Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1705/18 ("Elta-Mt" d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1705/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-1705/18, rješavajući apelacije "Elta-Mt" d.o.o. Tuzla, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela "Elta-Mt" d.o.o. Tuzla protiv:
-Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 010416 16 Pž 2 od 2. decembra 2016. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 010416 16 Ps 2 od 22. aprila 2016.
godine;
-Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 Ps 119820 17 Rev od 15. januara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 119820 15 Pž od 11. septembra 2017. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 119820 12 Ps od 26. avgusta 2015. godine;
-Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 131326 18 Pž 2 od 25. januara 2019. godine i -Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 Ps 089750 17 Rev od 29. januara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 089750 15 Pž od 12. januara 2017.
godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 089750 11 Ps od 9. januara 2015. godine.
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-1705/18
1. "Elta-Mt" d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnio je 16. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Ps 010416 17 Rev od 15. februara 2018. godine, Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Ps 010416 16 Pž 2 od 2. decembra 2016. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 010416 16 Ps 2 od 22. aprila 2016. godine. Ustavni sud ukazuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-3857/16 od 19. aprila 2017. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju zavedenu pod brojem AP-76/17, a koju je apelant podnio protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 010416 16 Pž 2 od 2. decembra 2016. godine. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv osporene presude Kantonalnog suda, Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju bila neefektivan pravni lijek, te da je stoga navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.
AP-910/19
2. Apelant, kojeg zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnio je 28. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 32 0 Ps 119820 17 Rev od 15. januara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 119820 15 Pž od 11. septembra 2017. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Ps 119820 12 Ps od 26. avgusta 2015. godine. AP-1069/19
3. Apelant, kojeg zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnio je 11. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 131326 18 Pž 2 od 25. januara 2019. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Ps 131326 12 Ps od 25. maja 2017. godine.
AP-1337/19
4. Apelant, kojeg zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnio je 25. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 32 0 Ps 089750 17 Rev od 29. januara 2019. godine, Presude Kantonalnog suda broj 32 0 Ps 089750 15 Pž od 12. januara 2017. godine i Presude Općinskog suda broj 32 0 Ps 089750 11 Ps od 9. januara 2015. godine.
5.
Spajanje predmeta
6. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istog apelanta i zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1705/18.
7. U predmetnim postupcima, koji su okončani osporenim konačnim odlukama Vrhovnog suda i Kantonalnog suda, odbijeni su apelantovi tužbeni zahtjevi kojima je tražio da se obaveže tuženi „BHB Cable TV“ d.o.o. Lukavac i tuženi „Telemach“ d.o.o. Sarajevo (pravni sljednik „BHB Cable TV“) da mu na ime naknade štete isplate određene novčane iznose.
8. U obrazloženju osporenih odluka Vrhovni sud i Kantonalni sud su, između ostalog, naveli da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da su apelantovi tužbeni zahtjevi neosnovani, jer je na osnovu provedenih dokaza utvrđeno da su Aneksom ugovora, kojeg su potpisale parnične stranke, sadržajno na drugačiji način uređeni odnosi između parničnih stranaka, što se posebno odnosi na pitanje broja pretplatnika ugovornih strana, zatim novih pretplatnika, pitanje naplate pretplate od postojećih pretplatnika, kao i raspodjelu troškova. Naime, ukazali su da to podrazumijeva da su tom novom regulativom parnične stranke odstupile od principa sadržanog u članu 4. tačke e. osnovnog ugovora (da svaka ugovorna strana ima jednak broj pretplatnika), pa u okolnostima kada apelant nije dokazao da je Aneks ugovora stavljen van snage, dakle egzistira i vezuje ugovorne stranke, po ocjeni redovnih sudova, apelant svoje tužbene zahtjeve nije mogao zasnovati na ugovornim odredbama osnovnog ugovora. Takođe su naveli da apelantova tvrdnja da se ugovor između jednog od ortaka i njihovih pretplatnika prvo morao raskinuti da bi se pristupilo zaključenju novog ugovora sa tuženim, nije od uticaja na pravilnost i zakonitost osporenih presuda. Nadalje, ukazali su da predmet spora u konkretnoj pravnoj stvari nije odnos između apelanta i njegovih pretplatnika koji su uz pismenu izjavu insistirali da prestanu biti pretplatnici apelanta i nakon toga potpisivali nove ugovore sa tuženim ili novi pretplatnici koji su uz izjavu odbili da potpišu ugovor sa apelantom (kako je to regulisano u članu 2. tačka a. i b. Aneksa), te da apelant ukoliko smatra da su njegovi pretplatnici nezakonito raskinuli ugovor, ima pravo podnošenja tužbe protiv tih pretplatnika i duga za neosnovano naplaćenu pretplatu.
Apelacioni navodi
9. Nakon brižljive, pojedinačne analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji je u predmetnim postupcima utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2472/16 od 15. septembra 2016. godine, AP-126/18 od 13. marta 2018. godine, AP-4892/18 od 11. oktobra 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević