Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-804/18 (S. B., S. K. i Z. B.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-804/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-804/18, rješavajući apelacije Saše Baričanina i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Saša Baričanin protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 004648 18 Krž 11 od 25. januara 2018. godine;
Stanko Kojić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 003372 17 Krž 16 od 9. januara 2018. godine i Zoran Babić protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 003472 18 Krž 5 od 7. februara 2018. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-804/18
1. Saša Baričanin (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Foča, podnio je 8. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 004648 18 Krž 11 od 25. januara 2018. godine.
2. Osporenim rješenjem odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Suda BiH broj S 1 K 004648 17 Kvl 8 od 11. decembra 2017. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno okončanog Presudom Suda BiH broj S1 K 004648 11 Kri od 9. novembra 2011. godine (uz obrazloženje da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka u smislu člana 327. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH)). Navedenom presudom od 9. novembra 2011. godine apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 18 godina zbog krivičnog djela zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka a) u vezi sa članom 29. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), te tač. c) i g) istog člana KZ BiH, a sve u vezi sa članom 180. stav 1. KZ BiH. AP-1302/18
3. Stanko Kojić (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Foča, podnio je 1. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 1 K 003372 17 Krž 16 od 9. januara 2018. godine.
4. Osporenim rješenjem odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Suda BiH broj S1 1 K 003372 17 Kvl od 8. decembra 2017. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno okončanog Presudom Suda BiH broj S1 1 K 003372 12 Krž 13 od 15. februara 2013. godine (uz obrazloženje da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka u smislu člana 327. stav 1. ZKP BiH). Navedenom presudom od 15. februara 2013. godine apelant je osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 32 godina zbog krivičnog djela zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) KZ BiH u vezi sa članom 29. istog zakona. AP-1848/18
5. Zoran Babić (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Foča, podnio je 23. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Sud BiH broj S1 1 K 003472 18 Krž 5 od 7. februara 2018. godine.
6. Osporenim rješenjem odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Suda BiH broj S1 1 K 003472 17 Kvl 3 od 16. januara 2018. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno okončanog Presudom Suda BiH broj S1 1 K 003472 12 Kžk od 15. februara 2013. godine (uz obrazloženje da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka u smislu člana 327. stav 1. ZKP BiH). Navedenom presudom od 15. februara 2013. godine apelant je osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 22 godina zbog krivičnog djela zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) KZ BiH u vezi sa članom 29. istog zakona. Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-804/18.
Apelacioni navodi
8. U navedenim apelacijama apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili se pozivaju na povredu prava iz člana 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Apelanti navode da im je pri izricanju kazne primijenjen KZ BiH, a po njihovom mišljenju trebao se primjeniti Krivični zakon SFRJ iz 1976. godine kao blaži zakon pozivajući se na presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Maktouf i Damjanović protiv Bosne i Hercegovine.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim zahtjevima za ponavljanje krivičnih postupaka.
11. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Takođe, apelanti smatraju da im je osporenim odlukama (koje su donesne u postupcima po zahtjevima apelanata za ponavljanje pravosnažno okončanih krivičnih postupaka) povrijeđeno pravo iz člana 7. Evropske konvencije kojim je predviđeno da se niko ne može smatrati krivim za krivično djelo nastalo činjenjem ili nečinjenjem koje u vrijeme izvršenja nije predstavljalo krivično djelo prema domaćem ili međunarodnom pravu. Istim članom je regulirano da izrečena kazna neće biti teža od one koja je primjenjivana u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Imajući u vidu da se navedeni član Evropske konvencije odnosi na postupke u kojim se odlučuje o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, a da se u konkretnom slučaju radilo samo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka, te obzirom na zaključak u vezi sa povredom prava na pravično suđenje proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Odluka Ustavnog suda broj AP-3392/12 od 12. juna 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
13. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da su, stoga i navodi o zabrani diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević