Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3743/17 (A. K.)

Odluka donesena 22. 05. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3743/17

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 05. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. svibnja 2019. godine, u predmetu broj AP 3743/17, rješavajući apelaciju A. K., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija A. K.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja izvršnog postupka koji je u tijeku pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 I 077038 19 Gži2.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 58 0 I 077038 19 Gži2, u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1.

Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelantica A. K. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Nikica Vučina, odvjetnik iz Mostara, podnijela je 6. rujna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 58 0 I 077038 10 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 24. listopada 2017. godine i 20. veljače 2019. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju, a od Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 20. veljače 2019. godine.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. studenog 2017. i 11. ožujka 2019. godine, dok je Kantonalni sud dostavio odgovor 11. ožujka 2019. godine.

4. Ustavni sud je 4. travnja 2019. godine telefonskim putem od Kantonalnog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog izvršnog postupka.

5. Ustavni sud je podneskom od 15. travnja 2019. godine od Kantonalnog suda zatražio dostavljanje spisa predmeta na uvid.

6. Kantonalni sud je 29. travnja 2019. godine dostavio spis predmeta.

III. Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i spisa predmeta mogu se sumirati na sljedeći način.

8. Apelantica je 5. studenog 2010. godine na temelju izvršne notarske isprave (sporazum o raskidu ugovora o kupoprodaji i o reguliranju odnosa u svezi s međusobnim dugovanjima koji je 29. ožujka 2010. godine zaključen između Ante Čarapine – u daljnjem tekstu: prvoizvršenik i apelantice) podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje kojim traži da se od Romea Krešića (u daljnjem tekstu: drugoizvršenik) namiri novčana tražbina prodajom u prijedlogu precizirane nekretnine, te zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari koje se zateknu u kući izvršenika.

9. Apelantica je podneskom od 23. prosinca 2010. godine, na zahtjev suda od 9. prosinca 2010. godine, dostavila originale zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu i sporazuma o raskidu od 29. ožujka 2010. godine.

10. Rješenjem Općinskog suda od 18. siječnja 2011. godine dopušteno je predloženo izvršenje.

11. Drugoizvršenik je 2. veljače 2011. godine izjavio prigovor protiv rješenja od 18. siječnja 2011. godine, u kojem je istaknuo da je s prvoizvršenikom zaključio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine i podnio zahtjev za upis prava predbilježbe vlasništva na nekretnini nadležnom zemljišnoknjižnom uredu (u daljnjem tekstu: ZK ured), zbog čega osporava apelantičino pravo da potraživanje novčane tražbine koju ima prema prvoizvršeniku namiri prodajom predmetne nekretnine čiji je on vlasnik.

12. Dopisom Općinskog suda od 8. veljače 2011. godine apelantičinom punomoćniku dostavljen je prigovor drugoizvršenika na odgovor.

13. Apelantica je podneskom od 3. ožujka 2011. godine, na zahtjev Općinskog suda od 8. veljače 2011. godine, dostavila novu adresu prvoizvršenika koji se u tom trenutku nalazio u zatvoru.

14. U prilogu podneska Općinskog suda od 19. travnja 2011. godine prvoizvršeniku je dostavljeno rješenje o izvršenju.

15. ZK ured je 26. rujna 2011. godine, na zahtjev suda od 12. rujna 2011. godine, dostavio zemljišnoknjižni izvadak u kome je naveo da zahtjev za predbilježbu prava vlasništva drugoizvršenika nije riješen.

16. Rješenjem Općinskog suda od 30. siječnja 2012. godine djelomično je usvojen prigovor drugoizvršenika, te je u odnosu na njega obustavljeno izvršenje i ukinute do tada provedene radnje.

17. Drugoizvršnik je 13. veljače 2012. godine izjavio žalbu na rješenje od 30. siječnja 2012. godine.

18. Općinski sud je 20. veljače 2012. godine žalbu drugoizvršenika od 13. veljače 2012. godine dostavio na odgovor apelantici i prvoizvršeniku, te prepakirao i ponovo dostavio prvoizvršeniku rješenje od 30. siječnja 2012. godine.

19. Prvoizvršenik je 28. veljače 2012. godine dostavio odgovor na žalbu drugoizvršenika koja je izjavljena protiv rješenja od 30. siječnja 2012. godine.

20. Apelantica je 2. ožujka 2012. godine dostavila odgovor na žalbu drugoizvršenika koja je izjavljena protiv rješenja od 30. siječnja 2012. godine.

21. Općinski sud je podnescima od 7. rujna, 11. listopada i 8. studenog 2012. godine vršio dostavu odgovora na žalbu apelantici i izvršenicima.

22. Općinski sud je 20. prosinca 2012. godine cio spis dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.

23. Kantonalni sud je rješenjem od 5. veljače 2014. godine odbio kao neutemeljenu žalbu drugoizvršenika od 13. veljače 2012. godine.

24. Prvoizvršenik je podnio žalbu 24. ožujka 2014. godine.

25. Zaključkom Općinskog suda od 4. travnja 2014. godine prvoizvršenik je pozvan da uredi žalbu podnesenu 24. ožujka 2014. godine i da točno označi rješenje protiv kojeg izjavljuje žalbu.

26. Rješenjem Općinskog suda od 25. prosinca 2014. godine odbačena je kao nepotpuna žalba prvoizvršenika od 24. ožujka 2014. godine.

27. Zaključkom Općinskog suda od 22. lipnja 2015. godine određeno je provođenje vještačenja radi procjene vrijednosti nekretnine koja je predmet izvršnog postupka.

28. Općinski sud je 2. srpnja 2015. godine zaprimio nalaz i mišljenje vještaka koji je podneskom od 19. siječnja 2016. godine dostavljen strankama u postupku.

29. Apelantica je 8. listopada, 13. i 26. studenog 2015. godine uputila urgencije sudu sa prijedlogom da zakaže prodaju nekretnine.

30. ZK ured je 9. ožujka i 30. rujna 2016. godine dostavio zemljišnoknjižne izvatke za predmetnu nekretninu iz kojih je vidljivo da je izvršen upis zabilježbe izvršenja u više izvršnih postupaka.

31. Apelantica je 16. rujna, 16. studenog i 21. prosinca 2016. godine uputila urgencije sudu sa prijedlogom da zakaže prodaju nekretnine.

32. Općinski sud je rješenjima od 24. travnja i 22. studenog 2017. godine spojio dva izvršna postupka s predmetnim postupkom i odredio da će se voditi jedan postupak (pod brojem 58 0 I 077038 10 I).

33. Apelantica je 6. i 27. listopada 2017. godine uputila urgencije sudu sa prijedlogom da zakaže prodaju nekretnine.

34. Prvoizvršenik je 22. prosinca 2017. godine podnio žalbu na rješenje.

35. Općinski sud je 14. veljače 2018. godine dostavio žalbu na odgovor apelantici i tražitelju izvršenja iz postupka spojenog sa ovim postupkom EOS MATRIX d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugi tražitelj izvršenja).

36. Apelantica je 20. veljače 2018. godine dostavila odgovor na žalbu od 22. prosinca 2017. godine sa prijedlogom da sud kao nepotpunu odbaci žalbu prvoizvršenika.

37. Apelantica je podneskom od 15. veljače 2019. godine predložila sudu da odbaci žalbu prvoizvršenika od 22. prosinca 2017. godine.

38. Zaključkom Općinskog suda od 5. ožujka 2019. godine prvoizvršenik je pozvan da dopuni žalbu od 22. prosinca 2017. godine, s obzirom na to da u žalbi nije točno označeno rješenje protiv kojeg je uložena žalba.

39. Prvoizvršenik je 15. ožujka 2019. godine dostavio dopunu žalbe.

40. Općinski sud je 22. ožujka 2018. godine dostavio dopunu žalbe na odgovor apelantici i drugom tražitelju izvršenja.

41. Predmetni spis je 3. travnja 2019. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi od 22. studenog 2017. godine.

42. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

43. Apelantica ističe da joj je zbog duljine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica navodi da nije ničim doprinijela duljini trajanja postupka i da je podnijela više pismenih urgencija u kojima je tražila da sud uzme spis u rad. Apelantica ističe da je na osnovu pristupa predmetima putem interneta vidljivo da je predmetni spis u evidenciji od godine dana i da nitko od djelatnika suda nije postupao po njemu u tom razdoblju. Apelantica zbog duljine trajanja predmetnog postupka traži i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

44. Općinski sud je ukratko naveo kronologiju predmetnog izvršnog postupka, te istaknuo da s obzirom na broj spisa kojima je zadužen postupajući suradnik, kompleksnost predmeta, ovakvim postupanjem suda nije povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje i ispoštovana su sva procesna jamstva za sve stranke u postupku. U naknadnom odgovoru, uz navođenje kronologije postupka, Općinski sud je naveo da žalba na rješenje od 22. studenog 2017. godine nije dostavljena pravovremeno na odlučivanje drugostupanjskom sudu zbog odsustva postupajućeg suradnika, te s obzirom na sve navedeno u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantičina prava na koja se u apelaciji poziva.

45. Kantonalni sud je ukratko naveo kronologiju predmetnog izvršnog postupka pred tim sudom po žalbi na rješenje od 30. siječnja 2012. godine, te istaknuo da se predmetna apelacija odnosi na duljinu trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom.

V.Relevantni propisi

46. U Zakonu o ovršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravak, 33/06, 39/06 – ispravak, 39/09, 74/11 – OUS, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16 i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:

Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.

Članak 64.

Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

VI.Dopustivost

47. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

48. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

49. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na duljinu izvršnog postupka. U svezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12., i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, točke 23.-24. sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.

50. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.

51. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

52. Apelantica smatra da joj je zbog duljine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

53. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

54. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.

Relevantna načela

55. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stav 26.).

56. U svezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obvezu da organizira sustav za izvršenje presuda koji treba biti efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigurati njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Europski sud, Scollo protiv Italije, 1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Europskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84.-86., 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

57. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja izvršnog postupka razmatrati razdoblje od 5. studenog 2010. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, radi se o razdoblju od oko osam godina i šest mjeseci koji će Ustavni sud uzeti u razmatranje prilikom ocjene duljine trajanja predmetnog postupka.

Analiza duljine trajanja izvršnog postupka

58. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Europskog suda, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi novčanog potraživanja na temelju izvršne notarske isprave, a taj je postupak po zakonu hitne prirode. Ustavni sud zapaža i da predmetni postupak u početku nije bio složen, međutim, u tijeku postupka došlo je do obustave izvršenja u odnosu na drugoizvršenika, a naknadno je predmetnom postupku pripojeno više izvršnih postupaka, pa Ustavni sud nalazi da se radi o složenijem postupku. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o namirenju novčane tražbine, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od značaja za apelanticu.

59. Ocjenjujući apelantičino ponašanje, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela duljini trajanja predmetnog postupka. Naprotiv, apelantica je ažurno postupala po nalozima suda, te podnosila veći broj urgencija sudu, a u odgovoru na žalbu prvoizvršenika od 22. prosinca 2017. godine, te u naknadnom podnesku ukazala je sudu da je navedena žalba nepotpuna i predložila sudu da je odbaci, što je u konačnici sud i uradio.

60. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je apelantica prijedlog za izvršenje podnijela 5. studenog 2010. godine, koje je sud dopustio rješenjem o izvršenju od 18. siječnja 2011. godine, tj. dva mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što se može smatrati relativno razumnim rokom za donošenje rješenja. Nakon što je drugoizvršenik izjavio prigovor na rješenje o izvršenju, Ustavni sud primjećuje da su postojale kraće procesne smetnje u pogledu urednosti dostave i dobivanja informacije od ZK ureda, međutim, one ne predstavljaju objektivne okolnosti koje bi opravdale donošenje rješenja po prigovoru protiv rješenja o izvršenju tek nakon skoro godinu dana. U daljnjem tijeku postupka, nakon izjavljivanja žalbe drugoizvršenika protiv rješenja kojim je djelomično usvojen prigovor protiv rješenja o izvršenju, Ustavni sud zapaža određenu pasivnost Općinskog suda koji je tek nakon više od šest mjeseci, prvi put, pokušao izvršiti dostavu odgovorâ na navedenu žalbu apelantici i izvršenicima. Ustavni sud, također, zapaža pasivnost Općinskog suda nakon što je prvoizvršenik izjavio žalbu od 22. prosinca 2017. godine, imajući u vidu da je Općinski sud tek nakon više od godinu dana i dva mjeseca od prvoizvršenika tražio da dopuni žalbu. Nakon što je Kantonalni sud odlučio o žalbi drugoizvršenika protiv rješenja kojim je djelomično usvojen prigovor protiv rješenja o izvršenju, Općinski sud je nastavio poduzimati procesne radnje i rješenjem odbacio žalbu prvoizvršenika kao nepotpunu, zaključkom odredio vještačenje radi procjene vrijednosti predmetne nekretnine, te je nakon ispunjenja zakonskih uvjeta za spajanje sudskih spisa spojio dva izvršna postupka s predmetnim postupkom. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da su postojale procesne smetnje koje su u manjoj mjeri utjecale na vremensko trajanje radnje donošenja rješenja po prigovoru protiv rješenja o izvršenju i kao takve ne predstavljaju objektivne okolnosti koje su značajnije utjecale na duljinu trajanja predmetnog postupka. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je riječ o složenijem postupku sa više sudionika i više spojenih postupaka, te da je bilo potrebno vještačiti vrijednost predmetne nekretnine koja je predložena za sredstvo izvršenja, kao i ostvarivati procesne pretpostavke za vođenje postupka procesuiranjem pravnih lijekova koje su sudionici u postupku koristili, što je bez sumnje njihovo pravo, ali što je s druge strane objektivno utjecalo na ukupnu duljinu trajanja predmetnog postupka.

61. Kao opravdanje za duljinu trajanja predmetnog postupka, Općinski sud je u odgovorima na apelaciju naveo veliki broj predmeta i kadrovsku nepopunjenost suda. Međutim, te okolnosti se prema ustaljenoj praksi Europskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne mogu smatrati prihvatljivim opravdanjem za duljinu trajanja postupka jer javna vlast ima dužnost organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

62. Imajući u vidu sve navedeno, u situaciji kada predmetni izvršni postupak traje oko osam godina i šest mjeseci i nije okončan, Ustavni sud nalazi da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje, s obzirom na to da je duljini trajanja postupka doprinijela činjenica da Općinski sud nije učinkovito i ekonomično poduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka.

63. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog duljine trajanja izvršnog postupka.

64. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda pred kojim se postupak trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu, s obzirom na to da predmetni postupak ukupno traje oko osam godina i šest mjeseci. Naime, budući da je u predmetnom postupku utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. prosinca 2009. godine, točka 42., dostupna na www.ustavnisud.ba).

Pitanje naknade nematerijalne štete

65. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

66. Uzimajući u obzir navedeno, te okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantičinog prava i izdavanje naloga predsjedniku Kantonalnog suda da odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka dovoljna satisfakcija za apelanticu.

VIII.Zaključak

67. Unatoč činjenici da se radi o složenijem postupku, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog nepoštovanja standarda okončanja u razumnom roku izvršnog postupka pred Općinskim sudom, s obzirom na to da je duljini trajanja predmetnog postupka doprinijelo neefikasno i neažurno postupanje tog suda, koji nije učinkovito i ekonomično poduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, kako bi razumno pomogao da apelantičino potraživanje utvrđeno izvršnom notarskom ispravom bude namireno.

68. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

69. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3743/17 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio