Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7310/18 (KARAT GROUP d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 10. 04. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7310/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-7310/18, rješavajući apelaciju KARAT GROUP d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio KARAT GROUP d.o.o. Sarajevo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 222077 16 Rev od 20.

septembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. KARAT GROUP d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Jasmir Muratović, Tanja Hadžagić i Ilvana Bijedić, advokati iz Sarajeva, podnio je 10. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 222077 16 Rev od 20. septembra 2018. godine.

2. U konkretnom predmetu, prvostepenom presudom usvojen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se prvotuženi (Raiffeisen Leasing d.o.o. Sarajevo) i drugotuženi (Audax d.o.o. Sarajevo) obavežu da apelantu solidarno, na ime naknade materijalne štete, isplate iznos od 363.836,61 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 23.455,00 KM. U preostalom iznosu prvostepeni sud je odbio zahtjev za troškove punomoćnika apelanta jer su isti znatno viši u odnosu na prosječno ostvarenu plaću u Federaciji Bosne i Hercegovine. Odlučujući po žalbi prvotuženog, drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu na način da je odbio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao apelanta da prvotuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 450,00 KM, dok je u ostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmjenjena. Vrhovni sud je odbio apelantovu reviziju izjavljenu protiv drugostepene presude.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je neosnovan revizijski prigovor da je izreka drugostepene presude nejasna i donesena protivno odredbi člana 191. stav 3. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZPP). Nadalje, da je žalbu protiv prvostepene presude izjavio samo prvotuženi, te da je jasno da je tužbeni zahtjev odbijen samo u odnosu na njega, dok je u odnosu na drugotuženog presuda ostala neizmijenjena. Pri tome, Vrhovni sud je istakao da su solidarni dužnici formalni suparničari i da je svako od njih samostalna stranka u parnici, pa radnje ili propuštanja nekog od suparničara ne koriste, niti štete drugim suparničarima. Vrhovni sud je naveo da na pravilnost i zakonitost pobijane presude ne utiče to što drugostepeni sud u izreci nije naveo sadržaj tužbenog zahtjeva koji odbija, jer je u obrazloženju naveo sadržaj izreke prvostepenog suda, odnosno tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno, pa se može utvrditi o kojem je zahtjevu odlučeno. Osim toga, Vrhovni sud je istakao da je drugostepeni sud pravilno zaključio da stalni sudski vještak K. B. nije mogao sa sigurnošću utvrditi uzrok nastanka požara u poslovnom prostoru (skladištu koje je apelant koristio po osnovu ugovora o podzakupu sa drugotuženim, a na osnovu saglasnosti prvotuženog kao vlasnika predmetnog poslovnog prostora), dok vještak N. M. nije dao nalaz u predmetnom postupku, nego mišljenje o uzroku nastanka požara u zapisniku o uviđaju koji je izvršila policija, zbog čega je pogrešan zaključak prvostepenog suda da je u postupku utvrđeno da je požar nastao usljed korištenja neispravnih elektro instalacija. Nadalje, kako je drugotuženi zaključio ugovor o podzakupu poslovnog prostora sa apelantom, proizilazi da on odgovara za štetu nastalu od opasne stvari kada se dokaže da je šteta nastala od opasne stvari, u smislu odredbe člana 186. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Vrhovni sud je zaključio da je drugostepeni sud pravilno odlučio kada je usvojio žalbu prvotuženog, cijeneći da apelant nije dokazao da je štetu pretrpio krivnjom prvotuženog, jer se iz izvedeniih dokaza nije moglo sa sigurnošću utvrditi da je šteta nastala usljed neispravnih elektro instalacija, odnosno radnji prvotuženog, kao i da su neosnovani svi apelantovi prigovori usmjereni na pogrešnu primjenu materijalnog prava, dok ostale prigovore nije cijenio, jer se tiču činjeničnih utvrđenja.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise. Osim toga, apelant ističe da Vrhovni sud nije odgovorio na sve revizione prigovore i da je svoju odluku zasnovao isključivo na zaključcima drugostepenog suda, te smatra da mu je time povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i na koji su primijenjeni pozitivno-pravni propisi, kao i na to da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravni propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Takođe, Ustavni sud ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove, između ostalog, da obrazlože svoje odluke. Ova obaveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obaveza da se u odluci iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente. Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi Evropski sud, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 303-A, stav 29; vidi Ustavni sud, odluke br. U 62/01 od 5. aprila 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). Evropski sud i Ustavni sud su u brojnim odlukama ukazali da domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali istovremeno imaju obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Evropski sud, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36 i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine). Pri tome, pravo na obrazloženu odluku dopušta višim sudovima da samo podrže razloge koje su niži sudovi naveli kao obrazloženje, bez potrebe da te razloge ponavljaju (vidi Evropski sud, Hirvisaari protiv Finske, presuda od 27. septembra 2001. godine, aplikacija broj 49684/99, stav 32).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. U odnosu na navode apelanta da Vrhovni sud nije odgovorio na sve revizione prigovore, Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, Vrhovni sud nije bio obavezan da iznese sve detalje i da odgovori na sve iznesene navode, nego je bio dužan da odgovori na relevantne navode, te svoju odluku obrazloži tako što će navesti jasne i razumljive razloge, a što je u konkretnom slučaju i učinio. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7310/18 (KARAT GROUP d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio