Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-32/19 (FG BIRAČ A.D. ZVORNIK-U STEČAJU i E. Č.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-32/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-32/19, rješavajući apelacije FG BIRAČ A.D. ZVORNIK-U STEČAJU i Enesa Čolića , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
FG BIRAČ A.D. ZVORNIK-U STEČAJU protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 St 025717 18 Pž 3 od 26.
novembra 2018. godine i Enes Čolić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 P 028676 18 Rev od 7. decembra 2018. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-32/19
1. FG BIRAČ A.D. ZVORNIK-U STEČAJU (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Aleksandar V. Popović advokat iz Banjaluke, podnio je 3. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 St 025717 18 Pž 3 od 26. novembra 2018. godine.
2. Rješenjem Višeg privrednog suda od 26. novembra 2018. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 59 0 St 025717 13 St od 20. juna 2018. godine, kojim se taj sud oglasio nenadležnim za odlučivanje po prigovoru apelanta kao stečajnog dužnika na dopuštenost izvršenja određenog Rješenjem Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 lp 036490 18 lp od 28. marta 2018. godine. U obrazloženju rješenja Viši privredni sud je naveo da je u konkretnom slučaju prijedlog za izvršenje u predmetnom izvršnom postupku podnesen nakon otvaranja stečajnog postupka nad apelantom, pa se izvršenje moglo dozvoliti samo uz prethodnu saglasnost stečajnog upravnika, a takva saglasnost nije data, iako predstavlja procesnu pretpostavku za vođenje izvršnog postupka (član 62. st. 4-7. Zakona o izvršnom postupku). Nadalje je naveo da je apelant prigovor protiv dopuštenosti prinudnog izvršenja podnio stečajnom sudu, iako je rješenje o izvršenju donio Osnovni sud. Viši privredni sud je ukazao da stečajni sud ne sprovodi niti je nadležan za sprovođenje predmetnog izvršnog postupka, jer je pokrenut na osnovu potvrde iz registra zaloga, a Zakon o sudovima Republike Srpske u članu 33. koji reguliše stvarnu nadležnost okružnih privrednih sudova, ne propisuje stvarnu nadležnost za sprovođenje izvršnog postupka na osnovu takve izvršne isprave, pa je za takav izvršni postupak nadležan osnovni sud. Viši privredni sud naveo da budući da je za konkretno izvršenje, s obzirom na vrstu izvršne isprave, stvarno nadležan osnovni sud, o prigovoru protiv dopuštenosti prinudnog izvršenja odlučuje "izvršni sudija".
AP-1039/19
3. Enes Čolić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Perica Babić advokat iz Livna, podnio je 8. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 68 0 P 028676 18 Rev od 7. decembra 2018. godine.
4. Rješenjem Vrhovnog suda FBiH od 7. decembra 2018. godine odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 028676 14 Gž od 13. aprila 2018. godine kojim je odbijena apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 028676 13 P od 14. marta 2014. godine, kojim se taj sud oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i ukinuo je provedene radnje i tužbu odbacio. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da prema odredbama člana 7. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja se ostvaruju po propisima o upravnom postupku, ako tim zakonom nije drugačije određeno, a članom 101. stav 1. istog zakona propisano je da se u postupku za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, osigurava zaštita prava osiguranika i korisnika prava u okviru nosioca osiguranja u skladu sa tim zakonom kao i sudska zaštita. Naime, sudska zaštita se pruža pokretanjem upravnog spora nakon što se iscrpe mogućnosti vođenja upravnog postupka u okviru nosioca osiguranja. Vrhovni sud je naveo da iz stanja spisa slijedi da apelant tu mogućnost nije iscrpio, jer umjesto da tužbom pokrene upravni spor protiv rješenja drugostepenog organa tuženog od 21. novembra 2013. godine, apelant je podnio tužbu parničnom sudu te svoje potraživanje traži temeljem pravila sticanja bez osnova po odredbama Zakona o obligacionim odnosima.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-32/19. Apelacioni navodi
6. U predmetnim apelacijama apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i /ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da svi apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava ili obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupcima u kojima su se redovni sudovi oglasili nenadležnim za postupanje u predmetnim pravnim stvarima, tj. u kojima je odlučivano samo o procesnoj dopustivosti prigovora, odnosno tužbe apelanata. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivano o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U odnosu na navode apelanata da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, a nije se odlučivalo o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanata o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević