Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6866/18 (R. K.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Nema povrede
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Priznavanje strane sudske odluke
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Ostavinski postupak
  • Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6866/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-6866/18, rješavajući apelaciju Reufa Kardumovića, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Reuf Kardumović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 O 204605 18 Gž 2 od 11. septembra 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 O 204605 17 O2 od 16. aprila 2018.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Reuf Kardumović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Branislav Cvijanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 23. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 O 204605 18 Gž 2 od 11. septembra 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 O 204605 17 O2 od 16. aprila 2018. godine. Apelant je 14. februara 2019. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio Rješenje Županijskog suda u Splitu broj GŽ- 654/2018-2 od 30. januara 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, ostavinski postupak iza umrlog S.D., umrlog bez testamenta, proglašen je dovršenim, utvrđeno je da zaostavštinu ostavioca čine tačno pobrojane nekretnine, tačno utvrđeni iznos novca i tačno pobrojane pokretnine, za nasljednike su proglašeni: kći S.H. sa dijelom 1/3, kći A.D. sa dijelom 1/3, kći E.H. sa dijelom 1/3, ukinuta je klauzula pravosnažnosti i ranije rješenje o nasljeđivanju je stavljeno van snage, u cjelosti je odbijen zahtjev apelanta da mu se prizna status nasljednika u ovom ostavinskom postupku, te je naloženo nadležnom zemljišnoknjižnom uredu da izvrši provođenje ovog rješenja.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da iz izvedenih dokaza u prvostepenom postupku proizlazi da je rješenjem Okružnog suda, koje je postalo pravosnažno, odbijen prijedlog apelanta za priznanje strane sudske odluke - rješenja Općinskog suda u Steyru Republika Austrija, kojim je utvrđeno da je apelant vanbračno dijete ostavioca S.D. Okružni sud je naveo da iz sadržaja tog rješenja proizilazi da odluka stranog suda u konkretnom slučaju bitno odstupa od odluke koja bi po domaćem mjerodavnom pravu bila donesena. Naime, da je apelant u vrijeme pokretanja postupka pred sudom u Austriji imao 42. godine života, a po mjerodavnom pravu Republike Srpske tužbu za utvrđivanje očinstva može podnijeti dijete do navršene 25. godine života. Takođe, da u postupku donošenja strane sudske odluke nije učestvovala majka apelanta, kao jedinstveni nužni suparničar sa apelantom, a niti je učestvovao ostavilac S.D., kao ni ostali nasljednici kao sukcesori. Slijedom iznesenog, Okružni sud je naveo da proizlazi da je izvod iz matične knjige rođenih izdat u Matičnom uredu Opštine Asten, Republika Austrija, snadbjeven apostille pečatom u kojem je navedeno da je ostavilac otac apelanta, u suprotnosti sa odlukama sudova u Republici Srpskoj, kao i izvodom iz matične knjige rođenih izdat od strane matičara Opštine Prijedor od 7. jula 2014. godine prema kojem je kao otac apelanta upisan I.K., a ne ostavilac. Okružni sud je naveo da ukoliko nema pravno dejstvo rješenje Općinskog suda u Steryu Republika Austrija kojim je utvrđeno da je apelant vanbračni sin ostavioca, takođe ne proizvodi pravno dejstvo ni Izvod iz matične knjige rođenih izdat u Matičnom uredu Asten Republika Austrija u kojem je kao otac apelanta upisan ostavilac. Okružni sud je naveo da iz svega navedenog proizlazi da apelant nije u ovom ostavinskom postupku na nesumnjiv način dokazao postojanje osnova pozivanja na nasljeđe, te da je prvostepeno rješenje pravilno i zakonito doneseno. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1. Evropske konvencije. Apelant navodi da mu neosnovano nije priznato svojstvo nasljednika u postupku raspravljanja zaostavštine iza S.D., njegovog oca, da te da su redovni sudovi trebali prihvatiti kao dokaz Izvod iz matične knjige rođenih Republike Austrije, s obzirom da ima istu dokaznu snagu kao i domaća javna isprava. Apelant ističe da je rješenje Okružnog suda zasnovano na dokazu koji nije proveden tokom postupka – izvod iz matične knjige rođenih na ime apelanta izdat od strane Matičnog ureda Opštine Prijedor od 7. jula 2014. godine. Takođe, apelant smatra da je ispravna odluka Županijskog suda u Splitu (dostavljeno kao dopuna apelacije) koji je u postupku koji se vodio pred tim sudom apelantu priznao svojstvo nasljednika ostavioca S.D.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6866/18 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio