Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-396/18 (M. H.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-396/18

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP 396/18, rješavajući apelaciju Muradifa Hodžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Muradif Hodžić zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 195816 11 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Muradif Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Hajran Zeba, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 I 195816 11 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 30. januara 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. februara 2018. godine, a Općinski sud 30. marta 2018. godine.

4. Ustavni sud je telefonskim putem od Općinskog suda 20. marta 2019. godine zatražio informaciju o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 6. maja 2011. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu Presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06 000925 od 28. septembra 2007. godine protiv izvršenika M. LJ., R. Lj. i E. Lj. (u daljnjem tekstu: prvoizvršenik, drugoizvršenik i trećeizvršenik ili izvršenici). Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio procjenu i prodaju nekretnine, detaljno navedene u prijedlogu za izvršenje. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 23. maja 2011. godine protiv kojeg je prvoizvršenik 2. juna 2011. godine izjavio prigovor u kojem je, između ostalog, naveo da je trećeizvršenik umro 3. februara 2008. godine.

7. Općinski sud je rješenjem od 27. januara 2014. godine obustavio izvršni postupak protiv trećeizvršenika, ukinuo sve provedene radnje i prijedlog za izvršenje odbacio u odnosu na trećeizvršenika (stav I), te je prigovor prvoizvršenika od 2. juna 2011. godine odbio. Protiv navedenog rješenja prvoizvršenik i drugoizvršenik su podnijeli žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je rješenjem od 6. aprila 2016. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

8. Općinski sud je zaključkom od 3. januara i 3. aprila 2014. godine pozvao apelanta da sudu dostavi dokaze o vlasništvu na nekretnini koja je predmet izvršenja, te je dopisom od 17. januara 2017. godine ponovo pozvao apelanta (posredstvom opunomoćenika) da postupi po navedenim zaključcima. Apelant je Općinskom sudu 27. januara 2017. godine dostavio rješenje Kantonalnog suda od 4. marta 2016. godine kojim se ispravlja presuda Kantonalnog suda od 28. septembra 2007. godine (na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak) na način detaljno naveden u izreci, te je sudu dostavio zk. izvadak za predmetnu nekretninu.

9. Općinski sud je u predmetnom postupku održao ročište 30. novembra 2017. godine na kojem je naložio apelantu da za troškove vještačenja nekretnine uplati novčani iznos od 300,00 KM. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant Općinskom sudu 17. januara 2018. godine dostavio dokaz o uplati na ime troškova vještačenja novčani iznos od 250,00 KM. Zaključkom od 27. marta 2018. godine Općinski sud je naložio apelantu da u roku od osam dana uplati razliku od 50,00 KM na ime vještačenja.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak pred Općinskim sudom u toku, odnosno da Općinski sud nije donio odluku kojom bi postupak bio okončan u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZIP).

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, zbog dužine trajanja postupka, tražio i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke i istakao da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, jer je sud u ovom predmetu postupao u skladu sa zakonom i objektivnim mogućnostima.

13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je u ovom predmetu posljednju odluku donio 28. septembra 2007. godine pod brojem 009-0-Gž-06-000925, nakon čega tom sudu predmet nije dostavljan na postupanje po žalbi. Također je naveo da je spis škartiran.

14. Ustavni sud je telefonskim putem od Općinskog suda dobio informaciju da u predmetnom postupku nije donesena konačna odluka, odnosno da je predmetni postupak u toku. V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16; za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu) relevantne odredba glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 12.

Pravni lijekovi (1)Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.

(2)Protiv rješenja donešenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.

(3)Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.

(4)Protiv rješenja donešenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.

(5)Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru.

Izuzetno, kada je izvršnim dokumentom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcionog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.

(6)Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

21. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

22. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir

24. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 6. maja 2011. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, postupak koji traje približno osam godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku.

26. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant svojim ponašanjem u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, podnoseći neuredan prijedlog za izvršenje, na način što je Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv trećeizvršenika koji je tri godine prije pokretanja izvršnog postupka umro, a što je činjenica koju je apelant mogao ili morao znati prije pokretanja predmetnog postupka, te propustom da dostavi relevantnu dokumentaciju o vlasništvu na nekretnini koju je predložio za sredstvo izvršenja. Također, Ustavni sud zapaža apelantovu pasivnost u postupanju po zaključcima suda od 30. januara i 3. aprila 2014. godine, kada nije sudu dostavio podatke o vlasništvu na nekretnini koja je predmet prinudnog izvršenja. Ustavni sud zapaža i da je apelant posredstvom opunomoćenika postupio po navedenim zaključcima tek 27. januara 2017. godine i to nakon što ga je sud dopisom od 17. januara 2017. godine pozvao da postupi po zaključcima, tj. tek nakon tri godine. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant, po nalogu suda da uplati 300,00 KM za troškove vještačenja, dostavio uplatnicu sa uplaćenim novčanim iznosom od 250,00 KM. Dakle, ni ovdje apelant nije postupio adekvatno po nalogu suda. Pri tome Ustavni sud zapaža da je apelant tokom dijela postupka imao opunomoćenika kao stručno lice da ga savjetuje i zastupa, zbog čega se njegovo neblagovremeno i nepotpuno postupanje po nalozima suda u konkretnom slučaju ne može smatrati opravdanim.

27. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju donesenom sedamnaest dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja blagovremeno postupanje. Međutim, Ustavni sud zapaža pasivnost Općinskog suda nakon što je prvoizvršenik izjavio prigovor na navedeno rješenje o izvršenju, gdje mu je bio potreban vremenski period od dvije i po godine da bi donio odluku po izjavljenom prigovoru, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja evidentno dug period. Također, Ustavni sud zapaža da je, nakon donošenja odluke po prigovoru, između pojedinih procesnih radnji Općinskog suda proticao vremenski period od približno jedne godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da su procesne radnje koje je u pretežnom dijelu preduzimao Općinski sud (pored jednog ročišta koje je održao 30. novembra 2017. godine) bile, uglavnom, usmjerene na otklanjanje smetnji za nastavak postupka koje je uzrokovao apelant, slanje dopisa apelantu da postupi po nalozima suda i dostavi podatke o vlasništvu za nekretninu koja je predmet prinudne prodaje, odnosno da uplati razliku troškova vještačenja, kako bi se stekli uvjeti za daljnje vođenje i okončanje predmetnog postupka.

28. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu bio potreban vremenski period od dvije godine da donese odluku po izjavljenom pravnom lijeku protiv rješenja Općinskog suda od 27. januara 2014. godine, a što je u okolnostima konkretnog slučaja doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka. Međutim, s obzirom na odredbe člana 12. ZIP-a, Ustavni sud zapaža da dužina žalbenog postupka nije mogla bitnije utjecati na sam tok izvršnog postupka i blagovremenog preduzimanja procesnih radnji od Općinskog suda.

29. Uzimajući u obzir dužinu trajanja predmetnog postupka, kao i apelantovo ponašanje i ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zaključuje da su za dužinu trajanja predmetnog postupka odgovorni i redovni sudovi, ali da je u većoj mjeri odgovoran sam apelant koji je predmetni postupak pokrenuo neurednim prijedlogom za izvršenje, bez dokumentacije o vlasništvu za nekretninu koju je predložio kao sredstvo izvršenja, te protiv izvršenika koji je tri godine prije pokretanja postupka umro, što je apelant mogao i morao znati, zbog čega je procesno predmetni postupak od samog početka imao nedostataka i nije se osnovano moglo očekivati njegovo provođenje bez preduzimanja dodatnih procesnih radnji koje su u okolnostima konkretnog slučaja utjecale na dužinu trajanja postupka. Pri tome je apelant bio pasivan i nije blagovremeno postupao po nalozima suda.

30. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju, ipak, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, jer je i sam apelant u odlučujućoj mjeri odgovoran za dužinu trajanja postupka.

VIII. Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je apelant u odlučujućoj mjeri odgovoran za dužinu trajanja predmetnog postupka koji je pokrenuo bez relevantne dokumentacije o nekretnini koju je predložio za sredstvo izvršenja i protiv trećeizvršenika koji je tri godine prije pokretanja postupka umro, a što je činjenica koju je apelant mogao ili morao znati. Pri tome apelant je neblagovremeno i nepotpuno postupao po nalozima Općinskog suda iako je u dijelu postupka imao advokata kao stručno lice da ga savjetuje i zastupa, tako da u okolnostima konkretnog slučaja, i pored evidentnih perioda pasivnosti u postupanju redovnih sudova, ipak, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.

32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-396/18 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio