Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-795/17 (Z. B.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Istraga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-795/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-795/17, rješavajući apelaciju Zdenka Baje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Baje podnesena protiv obavještenja Okružnog javnog tužilaštva Bijeljina broj T 14 0 KTP 0017537 16 od 6. februara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdenko Bajo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 27. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv obavještenja Okružnog javnog tužilaštva Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) broj T 14 0 KTP 0017537 16 od 6. februara 2017. godine.
Uvodne napomene
2. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 862/10 od 16. maja 2013. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neosnovanu apelantovu i apelaciju Budimke Bajo- Bollin (u daljnjem tekstu: apelanti) podnesenu zbog neprovođenja krivične istrage prema obavještenju Kolegija Okružnog tužilaštva u Bijeljini broj KTA-596/09 od 2. februara 2010. godine. Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da nema kršenja prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kada Okružno tužilaštvo nije pokrenulo krivičnu istragu povodom smrti oštećene koja je bliski član porodice apelanata u situaciji kada su prikupljeni nalazi i dokazi upućivali da je smrt nastupila nesretnim slučajem. Također je zaključeno da nema kršenja prava na zabranu podvrgavanja nehumanom postupku iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije zbog nepokretanja krivične istrage zbog smrti bliskog lica kada je Tužilaštvo preduzelo brojne radnje koje su mu, u skladu sa odredbama ZKP RS, stajale na raspolaganju a sve radi rasvjetljavanja predmetnog slučaja i ispitivanja da li postoje uvjeti za donošenje naredbe o provođenju istrage.
Osporeno obavještenje
3. Apelant je 29. juna 2016. godine u Okružnom tužilaštvu podnio usmenu krivičnu prijavu protiv D.M. inspektora CJB Bijeljina, D.S. okružnog tužioca i B.S. portira u firmi „Univerzal“, zbog krivičnih djela oštećenje tuđe stvari, nesavjestan rad u službi, zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja i sprječavanja dokazivanja, sa zahtjevom da Okružno tužilaštvo provede istragu protiv navedenih lica i da u skladu s otkrivenim novim činjenicama i dokazima ponovo otvori istragu u predmetu KTA-596/09 i taj predmet dodijeli novom tužiocu. U dopuni prijave od 5. jula 2016. godine, apelant je iznio argumentaciju za ponovno pokretanje istrage u predmetu KTA 596/09 ukazujući na postojanje novih dokaza za otvaranje istrage sa novim postupajućim tužiocem.
4. Tužilaštvo je povodom apelantove usmene krivične prijave i njene dopune donijelo naredbu broj T14 0 KTA 0017537 16 od 16. januara 2017. godine prema kojoj se neće sprovoditi istraga protiv D.M. kriminalističkog inspektora CJB Bijeljina i D.S. okružnog tužioca Tužilaštva zbog krivičnih djela nesavjestan rad u službi, zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja i sprječavanje dokazivanja te protiv B.S. portira u firmi „Univerzal“ zbog krivičnog djela oštećenje tuđe stvari i sprječavanje dokazivanja, jer ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica učinila navedena krivična djela. U obrazloženju naredbe je navedeno da je apelant u prijavi istakao da D.M. i D.S. prijavljuje jer nisu kao odgovorna lica reagovali na njegova pismena upozorenja i nove dokaze koje je dostavljao nakon što je bila obustavljena istraga u predmetu broj KTA 596/09 i što su spriječili ponovno otvaranje istrage, a B.S. smatra odgovornim za oštećenje tuđe stvari (oštećenje kaiša koji je bio preko ramena oštećene u vrijeme kad je zadobila smrtonosnu povedu). Uz prijavu je apelant predočio, kako je dalje navedeno, zapisnik predmeta Osnovnog suda u Bijeljini od 15. aprila 2015. godine, podneske upućene Okružnom tužilaštvu iz 2010. i 2015. godine te prijavu sa CD-om iz kojih proizilazi da u suštini traži ponovno otvaranje istrage u predmetu KTA 596/09, smatrajući da u tom predmetu nije utvrđeno ko je, kako, zašto i čime oštetio dječiji ruksak i nije utvrđeno kako su i čime nanesene povrede oštećenoj. Nakon razmatranja dostavljenog materijala, Okružno tužilaštvo je zaključilo da je apelant protiv istih lica već podnosio krivične prijave iz istih razloga; da su donesene odluke o nesprovođenju istrage protiv navedenih lica zbog prijavljenih krivičnih djela (odluke od 21. marta i 28. maja 2014. godine); da su u tim postupcima detaljno razmotreni svi materijali, prilozi i dokazi nakon čega su donesene odluke o nesprovođenju istrage. U konkretnom slučaju su ponovo razmotreni materijali i dokazi koje je apelant dostavio uz krivičnu prijavu te je zaključeno da se ne radi o novim dokazima koji bi ukazivali na osnovanu sumnju da su navedena lica počinila krivična djela i da nema osnova (nema dokaza) da se ponovo otvori istraga u predmetu KTA 596/09 jer su D.M. i D.S. (kako je navedeno u naredbi o nesprovođenju istrage Okružnog tužilaštva u Doboju) na profesionalan način donosili odluke o preduzimanju određenih istražnih radnji, te da nema niti jednog dokaza niti postoji osnovana sumnja da su lica protiv kojih je apelant podnio krivičnu prijavu ostvarili obilježja navedenih krivičnih djela.
5. Tužilaštvo je 6. februara 2017. godine obavijestilo apelanta da je povodom njegove krivične prijave protiv D.M, D.S. i B.S. nakon razmatranja pritužbe i cjelokupnog spisa, Kolegij Okružnog tužilaštva zaključio da neće provoditi istragu protiv navedenih lica te da iz raspoložive dokumentacije i prikupljenog materijala proizilazi da ne postoje osnovi sumnje da su navedena lica počinili krivična djela nesavjestan rad u službi, zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja, sprečavanje dokazivanja i oštećenje tuđe stvari.
6. Apelant smatra da mu je osporenim obavještenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant suštinski ukazuje na nesprovođenje istrage povodom gubitka bliskog srodnika koje dovodi u vezu s obilježjima krivičnih djela koja su po njegovom mišljenju počinila lica protiv kojih je podnio krivičnu prijavu, u cilju prikrivanja dokaza u predmetu KTA 596/09.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koja apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i imovinu odnose na apelantovo nezadovoljstvo i sumnju u pogledu ocjene dokaza koje je prikupio i dostavio Tužilaštvu nakon obustave istrage u predmetu KTA 596/09 te sprječavanje ponovnog otvaranja istrage, koje je doveo u vezu s krivičnim djelima koja su po njegovom mišljenju počinila lica protiv kojih je podnio krivičnu prijavu a protiv kojih se, prema osporenom obavještenju, neće provoditi istraga.
10. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 862/10 od 16. maja 2013. godine (vidi uvodne napomene) razmatrajući djelotvornost istrage u predmetu KTA 596/09, imao u vidu da je Tužilaštvo, nakon prijema izvještaja CJB Bijeljina o smrti oštećene, preduzelo sve predistražne radnje, odnosno radnje dokazivanja u vidu vršenja obdukcije leša, biološkog, DNK, trasološkog i saobraćajnog vještačenja, da je ispitalo svjedoke poimenično navedene u zapisnicima koji su sastavni dio spisa; da je Okružno tužilaštvo vodilo postupak prikupljanja dokaza, odnosno predistražne radnje u skladu sa odredbama Zakona o krivičnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZKP RS) i da je tom prilikom preduzelo brojne radnje koje su mu, u skladu sa odredbama ZKP RS stajale na raspolaganju, a sve radi potpunog sagledavanja spornog događaja u smislu utvrđivanja činjenica koje su dovele do smrti oštećene, odnosno okolnosti bitnih za donošenje naredbe o provođenju istrage. Pri tome Ustavni sud je imao u vidu da su obavljena detaljna vještačenja, pa i DNK vještačenje predmeta koji su bili uz tijelo oštećene, koje je obavila stručna ustanova iz Beograda, Republika Srbija, te da su ispitali svaku tvrdnju i sumnju koja im je povodom navedenog događaja predočena, pa čak i nakon donošenja odluke o neprovođenju istrage (radnje vezane za lice I. H.). Zbog navedenog, Ustavni sud je zaključio da predmetni slučaj nije ostao nerazjašnjen u smislu standarda Evropske konvencije, te da, zbog nepokretanja krivične istrage u situaciji kakva je konkretna, nije prekršeno pravo apelanata iz čl. II/3.a) i b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno čl. 2. i 3. Evropske konvencije (tač 29. i 30. navedene odluke).
11. U konkretnom slučaju, iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizilazi da je nakon odluke Ustavnog suda broj AP 862/10 od 16. maja 2013. godine, apelant poduzimao radnje (podnošenje krivične prijave protiv određenih lica na zapisnik pred Okružnim tuižilaštvom) s ciljem da se ponovo otvori istraga u predmetu KTA 596/09 povodom kojih je doneseno osporeno obavještenje iz kog proizilazi da se protiv navedenih lica neće provoditi istraga.
12. U vezi navedenog, Ustavni sud zapaža da je Okružno tužilaštvo nakon prijema apelantove krivične prijave razmotrilo dostavljeni materijal i donijelo naredbu prema kojoj se protiv lica D.M, D.S. i B.S. neće sprovoditi istraga jer ne postoje osnovi sumnje da su navedena lica učinila krivična djela za koje ih apelant sumnjiči, i to nesavjestan rad u službi, zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja, sprječavanje dokazivanja i oštećenje tuđe stvari. S tim u vezi, Okružno tužilaštvo je imalo u vidu da je apelant prethodno protiv istih lica već podnosio krivične prijave iz istih razloga; da su donesene odluke o nesprovođenju istrage protiv navedenih lica zbog prijavljenih krivičnih djela (odluke od 21. marta i 28. maja 2014. godine); da su u tim postupcima detaljno razmotreni svi materijali, prilozi i dokazi nakon čega su donesene odluke o nesprovođenju istrage; da su povodom apelantove krivične prijave od 29. juna 2016. godine ponovo razmotreni svi materijali i dokazi koje je apelant dostavio uz krivičnu prijavu te je zaključeno da se ne radi o novim dokazima koji bi ukazivali na osnovanu sumnju da su navedena lica počinila krivična djela i da nema osnova (nema dokaza) da se ponovo otvori istraga u predmetu KTA 596/09 te da nema niti jednog dokaza niti postoji osnovana sumnja da su lica protiv kojih je apelant podnio krivičnu prijavu ostvarili obilježja navedenih krivičnih djela.
13. Imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci proizilazi da apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno, odnosno moraju sa dovoljnom jasnoćom pokazati da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća. Međutim, imajući u vidu da apelant povodom osporenog obavještenja u konkretnoj situaciji nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na pravično suđenje i imovinu, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka po njegovoj krivičnoj prijavi, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelacije očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević