Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2316/17 (M. J. i N. V.)
Odluka donesena 10. 04. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2316/17
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2019. godine, u predmetu broj AP-2316/17, rješavajući apelacije Mande Jurešić i Nedeljke Vidić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mande Jurešić i Nedeljke Vidić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je toku pred Okružnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 72 0 I 000160 19 Gž.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Okružnog suda u Banjaluci da, u skladu s ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 72 0 I 000160 19 Gž , u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Okružnog suda u Banjaluci da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Manda Jurešić i Nedeljka Vidić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Nove Gradiške, Republika Hrvatska, podnijele su 5. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije nalazio pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 72 0 I 000160 13 I 2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. jula 2017. i 27. februara 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. jula 2017. godine i 8. marta 2019. godine.
4. Ustavni sud je 21. marta 2019. godine telefonskim putem od ovlaštene osobe iz Pisarnice Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) pribavio informacije o predmetu. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Prednik apelantica (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) je na temelju pravosnažne i izvršne presude Osnovnom sudu 26. maja 2008. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Milorada Uzelca i Olivere Uzelac, u daljnjem tekstu: izvršenik) radi vraćanja u ispravnom stanju određenih pokretnih stvari (poljoprivrednih alata, mašina i putničkog motornog vozila) uz alternativno ovlaštenje izvršenika da isplate njihovu protivvrijednost, odnosno, ukoliko se stvari ne nađu kod izvršenika, popisom, zapljenom, procjenom i prodajom pokretne imovine izvršenika, te zabilježbom na nepokretnoj imovini izvršenika.
7. Osnovni sud je 9. septembra 2008. godine donio rješenje kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
8. Nakon što je sudski izvršilac 9. decembra 2008. godine izvršio popis i pljenidbu pokretnih stvari izvršenika, tražitelj izvršenja ih je odbio preuzeti.
9. Dopisom od 9. februara 2009. godine tražitelj izvršenja obavijestio je sud da mu nije dostavljen zapisnik od 9. septembra 2008. godine, kao i o činjenici da popisane stvari nisu one koje on potražuje i da one nisu u upotrebnom stanju. Takođe je predložio da se izvršenje sprovede na pokretnoj i nepokretnoj imovini izvršenika, te je predložio da vještak mašinske struke izvrši procjenu apelantovih pokretnih stvari.
10. Osnovni sud je dopisom od 27. marta 2009. godine pozvao tražitelja izvršenja da se izjasni da li su popisane pokretne stvari one koje potražuje na šta se tražitelj izvršenja ponovo izjasnio da to nisu stvari koje potražuje i ponovo predložio nastavak izvršenja procjenom vrijednosti stvari vještaka saobraćajno-mašinske struke. Osnovni sud je zaključkom od 26. juna 2009. godine odredio predloženo vještačenje, pa je vještak 3. avgusta 2009. godine izašao na lice mjesta i proveo vještačenje, te je 10. avgusta 2009. godine u spis suda dostavio nalaz i mišljenje na koje se tražitelj izvršenja izjasnio dopisom od 5. decembra 2009. godine.
11. Osnovni sud je nadalje zaključkom od 11. maja 2009. godine odredio predaju popisanih pokretnih stvari u posjed tražitelju izvršenja za 14. juni 2010. godine, odredio da se neće provoditi postupak izvršenja zapljenom, procjenom i prodajom imovine izvršenika s obzirom na to da pokretne stvari čije se vraćanje zahtijeva postoje i nalaze se kod izvršenika. Na navedenom ročištu tražitelj izvršenja je odbio da preuzme popisane pokretne stvari, te je izvršenik podneskom od 15. juna 2010. godine predložio da sud obaveže tražitelja izvršenja da preuzme popisane pokretne stvari s obzirom na to da to odbija, a izvršenici su spremni da mu ih dobrovoljno predaju.
12. Tražitelj izvršenja je podneskom od 2. novembra 2010. godine urgirao postupanje u predmetnom postupku i istakao da od prethodno održanog ročišta za predaju stvari na kom je identifikovana samo jedna pokretna stvar tražitelja izvršenja sud nije preduzimao nikakve procesne radnje iako je protekao period od pet mjeseci.
13. Osnovni sud je nadalje zaključkom od 18. novembra 2010. godine ponovo odredio predaju popisanih pokretnih stvari u posjed tražitelju izvršenja za 2. decembar 2010. godine, ali tom prilikom kod izvršenika nisu pronađene sve popisane pokretne stvari, niti je tražitelj izvršenja pristao da ih preuzme. Osnovni sud je nadalje zaključkom od 22. marta 2012. godine odredio prodaju pokretnih stvari za 17. april 2012. godine, koja je bila bezuspješna zbog toga što se nije pojavio niko od kupaca.
14. Tražitelj izvršenja je podneskom od 5. aprila 2012. godine predložio provođenje izvršenja na nepokretnostima izvršenika, pri tom ističući da su popisane pokretne stvari bez vrijednosti i da je podneskom od 21. februara 2012. godine predložio izvršenje na nepokretnostima.
15. Osnovni sud je zaključkom od 6. septembra 2012. godine pozvao tražitelja izvršenja da dostavi izvod iz zemljišnih knjiga za nepokretnosti na kojima predlaže izvršenje, pa je tražitelj izvršenja obavijestio sud da predmetna nekretnina nije upisana u zemljišne knjige i predložio da se izvršenje provede na osnovu podataka iz katastra zemljišta.
16. Tražitelj izvršenja je 6. februara 2013. godine predsjedniku Osnovnog suda dostavio podnesak kojim zahtijeva da se predmetni postupak uzme u rad i okonča u što kraćem roku.
17. Osnovni sud je dopisom od 15. marta 2013. godine pozvao tražitelja izvršenja da sudu dostavi prepis posjedovnog lista za predmetne nekretnine uz potvrdu da nisu upisane u zemljišne knjige. Tražitelj izvršenja je podneskom od 9. aprila 2013. godine obavijestio sud da je u spis već uložio kopije posjedovnih listova za predmetne nepokretnosti i dostavio podnesak Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove kojim je obaviješten da se ne vrši uspostavljanje zemljišnoknjižnih uložaka na području predmetnih nekretnina.
18. Osnovni sud je nadalje dopisom od 19. avgusta 2013. godine pozvao tražitelja izvršenja da uredi prijedlog za izvršenje, što je on učinio podneskom od 30. avgusta 2013. godine, pritom ističući da je tražitelj izvršenja već u prijedlogu za izvršenje predložio izvršenje i na izvršenikovim nekretninama, koje je sud dozvolio rješenjem od 9. septembra 2008. godine.
19. Osnovni sud je dopisom od 14. novembra 2013. godine pozvao tražitelja izvršenja da sudu dostavi dokaz o uplati predujma na ime troškova vještačenja, što je tražitelj izvršenja učinio podneskom od 9. decembra 2013. godine, na osnovu čega je sud donio zaključak od 13. decembra 2013. godine kojim je odredio vještačenje vrijednosti nepokretnosti izvršenika. Osnovni sud je 24. decembra 2013. godine predmetni sudski spis dostavio vještaku građevinske struke radi procjene vrijednosti nekretnina izvršenika, dok je vještak nalaz i mišljenje dostavio sudu 4. decembra 2014. godine, koje je sud 15. decembra 2014. godine dostavio punomoćniku tražitelja izvršenja, koji se na njega očitovao podneskom od 1. aprila 2015. godine.
20. Osnovni sud je 21. maja 2015. godine održao usmeno ročište na kom je izvršenik istakao da mu nisu dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka, niti rješenje o promjeni predmeta izvršenja, te je ročište odloženo.
21. Osnovni sud je zakazao usmeno ročište za 22. jul 2015. godine koje je, zbog nedolaska postupajućeg vještaka, odloženo za 10. septembar 2015. godine, te je u konačnici održano 23. septembra 2015. godine na kom je tražitelj izvršenja zahtijevao provođenje izvršenja prodajom nepokretnosti izvršenika, te ga je sud zaključkom od 11. februara 2016. godine pozvao da uredi prijedlog za izvršenje, što je tražitelj izvršenja učinio podneskom od 2. marta 2016. godine.
22. Osnovni sud je, nakon što je obaviješten o smrti tražitelja izvršenja od sudskog izvršitelja, donio rješenje o prekidu postupka od 28. aprila 2016. godine.
23. Protiv navedenog rješenja punomoćnik tražitelja izvršenja je izjavio žalbu 20. maja 2016. godine i prijedlog za nastavak izvršnog postupka 7. juna 2016. godine (kao punomoćnik apelantica).
24. Apelantice su žalbu protiv rješenja o prekidu postupka izjavile 30. avgusta 2016. godine, te su 29. maja 2017. godine uputile urgenciju sudu za uzimanje predmeta u rad.
25. Osnovni sud je 6. marta 2019. godine dostavio izjavljene žalbe na odlučivanje drugostepenom sudu.
26. Prema informacijama koje je Ustavni sud pribavio od Okružnog suda telefonskim putem, taj sud je predmetne žalbe primio na postupanje 7. marta 2019. godine, odnosno da je postupak pred tim sudom u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
27. Apelantice smatraju da im je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice su navele hronologiju predmetnog postupka i istakle da je razlog za dužinu trajanja predmetnog postupka neažurno postupanje Osnovnog suda, naglašavajući da taj sud nije preduzimao niti jednu radnju nakon smrti njihovog prednika, uprkos činjenici da su one i tražitelj izvršenja podnosili više urgencija za okončanje predmetnog postupka. Apelantice su, takođe, zahtijevale naknadu nematerijalne štete u iznosu od 500,00 KM za svaku godinu trajanja postupka, odnosno 5.000,00 KM, s obzirom na to da predmetni postupak (u vrijeme podnošenja apelacije) traje 10 godina.
b) Odgovor na apelaciju
28. Osnovni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka koja je navedena u činjeničnom dijelu ove odluke i naglasio da nisu tačni apelacioni navodi da je sud bio pasivan, niti neefikasan, te naveo da je sud preduzeo sve radnje propisane Zakonom o izvršnom postupku radi namirenja predmetnog potraživanja. Smatra da razlog zašto prednik apelantica nije namiren leži u činjenici da je odbijao da preuzme izvršenikove popisane pokretne stvari, da se na zakazanim prodajama popisanih stvari nisu pojavili kupci, da u većem dijelu postupka nisu bile ispunjene procesne pretpostavke, te da je izrada nalaza i mišljenja postupajućeg vještaka trajala duže vrijeme. U konačnici je zaključio da su činjenica smrti pravnog prednika apelantica i pravne radnje poduzete od stranaka doprinijele složenosti predmetnog postupka, te da u predmetnom postupku nije povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osnovni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
29. U Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) relevantne odredbe glase: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Prekid postupka Član 34.
[...] (3) U slučaju smrti tražioca izvršenja koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika, svaki od nasljednika ili zainteresovanih lica može predložiti da dok traje nasljednička zajednica, sud, na trošak predlagača, postavi nasljednicima privremenog zastupnika i postupak nastavi. Sud će imenovati privremenog zastupnika u roku od osam dana od podnošenja zahtjeva.
Ako ovakav prijedlog nasljednika ili zainteresovanih lica ne uslijedi u roku od 30 dana od smrti tražioca izvršenja, sud će obustaviti postupak.
[...] Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
31. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
32. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 331/17 od 15. juna 2017. godine, tačka 14. s daljnjim referencama, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koja je podnesena u odnosu na izvršni postupak koji nije djelotvorno okončan dopustiva po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
33. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
35. Apelantice smatraju da im je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
I.Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Relevantni principi
36. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
37. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
38. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 26. maja 2008. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, radi se o periodu od 10 godina i devet mjeseci koji će Ustavni sud uzeti u razmatranje prilikom ocjene trajanja predmetnog postupka.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
39. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi vraćanja u ispravnom stanju određenih pokretnih stvari uz alternativno ovlaštenje izvršenika da isplate njihovu protivvrijednost, odnosno, ukoliko se stvari ne nađu kod izvršenika, popisom, zapljenom, procjenom i prodajom pokretne imovine, te zabilježbom na nepokretnoj imovini izvršenika, koji postupak je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud dalje zapaža da predmetni postupak u početku nije bio složen, ali da je u toku postupka došlo do promjene predmeta i sredstva izvršenja i do smrti tražioca izvršenja, te je izvršenje konačno opredijeljeno na nepokretnostima koje nisu upisane u zemljišne knjige, pa Ustavni sud nalazi da se radi o složenom postupku. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o povratu stvari, uz alternativnu mogućnost isplate njihove protivvrijednosti u većem novčanom iznosu (50.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 12. novembra 1999. godine), Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od posebnog značaja za apelantice.
40. Ocjenjujući ponašanje tražitelja izvršenja, odnosno apelantica, Ustavni sud zapaža da je tražitelj izvršenja u više navrata odbijao da preuzme zaplijenjene pokretne stvari izvršenika uprkos činjenici da su izvršenici bili spremni da mu ih dobrovoljno predaju. Međutim, Ustavni sud, takođe, primjećuje da je tražitelj izvršenja odbijanje da preuzme zaplijenjene pokretnine obrazlagao činjenicom da se ne radi o stvarima koje potražuje, kao i da su te stvari bile oštećene, a izvršnim naslovom su obavezani izvršenici na povrat stvari u ispravnom stanju, te da je već nakon prvog popisa predložio da se izvršenje nastavi prodajom pokretne i nepokretne imovine izvršenika, kako je i određeno rješenjem o izvršenju od 9. septembra 2008. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da tražitelj izvršenja, odnosno apelantice, nisu doprinijeli trajanju predmetnog izvršnog postupka.
41. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je sud predloženo izvršenje dozvolio u roku od oko tri mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje. Ustavni sud nadalje zapaža da je Osnovni sud, nakon donošenja rješenja o izvršenju, nastavio da ažurno preduzima procesne radnje, ali, takođe, primjećuje da je Osnovni sud u dva navrata pozivao tražitelja izvršenja da uredi prijedlog za izvršenje kako bi se izvršenje nastavilo na nepokretnostima izvršenika, iako je takav prijedlog dozvoljen rješenjem o izvršenju, kao i da je pozivao tražitelja izvršenja da u spis dostavi posjedovni list za predmetne nekretnine, iako je tražitelj izvršenja to već učinio. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud odredio predaju u posjed pokretnih stvari nakon perioda od više od godinu dana od donošenja zaključka, te da je, nakon što je tražitelj izvršenja ponovno odbio da primi u posjed popisane pokretne stvari, donio zaključak o prodaji pokretnih stvari, takođe, nakon perioda od više od godinu dana. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da su apelantice posredstvom istog punomoćnika zahtijevale nastavak predmetnog postupka, odnosno da su punomoćnik tražitelja izvršenja i apelantice izjavili žalbu protiv rješenja o prekidu postupka, ali da je Osnovni sud izjavljene žalbe dostavio na odlučivanje drugostepenom sudu nakon dvije godine i devet mjeseci.
42. Imajući u vidu sve navedeno, u situaciji kada predmetni izvršni postupak traje 10 godina i devet mjeseci i kada nije okončan, Ustavni sud nalazi da je apelanticama povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da je dužini trajanja postupka doprinijela činjenica da Osnovni sud nije učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka, naročito uzimajući u obzir da je žalbe protiv rješenja o prekidu postupka dostavio na odlučivanje drugostepenom sudu nakon dvije godine i devet mjeseci od njihovog izjavljivanja.
43. Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
44. Iako nije utvrdio odgovornost Okružnog suda pred kojim se postupak trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu s obzirom na to da predmetni postupak ukupno traje 10 godina i devet mjeseci. Naime, budući da je u predmetnom postupku utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Pitanje naknade nematerijalne štete
45. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
46. Uzimajući u obzir navedeno, te okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja prava apelantica i izdavanje naloga predsjedniku Okružnog suda da odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka dovoljna satisfakcija za apelantice.
b) Pravo na imovinu
47. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelantica o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
48. Uprkos činjenici da se radi o složenom postupku, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nepoštivanja standarda okončanja izvršnog postupka u razumnom roku pred Osnovnim sudom, s obzirom na to da je dužini trajanja predmetnog postupka doprinijelo neefikasno i neažurno postupanje ovog suda, koji nije učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka, kako bi razumno pomogao da potraživanje apelantica utvrđeno pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom bude namireno.
49. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević