Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2/19 (N. S.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2/19

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 2/19, rješavajući apelaciju N. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka a), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnijela N. S.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupaka koji se vode pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmeti br. 65 0 Ip 275977 Pž i 65 0 P 621962 18 Gž.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda s ciljem procesuiranja žalbi u predmetima br. 65 0 Ip 275977 Pž i 65 0 P 621962 18 Gž.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. S. podnesena protiv akta Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Su-18-001063 od 18.

decembra 2018. godine, kao i u odnosu na dio apelacije kojim se traži ocjena ustavnosti člana 12. stav (5) u vezi sa članom 93. stav (1) i članom 96. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12, 46/16) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelantica N. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Nedžad Beća, advokat iz Sarajeva, podnijela je 3. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupaka koji se vode pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po žalbi podnesenoj protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 275977 12 I od 3. oktobra 2016. godine i po žalbi protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 621962 16 P od 22. januara 2018. godine.

2. Apelantica u predmetnoj apelaciji osporava i akt Kantonalnog suda broj 009-0-Su-18- 001063 od 18. decembra 2018. godine. Apelantica je također predložila da Ustavni sud provede postupak ocjene ustavnosti i utvrdi da „odredbe člana 12. stav (5) u vezi sa članom 93. stav (1) i članom 96. Zakona o izvršnom postupku FBiH nisu u skladu sa odredbama Ustava BiH, i to sa članom II/3.e), članom II/3.k), članom II/4, članom II/3.f) Ustava BiH, odnosno sa odredbama Evropske konvencije, i to članom 6. Evropske konvencije, članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, članom 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te članom 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i članom 8. Evropske konvencije.“

3. Apelantica je zatražila od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će se „u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda pod brojem 65 0 I 275977 12 I zabraniti održavanje ročišta za prvu prodaju nekretnine koje je zakazano za 23. januar 2019. godine sve do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o njenoj apelaciji ili do donošenja konačnih odluka Kantonalnog suda po izjavljenim pravnim lijekovima“.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 4. marta 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

5. Kantonalni sud je 13. marta 2019. godine dostavio odgovor na apelaciju.

6. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 21. marta 2019. godine.

III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Činjenice u izvršnom postupku

8. Vakufska banka d.d. Sarajevo je 24. jula 2012. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne notarske isprave – ugovora o uspostavljanju hipoteke od 30. decembra 2010. godine protiv izvršenika S. Š. (apelanticinog oca, u daljnjem tekstu: izvršenik). Predmet je zaveden i vodi se pod brojem 65 0 I 275977 12 Ip. Kao sredstvo izvršenja je predložena prodaja nekretnine detaljno navedene u prijedlogu, a koja je u vrijeme pokretanja izvršnog postupka bila u izvršenikovom vlasništvu. Općinski sud je predloženo izvršenje usvojio rješenjem o izvršenju od 7. novembra 2012. godine protiv kojeg je apelantica (kao treće lice) izjavila prigovor. Općinski sud je rješenjem od 3. oktobra 2016. godine odbio apelanticin prigovor i ostavio na snazi rješenje o izvršenju od 7. novembra 2012. godine. Apelantica je protiv navedenog rješenja podnijela žalbu i kopija spisa je 11. januara 2017. godine dostavljena Kantonalnom sudu radi odlučivanja u drugom stepenu. Iz stanja spisa proizlazi da Kantonalni sud nije donio odluku po podnesenoj žalbi.

9. Općinski sud je po prijedlogu Vakufske banke d.d. Sarajevo kao tražioca izvršenja donio zaključak 5. decembra 2018. godine kojim je odredio održavanje ročišta za prvu prodaju predmetne nekretnine zakazane za 23. januar 2019. godine. Iz stanja spisa proizlazi da se apelantica, nakon pokretanja izvršnog postupka, a na osnovu ugovora o poklonu (zaključenog između nje i izvršenika), uknjižila kao vlasnik predmetne nekretnine 18. septembra 2015. godine.

10. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je UniCredit banka d.d. Mostar 3. juna 2012. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu mjenice kao vjerodostojne isprave protiv izvršenika (apelanticinog oca), a kao sredstvo izvršenja je predložila prodaju iste nekretnine kao i Vakufska banka d.d. Sarajevo. Predmetni postupak je zaveden i vodio se pred Općinskim sudom pod brojem 65 0 I 267263 12 I. Predloženo izvršenje Općinski sud je dopustio rješenjem o izvršenju od 2. decembra 2013. godine, protiv kojeg je apelantica (kao treće lice) izjavila prigovor. Općinski sud je zaključkom od 5. decembra 2016. godine apelanticu uputio na parnicu da se u parničnom postupku izvršenje određeno predmetnim rješenjem o izvršenju proglasi nedopuštenim, uz napomenu da upućivanje na parnicu ne sprječava provođenje izvršenja niti ostvarenja potraživanja tražioca izvršenja.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršni postupak broj 65 0 I 267263 12 I (koji je pokrenula UniCredit banka d.d. Mostar) spojen s predmetom broj 65 0 I 275977 12 Ip (koji je pokrenula Vakufska banka d.d. Sarajevo), te da se pred Općinskim sudom vodi jedan izvršni postupak pod brojem 65 0 I 275977 12 Ip.

Činjenice u parničnom postupku

12. Apelantica je 29. decembra 2016. godine pokrenula parnični postupak protiv tužene UniCredit banke d.d. Sarajevo radi proglašenja izvršenja nedopuštenim. U predmetnom postupku je Općinski sud Presudom broj 65 0 P 621962 16 P od 22. januara 2018. godine odbio kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se proglasi nedopuštenim izvršenje na predmetnoj nekretnini, te da se ukine Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 267263 12 I od 2. decembra 2013. godine, kao i da se naloži Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda da izvrši brisanje zabilježbe rješenja o izvršenju od 2. decembra 2013. godine koja je upisana u korist tražioca izvršenja UniCredit banke d.d. Sarajevo. Protiv navedene presude apelantica je 19. marta 2018. godine podnijela žalbu, te je predmet dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom i zaveden je pod brojem 65 0 P 621962 18 Gž.

13. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica 11. decembra 2018. godine Kantonalnom sudu podnijela urgenciju za hitno postupanje u predmetima koji se pred tim sudom vode po izjavljenim pravnim lijekovima. Kantonalni sud je aktom broj 009-0-Su-18-001063 od 18. decembra 2018. godine obavijestio apelanticu da ne postoje opravdani razlozi da se predmeti tretiraju kao hitni, te da će se po njima postupati po hronološkom redu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelantica smatra da joj je zbog prinudne prodaje u izvršnom postupku nekretnine koja predstavlja njenu imovinu, odnosno dom u kojem živi sa drugim članovima domaćinstva u periodu dok Kantonalni sud nije donio odluke po podnesenim žalbama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni, porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Nadalje navodi da je njena prava na koja se poziva u apelaciji povrijedio Kantonalni sud i aktom od 18. decembra 2018. godine kojim je obavijestio da postupci po podnesenim pravnim lijekovima nisu hitni i da će se rješavati hronološkim redom, zanemarujući činjenicu da se njen dom prinudnim putem prodaje u izvršnom postupku, i to prije donošenja odluka po podnesenim pravnim lijekovima u izvršnom i parničnom postupku. Apelantica je također predložila da Ustavni sud provede postupak ocjene ustavnosti i utvrdi da „odredbe člana 12. stav (5) u vezi sa članom 93. stav (1) i članom 96. Zakona o izvršnom postupku FBiH nisu u skladu sa odredbama Ustava BiH, i to sa članom II/3.e), članom II/3.k), članom II/4, članom II/3.f) Ustava BiH, odnosno sa odredbama Evropske konvencije, i to članom 6. Evropske konvencije, članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, članom 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te članom 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i članom 8. Evropske konvencije.“ Apelantica predmetnom apelacijom nije zatražila naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je predmetni izvršni postupak u toku pred tim sudom, te da se predmeti rješavaju u skladu sa Uputstvom VSTVBiH, tj. prema planu rješavanja starih predmeta, te da apelanticin predmet još uvijek nije uzet u rad jer se ne nalazi u planu kojim su obuhvaćeni svi predmeti u radu uređujućeg sudije. Kantonalni sud je naveo da bi postupanje u predmetima mimo poštovanja starosti inicijalnog akta dovelo do povrede prava na jednakost podnosilaca žalbi, jer bi se u tom slučaju rješavali predmeti koji su kasnije zaprimljeni u sud.

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da sud nije povrijedio apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva i predlaže da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 12.

Pravni lijekovi [...] (5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru.

Izuzetno, kada je izvršnim dokumentom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcionog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.

[...] Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 51.

Pretpostavke za prigovor Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može da podnese prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedozvoljenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.

Prigovor se može podnijeti do okončanja izvršnog postupka. Podnošenje prigovora ne sprečava provođenje izvršenja i ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

[...] Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

18. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi: Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost Dopustivost apelacije u odnosu na osporeni akt Kantonalnog suda broj 009-0-Su-18-001063 od 18. decembra 2018. godine i u odnosu na zahtjev za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi Zakona o izvršnom postupku FBiH Član 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

20. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U odnosu na apelanticin zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 12. stav (5) u vezi sa članom 93. stav (1) i članom 96. Zakona o izvršnom postupku FBiH, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da nema nadležnost da u apelacionom postupku razmatra da li neki zakon, odnosno opći akt sam po sebi krši neka od ustavnih prava apelanata (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 905/08 od 4. septembra 2008. godine i AP 2511/09 od 6. decembra 2012. godine, te Odluka o dopustivosti broj AP 3881/17 od 19. juna 2018. godine, u okviru koje je razmatran predmet broj 1068/18, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju u skladu sa članom 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda nije nadležan da ocjenjuje ustavnost navedenih odredbi Zakona o izvršnom postupku FBiH.

22. Također, Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je podnesena protiv akta Kantonalnog suda broj 009-0-Su-18-001063 od 18. decembra 2018. godine jer navedeni akt nema svojstvo presude, odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

23. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u dijelu koji se odnosi na dužinu trajanja predmetnih postupaka

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

27. Predmetna apelacija se, u suštini, odnosi i na dužinu izvršnog postupka u kojem apelantica ima procesni položaj trećeg lica na čijem se vlasništvu provodi izvršenje određeno protiv njenog pravnog prednika kao izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno stranka protiv koje se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se apelantica u predmetnoj apelaciji žali na dužinu postupka u kojem osporava obavezu iz vjerodostojne isprave kao izvršne isprave na osnovu koje je u predmetnom izvršnom postupku obavezan izvršenik (apelanticin otac) na isplatu duga, i to izvršenjem na nekretnini koja je u toku izvršnog postupka postala apelanticino vlasništvo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja je, mutatis mutandis, primjenjiva u konkretnom slučaju, u predmetu u kojem je aplikant, također, osporavao dužinu trajanja izvršnog postupka u kojem je imao procesni položaj izvršenika, a koji je pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave, a ne sudske presude domaćeg suda, u kojoj se navodi da budući da postoji spor koji se odnosi na način ostvarivanja građanskih prava i obaveza podnosioca aplikacije, te da s obzirom na to da rezultat tog spora ima dalekosežne posljedice za aplikantova imovinska prava, Evropski sud smatra da se garancije člana 6. Evropske konvencije odnose na konkretni postupak (vidi Evropski sud, Jedamski protiv Poljske, presuda od 29. juna 2000. godine, aplikacija broj 29691/96). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja postoji spor koji se odnosi na način ostvarivanja apelanticinih građanskih prava i obaveza, te da s obzirom na to da rezultat tog spora ima dalekosežne posljedice za njena imovinska prava, apelantica u predmetnom izvršnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da je predmetna apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

28. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Također, u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka, s obzirom na to da predmetni parnični postupak pred Kantonalnim sudom nije okončan, predmetna apelacija je dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

31. Konačno, u tom dijelu apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

33. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacije nedopušten zbog toga što Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelantica ističe da joj je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog i parničnog postupka pred Kantonalnim sudom došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]

35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]

36. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka kontinuirano isticao da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i u izvršnom postupku.

37. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti konkretnog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir

38. Ustavni sud zapaža da je kopija predmeta broj 65 0 I 275977 12 I dostavljena Kantonalnom sudu radi postupanja po žalbi 11. januara 2017. godine i da u predmetnom izvršnom postupku Kantonalni sud nije donio odluku. Dakle, postupak traje dvije godine i dva mjeseca.

39. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv presude Općinskog suda 19. marta 2018. godine podnijela žalbu, nakon čega je predmet dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Dakle, postupak nakon podnošenja žalbe traje jednu godinu.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

40. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te, s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku. Međutim, složenost postupka nije doprinijela dužini njegovog trajanja pred Kantonalnim sudom jer još uvijek nije uvršten u plan rješavanja starih predmeta.

41. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka, te da je Kantonalnom sudu podnosila urgenciju (11. decembra 2018. godine) s ciljem donošenja odluke po podnesenoj žalbi. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak za apelanticu od većeg značaja jer se u konkretnom slučaju u žalbenom postupku odlučuje o dopuštenosti prinudne prodaje predmetne nekretnine, koja je u toku izvršnog postupka na osnovu ugovora o poklonu prešla u apelanticino vlasništvo i koja predstavlja njen dom u kojem živi sa drugim članovima domaćinstva.

42. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud apelanticin predmet nije uzeo u rad dvije godine i dva mjeseca nakon dostavljanja na postupanje, iako je postupak po zakonu hitne prirode. Naime, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud kao opravdanje za svoje nepostupanje navodi da predmete rješava prema planu rješavanja starih predmeta u kojem nije planiran apelanticin predmet, odnosno da Kantonalni sud ne zna kada bi eventualno predmet uzeo u rad i donio odluku. Kantonalni sud je naveo da bi postupanje u predmetima mimo poštovanja starosti inicijalnog akta dovelo do povrede prava na jednakost podnosilaca žalbi, jer bi se u tom slučaju rješavali predmeti koji su kasnije zaprimljeni u sud.

43. Ustavni sud zapaža da, iako prema odredbama Zakona o izvršnom postupku žalba ne odlaže izvršenje, te iako sud u svom postupanju treba voditi računa o jednakosti podnosilaca žalbi, zbog čega je objektivni kriterij starosti inicijalnog akta pri donošenju plana rješavanja predmeta razumljiv i principijelno potreban, ipak Kantonalni sud ne može zanemariti činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o postupku hitnom po zakonu i predmetu od posebnog značaja za apelanticu, a uprkos tome već duže od dvije godine nije u planu rješavanja, odnosno nije izvjesno kada će se predmet uzeti u rad.

44. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je slično pravno pitanje, tj. pitanje prekomjerne dužine izvršnih postupaka pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u Odluci broj AP 1620/16 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da je prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje.

45. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1620/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1620/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

46. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pred Kantonalnim sudom pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Kantonalni sud nije ponudio adekvatno opravdanje.

47. Također, Ustavni sud zapaža da je apelantica u predmetnom izvršnom postupku upućena da pokrene predmetni parnični postupak kako bi zaštitila svoja prava na nekretnini koja je određena kao sredstvo izvršenja u predmetnom izvršnom postupku. Ustavni sud zapaža činjeničnopravno jedinstvo predmetnih postupaka, budući da apelantica u parničnom postupku nastoji dokazati nedopuštenost izvršenja na njenim nekretninama, a da pri tome izvršni postupak i dalje teče, te se provode radnje s ciljem izvršenja na predmetnim nekretninama, zbog čega u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud nalazi svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu okončanje i parničnog postupka kako bi u cijelosti bilo odlučeno o apelanticinom pravnom pitanju, odnosno o njenim pravima zbog kojih je izjavila pravne lijekove u parničnom i izvršnom postupku. b)Pitanje naknade nematerijalne štete

48. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

49. Međutim, apelantica nije zatražila naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje, zbog čega, u smislu naprijed navedenog, utvrđivanje povrede ovog ustavnog prava i izdavanje naloga Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku po izjavljenim pravnim lijekovima samo po sebi predstavlja primjerenu i dovoljnu pravnu zaštitu. c)Ostali navodi

50. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u ovom predmetu došlo i do povrede prava na privatni, porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

51. Ustavni sud zaključuje da, iako prema odredbama Zakona o izvršnom postupku žalba ne odlaže izvršenje, te iako sud u svom postupanju treba voditi računa o jednakosti podnosilaca žalbi, zbog čega je objektivni kriterij starosti inicijalnog akta pri donošenju plana rješavanja predmeta razumljiv i principijelno potreban, Kantonalni sud ipak ne može zanemariti činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o postupku hitnom po zakonu i predmetu od posebnog značaja za apelanticu, a uprkos tome već duže od dvije godine nije u planu rješavanja, odnosno nije izvjesno kada će predmet biti uzet u rad. Ustavni sud zbog jedinstva predmetnog parničnog postupka s izvršnim postupkom nalazi svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da i u parničnom postupku donese drugostepenu odluku kako bi se u cijelosti riješilo apelanticino pravno pitanje, tj. dopuštenost izvršenja na nekretnini koja je nakon pokretanja izvršnih postupaka prešla u apelanticino vlasništvo.

52. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u postupku koji zahtijeva određenu hitnost u postupanju, a Kantonalni sud dvije godine i dva mjeseca nakon prijema predmeta na postupanje po žalbi nije donio drugostepenu odluku, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio adekvatno opravdanje za pasivnost u izvršnom postupku, što ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

53. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka a), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

54. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelanticin prijedlog za donošenje privremene mjere.

55. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2/19 (N. S.) | Sudska praksa | Aktio