Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5524/18 (V. V.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Opća zabrana diskriminacije
  • Stečaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5524/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. travnja 2019. godine, u predmetu broj AP-5524/18, rješavajući apelaciju Voje Vukovića, na osnovu članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka

a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vojo Vuković protiv Rješanja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 62 0 St 007971 18 Pž 2 od 19. srpnja 2018. godine i Rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju broj 62 0 St 007971 10 St od 28. svibnja 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Vojo Vuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, podnio je 2. listopada 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješanja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 62 0 St 007971 18 Pž 2 od 19. srpnja 2018. godine i Rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju broj 62 0 St 007971 10 St od 28. svibnja 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Višeg privrednog suda, odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor na Diobni popis – Prijedlog glavne diobe (u stečajnom postupku nad imovinom stečajnog dužnika "Vazdušna banja" a.d. Nevesinje u stečaju).

3. U obrazloženju rješenja Viši privredni sud je naveo da iz prvostupanjskog spisa proizilazi da je nad dužnikom apelantovog prednika otvoren stečajni postupak i njegovo potraživanje na osnovu pravomoćne presude (koja se odnosila na neisplaćene plaće, otpremninu, zakonske kamate i troškove postupka) je svrstano u opći isplatni red. Viši privredni sud je naveo da je prvostupanjski sud odbio apelantov prigovor na Diobni popis – Prijedlog glavne diobe, uz obrazloženje da su Zakonom o stečajnom postupku (u daljnjem tekstu: ZSP) utvrđeni isplatni redovi stečajnih vjerovnika i njihov redoslijed u namirenju ovisno u koji red su svrstani, zbog čega stečajni vjerovnici koji spadaju u isti isplatni red mogu biti namireni razmjerno prema veličini svojih potraživanja. S tim u vezi, Viši privredni sud je naveo da je prvostupanjski sud utvrdio da se potraživanja apelantovog prednika odnose na neisplaćene plaće, pri čemu svrstavanje takvog potraživanja ovisi od toga nalaze li se vjerovnik i dužnik u radnom odnosu prilikom otvaranja stečaja, pa kako apelantov prednik nije bio u radnom odnosu, nije mogao biti svrstan u viši isplatni red. Osim toga, Viši privredni sud je naveo da je prvostupanjski sud utvrdio da prednik apelanta, u zakonskom roku koji je prekluzivnog karaktera, nije prigovarao na ovaj isplatni red, na osnovu čega je prvostupanjski sud cijenio da iznos i rang priznatih potraživanja upisanih u Tablicu, u skladu sa člankom 119. stavak 3. ZSP, ima djelovanje kao pravomoćna presuda. Imajući u vidu navedeno, Viši privredni sud je zaključio da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i da sadržaj obrazloženja proizlazi iz pravilne primjene odredaba ZSP koje se odnose na uvjete i djelovanje Tablice potraživanja. S tim u vezi, Viši privredni sud je naveo da se u ovoj fazi postupka isplatni redovi, koji određuju i redoslijed prioriteta isplate, ne mogu mijenjati, s obzirom na pravna djelovanja utvrđenog iznosa potraživanja i isplatnog reda u koji su ta potraživanja svrstana prema Tablici potraživanja koja ima snagu pravomoćne presude. Nadalje, Viši privredni sud je naveo da je cilj stečajnog postupka grupno namirenje vjerovnika stečajnog dužnika na način da se sredstva dobijena unovčenjem imovine podijele vjerovnicima koji su svrstani u isplatne redove koji istovremeno određuju i redoslijed naplate na način da se vjerovnici kasnijeg isplatnog reda (u koje spada i prednik apelanta) mogu namiriti tek pošto budu u cjelosti namireni vjerovnici prethodnog isplatnog reda.

Apelacioni navodi

4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, te kršenje člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, kao i člana 1. Protokola broj 12. uz Europsku konvenciju. Apelant ističe da ne mogu biti u istom rangu Tabela i sudska pravomoćna presuda, te da ta presuda mora biti poštovana bez izuzetka, iz kojeg razloga potraživanja prema pravomoćnoj sudskoj presudi mora biti svrstano u viši isplatni red.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud u obrazloženju odlukeosporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao,odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5524/18 (V. V.) | Sudska praksa | Aktio