Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-230/19 ("Solarna energija Miro" d.o.o. Brčko, S. Č. i J. P.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-230/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-230/19, rješavajući apelacije "Solarna energija Miro" d.o.o. Brčko i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
"Solarna energija Miro" d.o.o. Brčko protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 Pr 103607 18 Pvlp od 8. novembra 2018. godine;
Saša Čupeljić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 021706 19 Kž 2 od 11. februara 2019. godine i Jakov Perković protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Pr 039940 18 Pžp 2 od 3. januara 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-230/19
1. "Solarna energija Miro" d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amer Ramić advokat iz Brčkog, podnio je 15. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenje Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Pr 103607 18 Pvlp od 8. novembra 2018. godine.
2. Osporenim rješenjem odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 Pr 103607 17 Pr od 29. augusta 2018. godine kojim je odbačen kao neblagovremen apelantov zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog Presudom Apelacionog suda broj 96 0 Pr 103607 17 Pžp od 16. novembra 2017. godine (uz obrazloženje da je zahtjev za ponavljanje podnesen po proteku roka propisanog odredbama člana 82. stav 4. Zakona o prekršajima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine). AP-841/19
3. Saša Čupeljić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Marko Mikeš advokat iz Banjaluke, podnio je 25. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 021706 19 Kž 2 od 11. februara 2019. godine.
4. Osporenim rješenjem odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 021706 18 Kvl 2 od 21. decembra 2018. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno okončanog Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 021706 18 Kps 2 od 29. januara 2018. godine (uz obrazloženje da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka u smislu člana 343. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske).
AP-1067/19
5. Jakov Perković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, podnio je 8. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Pr 039940 18 Pžp 2 od 3. januara 2019. godine.
6. Osporenim rješenjem odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 Pr 039940 16 Pr od 23. novembra 2018. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 68 0 Pr 039940 16 Pr od 2. juna 2017. godine (uz obrazloženje da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka u smislu člana 96. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine).
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-230/19. Apelacioni navodi
8. U navedenim apelacijama apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), dok u predmetima br. AP-230/19 i AP-841/19 apelanti se pozivaju i na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim zahtjevima za ponavljanje prekršajnih postupaka, odnosno u predmetu broj AP-841/19 o zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka.
11. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U pogledu navoda apelanata u predmetima AP-230/19 i AP-841/19 o povredi prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije Ustavni sud ukazuje da se osporene odluke ne mogu dovesti u vezu sa navedenim pravom, te su, stoga, navodi apelanata izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević