Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5899/18 (Makart Hoteli d.o.o.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5899/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-5899/18, rješavajući apelaciju „Makart Hoteli“ d.o.o., na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka

a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Makart Hoteli d.o.o. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Ip 063122 18 Pž 2 od 2. jula 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Makart Hoteli d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Slaven Jukić advokat iz Livna, podnio je 22. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 Ip 063122 18 Pž 2 od 2. jula 2018. godine.

2. Općinski sud u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio Rješenje broj 53 0 Ip 063122 16 Ip od 19. marta 2018. godine kojim je dosudio nekretninu (pobliže označenu u dispozitivu navedenog rješenja) ponuđaču (kupcu) „G-TANK“ d.o.o. Vitez, te odredio predaju u posjed dosuđene nekretnine kupcu i naložio Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda da predmetnu nekretninu upiše kao vlasništvo „G-TANK“ d.o.o. Vitez.

3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je rješenjem o izvršenju tog suda od 7. septembra 2016. godine usvojen je prijedlog za izvršenje tražitelja izvršenja „Heta“ d.o.o. Sarajevo (prethodna firma društva Hypo Alpe-Adria Leasing d.o.o. Sarajevo), na temelju izvršne isprave – zapisnik i rješenje Općinskog suda od 19. juna 2016. godine i ugovora o zasnivanju hipoteke od 22. avgusta 2007. godine, protiv apelanta kao izvršenika, na način da se izvršenje provede na založenim nekretninama apelanta. Takođe je naveo da je taj sud rješenjem od 17. oktobra 2016. godine odbio kao neosnovan prigovor apelanta podnesen protiv rješenja o izvršenju, te da je navedeno rješenje potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 12. oktobra 2017. godine. Općinski sud je ukazao da je vrijednost nekretnine utvrđena od strane sudskog vještaka u iznosu od 4.075.600,37 KM, a da je ponuda i uplaćena cijena iznad 1/3 procijenjene vrijednosti, slijedom čega je predmetna nekretnina prodata kupcu, te nakon polaganja cijene dosuđena kupcu skladu sa članom 93. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.

4. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 53 0 Ip 063122 18 Pž 2 od 2. jula 2018. godine kojim je odbio apelantovu žalbu i navedeno rješenje potvrdio.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da su bez značaja apelantovi žalbeni navodi da "izvršna isprava koju je podnio tražilac izvršenja ne sadrži sve što je potrebno prilikom podnošenja prijedloga za izvršenje", zato što u ovoj fazi postupka sud ne vodi računa o valjanosti izvršne isprave, a kod činjenice da izvršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačne ili na drugi način stavljena van snage. Također, Kantonalni sud je, vezano za apelantove žalbene navode koji se odnose na aktivnu legitimaciju tražitelja izvršenja, naveo da se o navedenim navodima izjasnio odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 17. oktobra 2016. godine (kojim je odbijen apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju). Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je protiv rješenja Općinskog suda od 17. oktobra 2016. godine izjavio žalbu, "te da o toj žalbi nadležni drugostepeni sud nije odlučio, jer prvostepeni sud ni žalbu ni spise nije dostavio na odlučivanje", te da je prvostepeni sud provodio izvršne radnje procjene i prodaje nepokretnosti prije pravosnažnosti rješenja o izvršenju. Nadalje, apelant navodi da izvršna isprava na osnovu koje je podnesen prijedlog za izvršenje ne sadrži potvrdu notara sa bilješkom o izvršnosti. Takođe, apelant navodi da je sud na proizvoljan način utvrdio da je „Heta“ d.o.o. Sarajevo pravni sljednik društva „Hypo- Alpe-Adria- Leasing“ d.o.o. Sarajevo, te smatra da je prijedlog za izvršenje pokrenut od strane neovlaštenog lica, budući da je Agencija za bankarstvo FBiH „Hypo-Alpe-Adria- Leasing“ d.o.o. Sarajevo oduzela dozvolu za obavljanje poslova lizinga, te da se prema članu 85. stav 2. Zakona o lizingu u tom slučaju otvara likvidacioni postupak nad lizing duštvom.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Kantonalni sud u predmetnoj pravnoj stvari primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je konzistentno ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Ovo osobito imajući u vidu da apelant u apelaciji uglavnom ponavlja navoda koje je isticao u žalbi protiv prvostepenog rješenja, a koje navode je Kantonalni sud razmotrio prilikom donošenja osporene odluke, te dao jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5899/18 (Makart Hoteli d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio