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom postupku. Što se tiče navoda apelantice kojima ukazuje na diskriminaciju, Ustavni sud zapaža da apelantica, osim paušalnih navoda, nije dostavila bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da je diskriminisana u predmetnom postupku, niti to proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević