Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7347/18 (S. B.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7347/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-7347/18, rješavajući apelaciju S. B., na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. B.

protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 015878 16 Uvp od 26. septembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. S. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 10. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 015878 16 Uvp od 26. septembra 2018. godine.

2. Osporenom odlukom Vrhovnog suda odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Banjaluci od 16. novembra 2015. godine (u daljnjem tekstu: Okružni sud) kojom je odbijena apelantova tužba protiv rješenja tuženog (Ministarstva prosvjete i kulture RS) od 17. decembra 2014. godine (doneseno u izvršenju presude Okružnog suda od 26. novembra 2014. godine). Navedenim rješenjem tuženog odbijen je apelantov prigovor izjavljen na preliminarnu rang-listu za kategoriju studenata prvog ciklusa studija društvenih nauka na visokoškolskim ustanovama koje se ne finansiraju iz budžeta Republike Srpske za 2011. godinu.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je pravilno Okružni sud odbio apelantovu tužbu protiv rješenja tuženog od 17. decembra 2014. godine, kojim je u cijelosti izvršena ranija presuda Okružnog suda od 26. novembra 2014. godine na način da je sada valjano odgovoreno na sve relevantne apelantove navode iznesene u prigovoru na preliminarnu rang-listu. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je Okružni sud dao pravilno tumačenje vezano za diskreciona ovlašćenja ministra da shodno odredbama člana 6. stav 5. 6. i 7. Pravilnika o dodjeli studentskih stipendija vrši izmjene i preraspodjele sredstava namijenjenih za stipendije studenata u određene kategorije i naučne oblasti na osnovu kriterija koje sam odredi (npr. u oblast deficitarnih zanimanjima), te napomenuo da konkretna preraspodjela sredstava nije od uticaja na apelantova prava. Naime, Vrhovni sud je naveo da je apelant podnio prijavu za dobijanje stipendije (konkurs za 23 stipendije), dok se apelant našao na 26. mjestu, s obzirom da je student sa 23. pozicije imao veći prosjek ocjena od apelanta, te da je takvo postupanje usklađeno sa odredbom člana 14. Pravilnika o dodjeli studentskih stipendija. Nadalje, Vrhovni sud je podržao navode tuženog iz rješenja od 17. decembra 2014. godine da tri studenta koja su dobila stipendiju u naučnoj oblasti „društvene nauke" (za koju je apelant podnio prijavu), čiji je status iz preliminarne rang-liste „potpun-nije ispunjen uslov" u konačnoj rang-listi pretvoren u status „potpun-ispunjen uslov" zadovoljavaju kriterije za dobijanje stipendije. Pri tome, Vrhovni sud je naveo da se radi o studentima koji su istovremeno podnijeli prijavu na predmetni konkurs i na konkurs Grada Banjaluka, gdje su u međuvremenu dobili stipendiju za 2011. godinu koje su se odrekli, te da to dokazuju ovjerene izjave i uvjerenja Administrativne službe Grada Banjaluka, a koje isprave je tuženi u ponovljenom postupku pravilno cijenio, te dodao da se radi o licima koja nesporno imaju veći broj bodova od apelanta. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je naveo da je neosnovan apelantov navod da je Okružni sud radi utvrđivanja činjenica vezanih za ova tri studenta morao održati usmenu raspravu (član 25. stav 2. u vezi sa članom 29. Zakona o upravnim sporovima), s obzirom da su sve činjenice koje su sa ovog aspekta bitne za rješavanje predmetne stvari pravilno utvrđene u ponovljenom upravnom postupku. Također, Vrhovni sud je naveo da jedini propust tuženog (na koji je ukazano i presudom od 26. novembra 2014. godine), a svodio se na to da je konačna rang-lista od 3. marta 2011. godine objavljena prije nego što je odlučeno o apelantovom prigovoru na preliminarnu rang-listu prethodnim aktom tuženog od 19. maja 2011. godine, i dalje postoji, ali da nije od uticaja na apelantova prava, jer je evidentno da je njegov prigovor izjavljen na preliminarnu rang-listu neosnovan. Dalje je Vrhovni sud naveo da je Okružni sud valjano zaključio da je rješenjem tuženog od 17. decembra 2014. godine argumentovano odbijen apelantov prigovor na preliminarnu rang-listu, te da je na taj način konačna rang-lista ostala na snazi, a kojom je okončan upravni postupak dodjele stipendija za 2011. godinu.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da su odluke redovnih sudova proizvoljne i zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, te na pogrešnoj primijenjeni materijalnog prava, te da redovni sudovi nisu odgovorili na sve njegove navode. Apelant navodi da je Vrhovni sud povrijedio odredbu člana 30. Zakona o upravnim sporovima kada nije ispitao zakonitost osporenog upravnog akta vezano za činjenicu da je tuženi konačnu rang listu studenata objavio na svom portalu 7. marta 2011. godine, a da je o prigovoru apelanata odlučio 19. maja 2011. godine, te da nije ispitao zakonitost akta tuženog od 17. decembra 2014. godine, navodeći da je tuženi postupak dodjele stipendija za 2011. godinu okončao bez konačne rang-liste. Apelant navodi da je Okružni sud povrijedio odrebu člana 25. stav 2. Zakona o upravnim sporovima jer nije usvojio apelantov prijedlog za održavanje usmene rasprave, a kako bi utvrdio da li su tri sporna studenta primala stipendiju iz drugih javnih izvora stipendiranja, te da mu je povrijeđeno pravo pristupa sudu. Apelant navodi da mu prvostepeni sud nije dostavio odgovor na tužbu, te da je na taj način povrijedio procesnu ravnopravnost stranaka. Također, apelant navodi da su redovni sudovi propustili da utvrde povredu člana 6. stav 5.,6. i 7. Pravilnika o dodjeli studetskih stipendija.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u apelaciji, u suštini, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Ovo naročito imajući u vidu da je apelant u apelaciji ponovio većinu navoda koje je istakao u zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, a koje navode je Vrhovni sud razmotrio prilikom donošenja osporene odluke, te u obrazloženju svoje odluke dao jasne i argumentovane razloge o neutemeljenosti tih navoda, u kojima Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnosti. U pogledu apelantovih navoda da mu prvostepeni nije dostavio odgovor na tužbu (u čemu vidi povredu načela procesne ravnopravnosti stranaka), Ustavni sud zapaža da osporene presude Vrhovnog suda ne proizlazi da je apelant u zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda isticao navedeni prigovor (niti apelant tvrdi da je taj prigovor istakao), pa se o tom prigovoru Vrhovni sud nije niti mogao izjasniti. Zbog navedenog, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-476/04 od 17. decembra 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ 34/05), ukazuje da ove prigovore apelant ne može s uspjehom prvi put isticati u postupku pred Ustavnim sudom. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7347/18 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio