Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3564/17 (D. C.)
Odluka donesena 24. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3564/17
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 24. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 3564/17, rješavajući apelaciju Dušana Crnogorca, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Dušana Crnogorca podnesena zbog nepoštivanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu u predmetu broj 75 0 I 012002 08 I, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na djelotvorni pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dušan Crnogorac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova podnio je 18. avgusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 75 0 I 012002 08 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. septembra 2017. godine i 15. februara 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 19. septembra 2017. godine, odnosno 7. marta 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 10. januara 2008. godine Osnovnom sudu, na osnovu pravomoćne i izvršne presude, podnio prijedlog za izvršenje popisom i prodajom svih pokretnih stvari koje se nađu u posjedu izvršenika Z. M. (u daljnjem tekstu: izvršenik).
6. Rješenjem Osnovnog suda od 26. februara 2008. godine dopušteno je predloženo izvršenje.
7. Apelant je 23. maja 2011. godine podnio prijedlog da se izvršenje sprovede na novom sredstvu izvršenja.
8. Rješenjem Osnovnog suda od 6. juna 2011. godine određeno je izvršenje na novom sredstvu izvršenja na način da se izvršenje sprovede zabilježbom, procjenom i prodajom nekretnina izvršenika upisanih u k.o. „Draganić Podovi“ i k.o. „Šipovo“.
9. Izvršenik je izjavio prigovor na rješenje od 6. juna 2011. godine, a rješenjem Osnovnog suda od 8. novembra 2011. godine odbijen je kao neosnovan prigovor izvršenika.
10. Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je rješenjem od 6. jula 2012. godine uvažio žalbu izvršenika i rješenje tog suda od 8. novembra 2011. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
11. Rješenjem Osnovnog suda od 16. januara 2013. godine odbijen je apelantov prijedlog za promjenu predmeta i sredstava izvršenja.
12. Rješenjem Osnovnog suda od 31. decembra 2013. godine odbijen je kao neosnovan prigovor „izvršenika“ izjavljen protiv rješenja od 16. januara 2013. godine, a rješenjem Osnovnog suda od 12. juna 2014. godine izvršena je ispravka rješenja od 31. decembra 2013. godine i riječ „izvršenik“ je zamijenjena sa „tražilac izvršenja“.
13. Rješenjem Okružnog suda od 5. septembra 2014. godine odbijena je apelantova žalba protiv rješenja od 31. decembra 2013. godine i 12. juna 2014. godine.
14. Zaključkom Osnovnog suda od 9. marta 2015. godine određeno je da će se sprovesti pljenidba pokretnih stvari koje se nađu u posjedu izvršenika, na adresi označenoj u prijedlogu za izvršenje.
15. Zaključkom Osnovnog suda od 30. marta 2015. godine određena je prva prodaja zaplijenjenih pokretnih stvari izvršenika.
16. Rješenjem Osnovnog suda od 30. septembra 2015. godine apelantu, kao najpovoljnijem ponuđaču, dosuđene su pokretne stvari i dug je djelimično izmiren.
17. Rješenjem Osnovnog suda od 9. novembra 2016. godine, po apelantovom prijedlogu, određeno je da se izvršenje sprovede zabilježbom, procjenom i prodajom nekretnina izvršenika upisanim u k.o. „Šipovo“.
18. Zaključkom Osnovnog suda od 9. februara 2017. godine naloženo je apelantu da, u određenom roku, pokrene postupak za upis u zemljišnu knjigu i otvaranje zemljišnoknjižnog uloška za nekretnine na kojima predlaže izvršenje i o tome obavijesti sud, u suprotnom će postupak izvršenja na nekretninama biti obustavljen.
19. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: RUGIPP) od 3. aprila 2017. godine odbačen je apelantov zahtjev za pojedinačno izlaganje na javni uvid podataka o nekretninama i utvrđivanju prava na nekretninama, jer podnosilac zahtjeva nema svojstvo stranke u postupku. U obrazloženju rješenja, između ostalog, navedeno je da je u toku postupak masovnog izlaganja na teritoriji Republike Srpske kojim će, po službenoj dužnosti, biti obuhvaćena i predmetna nekretnina.
20. Apelant je podneskom od 4. maja 2017. godine, upućenim predsjedniku Osnovnog suda, iznio pritužbu na rad postupajućeg sudije i zatražio prijem kod predsjednika suda koji je obavijestio apelanta da je izvršio uvid u predmetni spis i utvrdio da je postupajući sudija postupao u skladu sa zakonom.
21. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelant ističe da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvorni pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelant navodi da predmetni postupak traje duže od 12 godina, što predstavlja neopravdano dug period, te zbog dužine trajanja postupka traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
23. Osnovni sud je istakao da u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. U vezi s tim, sud je naveo da je primijenio odredbu člana 113 Zakona o izvršnom postupku koji reguliše način sprovođenja izvršenja kad nekretnine nisu upisane u zemljišnu knjigu i prema sadržaju te odredbe izvršenje kad nekretnine nisu upisane u zemljišnu knjigu neće se sprovesti u kontinuitetu. Stav 3 navedenog člana propisuje da će nakon donošenja rješenja o izvršenju sud zastati sa izvršenjem do okončanja postupka propisanog u stavu 4, odnosno stavu 8 navedenog člana. Imajući u vidu da predmetne nekretnine nisu upisane u Zemljišnu knjigu, sud je naložio apelantu da pokrene postupak osnivanja pojedinačnog katastra nekretnina i da postupi u smislu člana 113 st. 4 i 5 Zakona o izvršnom postupku.
V.Relevantni propisi
24. U Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 58/18 - Rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase (za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima):
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Primjena odredaba glave X. ovog zakona u slučaju kada nepokretnost nije upisana u zemljišne knjige Član 113.
(1) Postupak izvršenja na nepokretnostima koje nisu upisane u zemljišne knjige sprovodi se prema odredbama glave X ovog zakona, ako odredbama ovog člana nije drugačije određeno.
(2) U slučaju nepokretnosti iz stava 1 ovog člana, tražilac izvršenja će uz prijedlog za izvršenje podnijeti dokaze da je izvršenik njen vlasnik ili će od suda zatražiti dostavljanje dokaza u skladu sa članom 37 ovog zakona. Tražilac izvršenja je dužan označiti nepokretnost prema podacima iz katastra, a ako takvih podataka u katastru nema, dužan je naznačiti mjesto na kojemu se nepokretnost nalazi, njezin naziv, granice i površinu.
(3) Nakon donošenja rješenja o izvršenju, sud će zastati sa izvršenjem do okončanja postupaka predviđenih u stavu 4, odnosno stavu 8 ovog člana. (4) Nakon što je rješenje o izvršenju doneseno, postupak izvršenja na nepokretnostima na području gdje zemljišne knjige nisu uspostavljene ili su uništene, odnosno nestale, nastaviće se nakon što se nepokretnost koja je predmet izvršenja upiše u zemljišne knjige u skladu sa glavom VIII Zakona o zemljišnim knjigama, ukoliko takav upis nije u suprotnosti sa zakonom.
(5) Tražilac izvršenja je obavezan da zahtijeva upis u zemljišne knjige u skladu sa stavom 4. ovog člana u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja o izvršenju, te da o tome, u roku koji mu bude određen, izvijesti izvršni sud. Ako tražilac izvršenja ne podnese zahtjev za upis u zemljišne knjige u predviđenom roku ili u datom mu roku o tome ne izvijesti izvršni sud, postupak izvršenja će se obustaviti.
(6) Ako bi upis u zemljišne knjige bio u suprotnosti sa zakonom, sud će obaviti popis zapljene nepokretnosti za koju je predloženo izvršenje, i na ročište za popis zapljene pozvati tražioca izvršenja, izvršenika i lica s čijim nepokretnostima graniči ta nepokretnost.
(7) Zapisnik o popisu zapljene objavljuje se na sudskoj ploči.
(8) O obavljenom popisu zapljene sud će u “Službenom glasniku Republike Srpske” i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Republike Srpske objaviti oglas u kojem će navesti sud koji objavljuje oglas, broj predmeta, ime i adrese stranaka, podatke o nepokretnosti na kojoj se izvršenje sprovodi, te obavijesti o tome gdje je i kad održano ročište na kojemu je nepokretnost popisana i kad je zapisnik o popisu zapljene istaknut na sudskoj ploči. Tim će oglasom sud pozvati sva zainteresovana lica da pismeno ili usmeno obavijeste sud o razlozima zbog kojih se izvršenje ne može sprovesti na toj nepokretnosti.
VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
27. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 331/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 14 sa daljnjim referencama, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
28. Osim toga, sve apelacije ispunjavaju i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bile dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvorni pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje
31. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
Relevantni principi
33. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
34. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojima niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
35. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 10. januara 2008. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, radi se o periodu od oko 11 godina koji će Ustavni sud uzeti u razmatranje prilikom ocjene trajanja predmetnog postupka.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
36. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi namirenja novčanog potraživanja, koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud dalje zapaža da je tokom postupka došlo do promjene predmeta izvršenja, da je apelant djelimično namiren u postupku prodaje založenih pokretnih stvari, te da u nastavku nije bilo moguće pribaviti dokumentaciju potrebnu za sprovođenje izvršenja na predloženim nekretninama, pa Ustavni sud nalazi da se radi o složenijem postupku. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o naplati duga, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od značaja za apelanta.
37. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 10. januara 2008. godine, koje je sud dozvolio rješenjem o izvršenju od 26. februara 2008. godine, tj. mjesec i po nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. Osnovni sud je nastavio preduzimati procesne radnje i sproveo izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, čime je djelimično namireno apelantovo potraživanje. U daljnjem toku postupka Osnovni sud je donio rješenje o promjeni predmeta izvršenja i odredio da će se izvršenje sprovoditi na nekretninama izvršenika. Ustavni sud zapaža da je, zatim, Osnovni sud obavijestio apelanta da izvršenje nije moguće sprovesti dok se ne uspostavi katastar svojine nekretnina i zaključkom mu naložio da podnese zahtjev za upis predmetnih nekretnina u zemljišne knjige. Apelant je podnio zahtjev za pojedinačno izlaganje na javni uvid podataka o nekretninama i utvrđivanje prava na nekretninama RUGIPP-u, ali je zahtjev odbačen rješenjem zbog toga što apelant nema svojstvo stranke u postupku. Ustavni sud zapaža da je u obrazloženju rješenja RUGIPP-a, između ostalog, navedeno da je u toku postupak masovnog izlaganja na teritoriji Republike Srpske kojim će, po službenoj dužnosti, biti obuhvaćena i predmetna nekretnina. Dakle, proizilazi da predmetna nekretnina nije upisana u zemljišne knjige. Ustavni sud, takođe, zapaža da je u odgovoru na apelaciju Osnovni sud naveo da je zastao sa izvršenjem do okončanja upisa nekretnina u zemljišnu knjigu, u skladu sa odredbom člana 113 st. 3 i 4 Zakona o izvršnom postupku. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 113 stav 4 Zakona o izvršnom postupku, između ostalog, propisano da će se postupak nastaviti nakon što se nekretnina koja je predmet izvršenja upiše u zemljišne knjige u skladu sa Glavom VIII Zakona o zemljišnim knjigama, ukoliko takav upis nije u suprotnosti sa zakonom.
38. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud nalazi da je izvršni sud preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima s ciljem što bržeg okončanja izvršnog postupka, a da je na dužinu trajanja postupka uticala složenost predmeta, te objektivne okolnosti (nepostojanje adekvatne imovine na strani izvršenika iz koje bi se apelant namirio, odnosno da predložene nekretnine kao predmet izvršenja nisu upisane u zemljišne knjige), te i sam apelant višekratnim predlaganjem promjene predmeta izvršenja, naravno s ciljem namirenja svoga potraživanja, što je njegovo pravo ali što troši vrijeme u postupku.
39. Ustavni sud, imajući u vidu sve navedeno, smatra da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka. b)Pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek
40. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvorni pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, pa, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenih prava Ustavni sud smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvorni pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, budući da je Osnovni sud preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima, a da je na dužinu trajanja postupka uticala složenost predmeta, te objektivne okolnosti (nepostojanje adekvatne imovine na strani izvršenika iz koje bi se apelant namirio, odnosno da predložene nekretnine kao predmet izvršenja nisu upisane u zemljišne knjige), te i sam apelant višekratnim predlaganjem promjene predmeta izvršenja, naravno s ciljem namirenja svoga potraživanja, što je njegovo pravo ali što troši vrijeme u postupku.
42. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević