Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-2196/18 (L. A.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Zahtjev za preispitivanje - usvojen
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2196/18
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 2196/18, rješavajući zahtjev za preispitivanje Liane Amidžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 3. i člana 68. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
RJEŠENJE
Usvaja se zahtjev Liane Amidžić za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu broj AP 2196/18 od 11. maja 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. Liana Amidžić (u daljnjem tekstu: podnositeljica zahtjeva), iz Bihaća, koju zastupa Ferid Mujagić, advokat iz Bihaća, dostavila je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) 14. marta 2019. godine zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda broj AP 2196/18 od 11. maja 2018. godine (naslovljen na broj AP 2763/17, koji predmet je u vezi sa predmetom AP 2196/18).
2. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP 2196/18, u Velikom vijeću u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine, odbacio kao nedopuštenu apelaciju podnositeljice zahtjeva-apelantice podnesenu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 P 029987 17 Rev 2 od 30. januara 2018. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 029987 17 Gž 2 od 17. aprila 2017. godine i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 P 029987 16 P 3 od 15. novembra 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije. U obrazloženju navedene odluke Ustavni sud je naveo da „… Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelantica dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda broj 17 0 P 029987 17 Gž 2 od 17. aprila 2017. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 17 0 P 029987 17 Rev 2 od 30. januara 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizlazi da je, u konkretnom slučaju, konačna odluka presuda Kantonalnog suda broj 17 0 P 029987 17 Gž 2 od 17. aprila 2017. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude. S obzirom na to da je o apelantičinom zahtjevu za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 51 0 P 070003 17 Rev od 29. novembra 2017. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 17 0 P 029987 17 Gž 2 od 17. aprila 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepenog rješenja, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. aprila 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda broj 17 0 P 029987 17 Gž 2 od 17. aprila 2017. godine…“.
3. U zahtjevu za preispitivanje podnositeljica zahtjeva je navela da je protiv odluka Kantonalnog suda od 17. aprila 2017. godine i Općinskog suda od 15. novembra 2016. godine blagovremeno podnijela apelaciju broj AP 2763/17. Zatim, da je istovremeno sa izjavljivanjem navedene apelacije, opreza radi izjavila i reviziju protiv odluke Kantonalnog suda. Nadalje, da je Rješenjem Vrhovnog suda od 30. januara 2018. godine odbačena njena revizija izjavljena protiv odluke Kantonalnog suda od 17. aprila 2017. godine kao nedopuštena, te da je protiv označenih odluka, apelantica ponovno izjavila apelaciju broj AP 2196/18, kojom je pobijala odluku Vrhovnog suda. Postupajući po toj apelaciji, Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti kojom je odbacio kao nedopuštenu apelaciju, jer je protekao rok za podnošenje apelacije. Podnositeljica zahtjeva je istakla da je sud zauzeo stav da je revizija neefektivan pravni lijek, jer je nedopuštena u konkretnoj pravnoj stvari, pa da uzročno-posljedično proizlazi da je prva izjavljena apelacija pod brojem AP 2763/17 blagovremena. Nadalje, da iz odluke o dopustivosti po apelaciji broj AP 2763/17 proizlazi da je sud cijenio da je apelantica izjavila apelaciju zbog povrede prava na pravično suđenje s aspekta suđenja u razumnom roku tj. dužine trajanja postupka, međutim da je to netačno. Naime, da je apelacija izjavljena zbog povreda prava na pravično suđenje, isključivo s aspekta u vezi sa saslušanjem u građanskim stvarima, povrede prava na imovinu i povrede prava na djelotvoran pravni lijek, tako da Ustavni sud nije imao prostora da odbaci kao nedopuštenu apelaciju cijeneći da je izjavljena zbog dužine trajanja postupka, a da je postupak pred Vrhovnim sudom u toku. Zatim, da postupak pred Vrhovnim sudom nije pravno relevantan za odlučivanje po izjavljenoj apelaciji broj AP 2763/17 iz razloga jer je revizija kao vanredan pravni lijek nedopušten i neefektivan pravni lijek koji nije od uticaja za tok postupka, tako da su ispunjeni svi uslovi za meritorno odlučivanje po apelaciji podnositeljice zahtjeva. Imajući u vidu naprijed navedeno, podnositeljica zahtjeva smatra da postoje razlozi koji su takve prirode da predstavljaju očigledne omaške, pa stoga predlaže da sud revidira razloge koji su opredijelili isti za donošenje odluke o dopustivosti, te nakon ispitivanja uslova za meritorno odlučivanje, donese odluku o dopustivosti i meritumu.
4. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 68. Pravila Ustavnog suda, koje u relevantnom dijelu glase:
Član 68.
(1)U slučaju kada se otkrije neka činjenica koja bi po svojoj prirodi mogla odlučno utjecati na ishod spora i koja, kada je odluka bila donesena, nije bila poznata Ustavnome sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, ta stranka može, u roku od šest mjeseci nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, zatražiti od Ustavnoga suda preispitivanje te odluke, a najkasnije u roku od godinu dana od dana prijema odluke.
[…] (3)U zahtjevu treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i podatke potrebne da se pokaže kako su ispunjeni uvjeti predviđeni u stavu (1) ovoga člana. U prilogu zahtjeva se dostavlja kopija svih dokumenata koji ga potvrđuju. Zahtjev i ti dokumenti se dostavljaju Ustavnome sudu.
[...] (5)Kada izvorno vijeće odluči da će preispitati svoju odluku, predmet preispitivanja se razmatra u skladu s pravilima koja se primjenjuju u redovnom postupku pred Ustavnim sudom.
5. Iz navedenog člana Pravila Ustavnog suda proizlazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno utjecati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranci, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali najkasnije u roku od godinu dana od dana prijema odluke čije se preispitivanje zahtijeva.
6. S obzirom da je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, donesena 11. maja 2018. godine, a da je zahtjev za preispitivanje dostavljen 14. marta 2018. godine, slijedi da je zahtjev za preispitivanje podnesen u roku iz člana 68. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Odluke Ustavnog suda su na osnovu člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine konačne i obvezujuće. S obzirom na to da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačnost odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka je, prema članu 68. Pravila Ustavnog suda, izuzetan postupak i mora biti strogo ispitivana.
8. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su prima facie činjenice koje su podnesene takve da bi mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. S ciljem utvrđivanja da li bi činjenice na kojima se zasniva zahtjev za preispitivanje mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati, one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da sam zahtjev za preispitivanje nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. Ustavni sud treba da odluči da li činjenice navedene u zahtjevu stvaraju nedoumicu u pogledu zaključaka sadržanih u odluci Ustavnog suda čije se preispitivanje traži.
9. Ustavni sud zapaža da je podnositeljica zahtjeva/apelantica podnijela 30. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 17 0 P 029987 17 Gž 2 od 17. aprila 2017. godine (kao i protiv prvostepene odluke), koja je zavedena pod brojem AP 2763/17, te da je njena apelacija u dijelu u kojem je podnijeta zbog kršenja prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku, odbačena kao nedopuštena grupnom Odlukom o dopustivosti broj AP 480/17 od 13. februara 2019. godine, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. Ustavni sud, takođe, zapaža da je u navedenoj odluci propušteno da se odbace kao preuranjeni ostali apelacioni navodi (koji su se odnosili na ostale aspekte prava na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek), jer je prama stanju apelacionog spisa postupak bio još u toku pred Vrhovnim sudom (po izjavljenoj reviziji protiv osporene presude Kantonalnog suda od 17. aprila 2017. godine).
10. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantica nakon donošenja odluke o reviziji, izjavila novu apelaciju 13. aprila 2018. godine, koja je zavedena pod broj AP 2196/18, a koja je odlukom AP 2196/18 od 11. maja 2018. godine odbačena kao nedopuštena zbog proteka roka za podnošenje apelacije. Naime, Ustavni sud je utvrdio da je konačna odluka u konkretnom predmetu Presuda Kantonalnog suda broj 17 0 P 029987 17 Gž 2 od 17. aprila 2017. godine, a da je predmetna apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.
11. Nakon razmatranja predmetnog zahtjeva za preispitivanje i naknadnog uvida u spis, Ustavni sud zapaža da apelantica prilikom podnošenja nove apelacije u predmetu broj AP 2196/18 nije navela da je ranije podnosila apelaciju Ustavnom sudu kojom je osporavala isti postupak. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Takođe, Ustavni sud podsjeća da je članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda propisana obaveza apelanata da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U suprotnom Ustavni sud će donijeti odluku prema stanju u spisu. Naime, nakon što je apelantica 16. februara 2018. godine primila rješenje Vrhovnog suda od 30. januara 2018. godine (kojim je odbačena njena revizija izjavljena protiv osporene presude Kantonalnog suda), bila je dužna, u skladu sa navedenim članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, da o toj odluci odmah obavijesti Ustavni sud u predmetu AP 2763/17. Vezano za navode podnositeljice zahtjeva da u apelaciji AP 2763/17 nije osporavala dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud ukazuje da je apelantica u formularu apelacije, pod tačkom 3. c) u napomeni, navela „samo trajanje postupka indicira povredu prava na pravično suđenje, suđenje u razumnom roku“, što je dodatno obrazložila u tački 6. navedenog formulara.
12. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je u predmetu AP 2763/17, propustio da postupi u skladu sa članom 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, odbaci kao preuranjene ostale apelacione navode (koji su se odnosili na ostale aspekte prava na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek), na koji način je propustio da u toj odluci pouči podnositeljicu zahtjeva/apelanticu da nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju vezano za osporeni postupak (s tim da je u novoj apelaciji obavezna da obavijesti Ustavni sud o ranije vođenom postupku pred Ustavnim sudom). S tim u vezi treba istaći, da je Ustavni sud odluku AP 2196/18 od 11. maja 2018. godine (kojom je odbačena apelacija zbog proteka roka), donio prije nego što je donijeta odluka u predmetu AP 2763/17 (13. februara 2019. godine).
13. Dovodeći sve navedeno u vezu, Ustavni sud konstatuje da je konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari Presuda Kantonalnog suda broj 17 0 P 029987 17 Gž 2 od 17. aprila 2017. godine, protiv koje odluke je podnositeljica zahtjeva blagovremeno podnijela apelaciju koja je zavedena pod broj AP 2763/17. Nadalje, da je u predmetu broj AP 2196/18 odlučeno prije nego u predmetu broj AP 2763/17, te da podnositeljica zahtjeva nije poučena o svojim pravima, pa da joj stoga nije ostavljena mogućnost da u predmetu AP 2196/18 ukaže da je ranije podnosila apelaciju vezano za isti predmet i da traži da joj se u predmetu AP 2196/18 odluči o ostalim apelacionim navodim (koji su se odnosili na ostale aspekte prava na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek), a o kojima nije odlučeno u predmetu AP 2763/17.
14. Obzirom na navedeno, kao i činjenicu da je podnositeljica zahtjeva prilikom svog prvog obraćanja Ustavnom sudu blagovremeno podnijela apelaciju broj AP 2763/17 protiv Presude Kantonalnog suda broj 17 0 P 029987 17 Gž 2 od 17. aprila 2017. godine, kao konačne odluke u predmetnom slučaju, koja je registrovana u Ustavnom sudu, a koju sud nije imao u vidu kod donošenja odluke AP 2196/18 od 11. maja 2018. godine, ići će se u prilog apelantici i odobriti predmetno preispitivanje. Prema tome, Ustavni sud smatra da je zahtjev za preispitivanje osnovan.
15. Stoga, polazeći od odredaba člana 68. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević