Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1633/18 (Volksbank Leasing BH d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Nekretnina
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 6
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1633/18
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 1633/18, rješavajući apelaciju Volksbank Leasinga BH d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Volksbank Leasing BH d.o.o. Sarajevo.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Ip 208964 11 Ip.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 65 0 Ip 208964 11 Ip u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Volksbank Leasing BH d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo „Ademović, Nožica i partneri“ d.o.o. Sarajevo – Dženita Osmanović, advokat iz Sarajeva, podnio je 9. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 Ip 208964 11 Ip. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 14. maja 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju u traženom roku.
4. Ustavni sud je 13. marta 2019. godine telefonskim putem od ovlaštenog lica iz Pisarnice Općinskog suda pribavio dodatne informacije o predmetu.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 14. septembra 2011. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu mjenice kao vjerodostojne isprave protiv prvoizvršenika „Sara kompani“ d.o.o. Ilidža i drugoizvršenika A. Ć. (u daljnjem tekstu: prvoizvršenik i drugoizvršenik) na nekretninama kao predmetom izvršenja zbog potraživanja u određenom novčanom iznosu.
7. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem od 2. novembra 2011. godine.
8. U nastavku postupka, dostava za drugoizvršenika nije bila uredna, te je Općinski sud 20. marta 2012. godine uputio apelantu zaključak kojim je naložio da u roku od 30 dana dostavi adresu drugoizvršenika. Istog dana, odnosno 20. marta 2012. godine, Općinski sud je uputio dopis apelantu s priloženim prigovorom prvoizvršenika radi davanja odgovora na prigovor.
9. Apelant je 26. marta 2012. godine Općinskom sudu dostavio odgovor na prigovor, a 30. marta 2012. godine dostavio je traženu adresu drugoizvršenika.
10. Općinski sud je 11. juna 2012. godine poslao rješenje o izvršenju drugoizvršeniku koje je imenovani primio 19. juna 2012. godine.
11. Općinski sud je 12. septembra 2012. godine donio rješenje kojim je prigovor prvoizvršenika odbio u cijelosti i rješenje o izvršenju je u cijelosti održao na snazi. Općinskom sudu je 25. septembra 2012. godine prvoizvršenik dostavio žalbu na rješenje od 12. septembra 2012. godine, nakon čega je Općinski sud 18. novembra 2012. godine uz dopis žalbu dostavio na odgovor apelantu. Apelant je 11. decembra 2012. godine Općinskom sudu dostavio odgovor na žalbu, te je 15. januara 2013. godine Općinski sud izvršenicima uputio odgovor na žalbu radi upoznavanja s navodima istog.
12. Općinski sud je 29. marta 2013. godine žalbu, odgovor na žalbu, kao i cjelokupan spis dostavio Kantonalnom sudu na nadležno postupanje. Kantonalni sud je 8. aprila 2014. godine Općinskom sudu dostavio podnesak u kojem je naveo da u prilogu vraća spis uz napomenu da uložena žalba na odluku nije ovjerena, niti ju je potpisalo ovlašteno lice, te da je potrebno da Općinski sud postupi po odredbama člana 206. ZPP, te da nakon toga spis dostavi Kantonalnom sudu na rješavanje.
13. Općinski sud je 10. aprila 2014. godine uputio zaključak prvoizvršeniku kojim ga je pozvao da u roku od osam dana uredi žalbu tako da je potpiše i ovjeri ovlašteno lice, uz upozorenje da će u protivnom žalbu odbaciti kao nepotpunu. Općinski sud je 12. augusta 2014. godine donio rješenje kojim je odbacio prvoizvršenikovu žalbu od 25. septembra 2012. godine kao nepotpunu.
14. Prvoizvršenik je 26. augusta 2014. godine uložio žalbu na rješenje o odbacivanju žalbe, te je prvoizvršenik 3. septembra 2014. godine uložio zahtjev za uvid u spis, te je nakon dozvole Općinskog suda za uvid i izvršenog uvida prvoizvršenik 9. oktobra 2014. godine dostavio dopunu žalbe. Općinski sud je 27. oktobra 2014. godine dostavio žalbu i dopunu žalbe apelantu na odgovor, a apelant je 3. novembra 2014. godine dostavio odgovor na žalbu.
15. Općinski sud je 11. marta 2015. godine donio sudsku naredbu da se spis dostavi Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi na rješenje o odbačaju žalbe. U toku postupka, pred Općinskim sudom dostavljeno je više urgencija od strane apelanta s ciljem nastavka izvršnog postupka.
16. Kantonalni sud je 24. oktobra 2016. godine Općinskom sudu dostavio svoju odluku, Presudu broj 65 0 Ip 208964 15 Pž 2 od 13. septembra 2016. godine kojom je žalbu odbacio i potvrdio prvostepeno rješenje.
17. Općinski sud je 28. oktobra 2016. godine strankama uputio pozive za ročište za određivanja načina utvrđivanje vrijednosti nekretnina. Ročište je održano 24. januara 2017. godine na kojem je određeno provođenje dokaza vještačenjem od strane vještaka građevinske struke i naloženo apelantu da u roku od 15 dana uplati predujam za vještačenje.
18. Apelant je 26. januara 2017. godine dostavio dokaz o uplati predujma na ime troškova vještačenja, a zatim je dostavio više urgencija.
19. Općinski sud je 23. maja 2018. godine donio zaključak kojim je odredio vještačenje nekretnina koje su predmet izvršenja od strane vještaka građevinske struke. Istog dana Općinski sud je uputio obavijest o pokrenutom izvršnom postupku suvlasniku nekretnina, kao i Federalnoj poreznoj upravi i Upravi za indirektno oporezivanje BiH, koje imaju založno pravo na nekretninama, a apelantov punomoćnik je zaključkom pozvan da se u datom roku izjasni o činjenici promjene vlasnika jedne od nekretnina na kojoj je određeno izvršenje.
20. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se također pozvao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je predložio da Ustavni sud naloži Vladi Kantona Sarajevo da mu nadoknadi nematerijalnu štetu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, kao i da mu nadoknadi troškove podnošenja apelacije.
b) Odgovori na apelaciju
22. Općinski sud je, između ostalog, naveo detaljnu hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke i istakao da je tokom cijelog postupka u kontinuitetu preduzimao radnje, a da je dužina trajanja postupka prouzrokovana činjenicom da se nakon slanja svakog podneska predmet stavlja u evidenciju zbog vremena potrebnog za dostavljanje sudskih akata i vremena neophodnog za preduzimanje radnji od strane stranaka, ali i zbog činjenice da je svaki sudija na Izvršnom odjeljenju zadužen s više od 2000 predmeta, u kojim također mora postupati i u kojim se učestalo dostavljaju urgencije, a te objektivne okolnosti onemogućavaju sud da potpuno ažurno rješava predmete. Općinski sud je također naveo da nakon 24. januara 2017. godine nije preduzimao radnje u spisu. Naime, Općinski sud je naveo da je prethodni uređujući sudija veći dio 2017. godine bio na bolovanju, te da je početkom 2018. godine otišao u penziju, te da su svi predmeti s kojim je bio zadužen presignirani novom postupajućem sudiji od 3. februara 2018. godine. Općinski sud je naveo da u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.
23. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je, između ostalog, ukratko izložio hronologiju postupka nakon što mu je dostavljen predmet na postupanje, te je istakao da je drugostepeni postupak pred ovim sudom trajao 25 mjeseci, te da je imajući u vidu broj predmeta koji sudija ima u referatu i koji se rješavaju po redoslijedu inicijalnog akta, a prema dostavljenoj listi predmeta koji su planirani da se urade za period od tri mjeseca, a sve u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 17. decembra 2013. godine koje je donio VSTVBiH. Također je navedeno da su sudije odgovorne za rješavanje predmeta prema starosti inicijalnog akta, kao i da pored ove Liste predmeta postoji i Lista odobrenih hitnih urgencija u predmetu koju je dostavio predsjednik Građanskog odjeljenja i predsjednik tog suda, te da se ovaj predmet nije nalazio ni na jednoj listi, slijedom čega je navedeno da nije došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku po uloženoj žalbi, niti je povrijeđen član 6. stav 1. Evropske konvencije. V.Relevantni propisi
24. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
25. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10 i 72/10 ispravka, 7/13, 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
28. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
29. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
31. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
I.Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
34. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
36. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
37. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 14. septembra 2011. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko sedam i po godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
38. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem postupku.
39. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka. Naprotiv, prema stanju spisa, apelant se više puta pismenim putem obraćao s ciljem nastavka predmetnog postupka, čime je apelant iskazivao veću zainteresiranost za predmetni izvršni postupak.
40. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je u početnoj fazi Općinski sud preduzimao odgovarajuće procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku, ali je pri tome, u kasnijoj fazi, taj sud imao i periode veće neaktivnosti. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da „nakon 24. januara 2017. godine nije preduzimao radnje u spisu“ jer je postupajući sudija duži period bio na bolovanju, a onda i otišao u penziju. Ova okolnost nije u skladu s pozitivnom obavezom javne vlasti da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja. Općinski sud je tek nakon godinu i četiri mjeseca (23. maja 2018. godine) donio zaključak kojim je odredio vještačenje nekretnina koje su predmet izvršenja, te je istog dana uputio obavijest o pokrenutom izvršnom postupku suvlasniku nekretnina, kao i Federalnoj poreznoj upravi i Upravi za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, kao i zaključkom apelanta pozvao da se izjasni o činjenici promjene vlasnika jedne od nekretnina na kojoj je određeno izvršenje. Ustavni sud, također, zapaža da su se u predmetnom postupku pred Općinskim sudom pojavile i određene procesne smetnje, koje su objektivno utjecale na dužinu trajanja postupka (neurednost dostave rješenja o izvršenju za drugoizvršenika, neurednost žalbe prvoizvršenika). Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u relativno razumnom roku donio svoju odluku, odnosno nakon dvije godine i jedan mjesec. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da Općinski kao opravdanje za svoje postupanje ističe da je opterećen velikim brojem predmeta, dok Kantonalni sud ističe broj predmeta koji su na postupanju pred sudijom, kao i da se predmeti rješavaju prema starosti inicijalnog akta. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se kao opravdanje ne može prihvatiti činjenica da su preduzete određene mjere s ciljem efikasnijeg rješavanja predmeta ako tim mjerama, ipak, nije postignuta očekivana ažurnost. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje objektivno utječu na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem postupku budući da se izvršenje provodi na nekretninama, da je potrebno provoditi vještačenja radi procjene vrijednosti nekretnine, da u predmetnom postupku postoje dva izvršenika, Međutim, i pored navedenog, Ustavni sud smatra da te okolnosti ne predstavljaju opravdanje za dosadašnju dužinu trajanja izvršnog postupka, koji je po zakonu hitan, i da je takvo odugovlačenje u izvršnom postupku uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao predmetni izvršni postupak i okončao ga u razumnom roku. Ovo posebno zato što je Općinski sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je izvršni postupak, koji je zakonom označen kao hitan, pokrenut 2011. godine, te da je bio dužan postupati efikasno i u skladu sa zakonskim propisima kako bi se postupak okončao što brže.
41. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud propustio izvršiti svoju obavezu da efikasno i ekonomično provede izvršni postupak koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim. Zbog toga, Ustavni sud smatra da se odgovornost za neokončanje predmetnog izvršnog postupka može pripisati Općinskom sudu.
42. Stoga, imajući u vidu ukupno trajanje izvršnog postupka, Ustavni sud zaključuje da je u ovom postupku, koji još uvijek nije okončan, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
43. Apelant je zatražio i naknadu troškova za sastavljanje apelacije. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, koji troškovi padaju na teret apelanata.
II.Ostali navodi
44. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu, također, došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
III.Pitanje nematerijalne štete
45. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
46. Uzimajući u obzir navedeno, te okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovog prava i izdavanje naloga predsjedniku Općinskog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka dovoljna satisfakcija za apelanta. VIII.Zaključak
47. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije budući da je u predmetnom izvršnom postupku, koji je hitne prirode, dužina trajanja postupka pretjerano duga.
48. Ustavni sud smatra da i pored objektivnih okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, njegova je prekomjerna dužina u najvećoj mjeri uzrokovana time što Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao predmetni izvršni postupak, niti je ponudio razloge koji bi se mogli smatrati relevantnim za takvu nedjelotvornost, pri čemu, u odnosu na zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovog prava i izdavanje naloga predsjedniku Općinskog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka dovoljna satisfakcija za apelanta.
49. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević