Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-35/19 (J. S., L. T., S. M. D. i A. P.)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-35/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić i Miodrag Simović, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-35/19, rješavajući apelaciju Jasmine Selimović i drugih, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Jasmina Selimović, Lejla Turulja, Senka Mesihović Dinarević i Alen Pilav protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 316125 14 Gž 3 od 24. maja 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasmina Selimović, Lejla Turulja, Senka Mesihović Dinarević i Alen Pilav iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senad Pizović advokat iz Sarajeva, podnijeli su 7. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 316125 14 Gž 3 od 24. maja 2018. godine.

2. Na prijedlog sutkinje Seade Palavrić, Ustavni sud je donio odluku da ona neće učestvovati u radu i odlučivanju, zbog postojanja razloga iz člana 90. stav 1. tačka c) Pravila Ustavnog suda.

3. Ustavni sud konstatuje da su protiv navedene presude Kantonalnog suda apelanti već podnosili apelaciju koja je Odlukom o dopustivosti broj AP-3450/18 od 11. septembra 2018. godine odbačena kao preuranjena iz razloga što su protiv te odluke apelanti izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), te uzimajući u obzir da je Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 316125 18 Rev od 6. decembra 2018. godine odbačena revizija apelanata, konstatuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.

4. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, utvrđeno je da je rješenje o razrješenju predsjednika i članova upravnog odbora drugotuženog (Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo) od 6. decembra 2012. godine nezakonito i obavezan je drugotuženi da apelantima na ime naknade za članstvo u upravnom odboru isplati određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama, dok je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da su nezakoniti rješenje o razrješenju predsjednika i članova upravnog odbora drugotuženog od 3. septembra 2013. godine, kao i otkazi ugovora o angažovanju zaključeni 5. aprila 2012. godine, te da se obaveže prvotuženi (Kanton Sarajevo) da vrati apelante na imenovane funkcije po rješenju od 15. marta 2012. godine i omogući im obavljanje poslova iz ugovora o angažovanju zaključenih sa drugotuženim od 5. aprila 2012. godine.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da je članom 5. Odluke o izmjenama i dopunama Statuta drugotuženog iza člana 18. dodat novi član 18a. kojim je inter alia propisano da će Vlada Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Vlada) na lični zahtjev razriješiti predsjednika i članove upravnog odbora tuženog i prije isteka mandata. S tim u vezi je istakao da je utvrđeno da su četiri člana upravnog odbora podnijela zahtjev za razrješenje, međutim, prvotuženi je rješenjem od 6. decembra 2012. godine razrješio predsjednika i sve članove upravnog odbora drugotuženog. S obzirom na činjenicu da ostali članovi upravnog odbora nisu podnijeli zahtjev za razrješenje, niti je prvotuženi dokazao da su ispunjeni drugi uslovi za njihovo razrješenje propisani članom 18.a navedene odluke, Kantonalni sud je zaključio da je navedeno rješenje nezakonito. Nadalje, Kantonalni sud je ukazao da je odredbom člana 10a. Odluke o osnivanju Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo propisano da će Vlada razriješiti predsjednika i članove upravnog odbora i prije vremena na koje su imenovani, u slučaju da Skupština ne usvoji godišnji izvještaj o njegovom radu i fanansijskom poslovanju. S tim u vezi Kantonalni sud je istakao da Skupština Kantona Sarajevo nije usvojila godišnji izvještaj o radu i fanansijskom poslovanju drugotuženog za 2012. godinu, u kojoj su apelanti obavljali funkcije predsjednika i članova upravnog odbora drugotuženog, te da je Vlada donijela rješenje o razrješenju predsjednika i članova upravnog odbora drugotuženog, slijedom čega je zaključio da je tužbeni zahtjev apelanata u tom dijelu neosnovan.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno primijenio odredbu člana 10.a Odluke o osnivanju Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo. Naime, apelanti navode da nisu ni bili u mogućnosti podnijeti godišnji izvještaj o radu i finansijskom poslovanju drugotuženog, jer uopšte nisu bili u funkciji upravnog odbora, budući da su bili razriješeni. Relevantni propisi

7. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantne odredbe Odluke o osnivanju Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo" br. 7/98 i 30/07), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koja glasi:

Član 10a.

Vlada Kantona Sarajevo će razrješiti predsjednika i članove Upravnog odbora, direktora i predsjednika i članove Nadzornog odbora Zavoda i prije vremena za koje su imenovani, ako utvrdi da su odgovorni za neuspješan ili nezakonit rad Zavoda, na njihov lični zahtjev, u slučaju da Skupština Kantona Sarajevo ne usvoji godišnji izvještaj o radu i finansijskom poslovanju Zavoda i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom i Statutom Zavoda.

Statutom Zavoda će se precizirati posljedice mogućeg neusvajanja godišnjeg izvještaja o radu i finansijskom poslovanju Zavoda, kao i postupak i način razrješenja predsjednika i članova Upravnog odbora, direktora i predsjednika i članova Nadzornog odbora Zavoda i prije isteka vremena za koje su imenovani.

8. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantne odredbe Statuta Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo ("Službene novine Kantona Sarajevo" br. 4/00, 18/02, 30/08, 1/12 i 15/13), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koja glasi:

Član 18a.

Vlada Kantona Sarajevo će razriješiti predsjednika, člana i članove Upravnog odbora Zavoda i prije isteka mandata u slijedećim slučajevima:

• na njegov lični zahtjev,

• ako se utvrdi da su odgovorni za neuspješan i nezakonit rad Zavoda,

• ako ne izvršavaju svoje zakonom, Statutom, odnosno drugim općim aktom utvrđene obaveze, ili ne izvršavaju odluke Osnivača ili postupaju suprotno sa njima,

• u slučaju da Skupština Kantona Sarajevo ne usvoji godišnji izvještaj o radu i finansijskom poslovanju Zavoda, ako se utvrdi da je do neusvajanja istog došlo usljed nesavjesnog ili nezakonitog rada predsjednika i člana, odnosno članova Upravnog odbora,

• ako donesu opće akte iz svoje nadležnosti koji su u suprotnosti sa Zakonima,

• ako se utvrdi da su svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzrokovali Zavodu veću štetu,

• ako zanemaruju ili nemarno obavljaju poslove iz svoje nadležnosti tako da može doći do poremećaja obavljanja registrovane djelatnosti,

• i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom i Statutom.

U slučaju da dođe do prijevremenog razrješenja predsjednika, člana, odnosno članova Upravnog odbora, Vlada Kantona Sarajevo će istovremeno imenovati predsjednika, člana, odnosno članove Upravnog odbora na period od najviše dva mjeseca, dok se ne provede zakonom propisan postupak konačnog imenovanja.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnom postupku primjenjeno materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba materijalnog i procesnog prava u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-35/19 (J. S., L. T., S. M. D. i A. P.) | Sudska praksa | Aktio